Ponekad podignem pogled, i zagledam se u noćno nebo i znam da je sve u savršenom redu.
Sve, i ti i ja i sav ovaj čudesan nered oko nas. Baš je sve u savršenom redu na ovoj čudnovatoj planeti koja je u stvari živi organizam (i jest, nisam metafizična sad, stvarno jest), a koja kruži oko zvijezde koja je samo jedna od milijardu zvijezda u vidljivom svemiru i koja je, eto, središte galaksije, jedne od milijardu u vidljivom svemiru.
I mi tako kružimo oko te zvijezde, na tom čudnovatom brodu koji se zove Zemlja, i normalno nam je to.
Baš kao što su nam normalni i izlasci sunca, oni predivni trenuci čarolije kad se ta čudnovata zvijezda, nimalo nalik drugim zvijezdama, pomoli iznad našeg obzora, narančasta i crvena, blještava.
Normalno nam je - kao meni večeras - osloniti se o ogradu balkona i promatrati Mjesec kako se uzdiže iznad vrhova stabala i nasmiješiti mu se, tom Mjesecu koji je u stvari samo naš satelit, komad stijene zarobljen u orbiti ovog našeg smiješnog broda.

Sve je savršeno, divni moj, nasmijani moj, blesavi moj, sve je savršeno, sve naše pogreške, sva naša kriva skretanja, sva naša razigrana neba, sve naše laži i šaputanja.
Sve je savršeno, sve je na mjestu, svijet je predivan, svijet me poziva svojim glasovima sirena i nestat ću u njemu, nestat ću jureći mu u zagrljaj najbrže što mogu i znam.
Sve je savršeno, ljubavi moja predivna, sve je savršeno, i naša je luda priča savršena, sve riječi koje smo rekli, sve riječi koje smo urlali, sve što smo učinili i propustili, sve je na mjestu, sve je divno, sve je točno kako treba biti, sve je točno kako je trebalo biti od početka.

Sve je savršeno, svi naši počeci i svi naši krajevi, voljela sam te prije nego sam te upoznala, i prije nego sam ti utonula u naručje, i prije naše prve zajedničke noći, i prije cijelog onog niza noći koje smo bojali urlicima i znojem na koži, i masnicama, i razgovorima, voljet ću te i kad me nestane s ovog svijeta, voljet ću te u oblacima prema kojima ćeš podizati pogled, voljet ću te i kad se s mukom budeš mogao sjetiti boje mog glasa, voljet ću te kroz pjesmu koju ću ti pjevušiti u uho, voljet ću te tako što ću ti ponovno šaputati na jastuku cijele noći, kao onda, kao na početku, voljet ću te i moje će ruke biti meki prsti dobrodošlice koji će te dočekati kad kreneš k meni.

Sve je savršeno, ako bih poželjela išta, poželjela bih da ovaj osjećaj obleti svijet, da preleti i poleti i nestane u njemu, zagrli ga onako kako ga grlim sada u sebi, u naručju, u osmijehu, u svim osmijesima neba i mora.