Dobili smo se posuđeno. Na posuđeno vrijeme. Na par trenutaka koje smo... posudili.

Vratila sam sve tvoje.
Tvoje nemirne oči. One koje vječno šaraju po svijetu i tek se ponekad zaustave na nekoj čvrstoj točci - na meni. Njih sam vratila.
Tvoje kuckanje kojim iz kutije vučeš cigaretu.
Jagodica na usni.
Ono kad me poljubiš tako da mi zariješ zube u donju usnu - vratila sam.
Tvoju pregorku kavu.
I CD-e na kojima ne piše ništa eto tako, da te iznenadi kad ih staviš.
Tvoj ožiljak na desnom ramenu, onaj koji si zaradio kad si ramenom zaustavljao skateboard i onaj oko kojeg smo raspravljali jesmo li se već tada sreli?
Onaj pramen koji ti uvijek pada preko uha.
Neobrijanu bradu po kojoj sam obožavala protrljati lice.
Tvoje ovaj, znaš i tvoje a ono i tvoje ehm.
Tvoje bore u kutovima očiju.
Tvoje bore ispod nosa.
Tvoje grube dlanove.
Tvoja vječno vrela stopala.
Sve sam vratila.
Posudila sam te nakratko i sve sam vratila, sve tvoje, sve tvoje od tebe. Sve što si - privremeno - ostavio kod mene.

Sad vrati ti mene.
Vrati mene meni.
Takav je, sjeti se, bio dogovor.