Triput sam te dosad porekla.

Prvi put kad sam govorila da nije značilo ništa i ne znači ništa i ne značiš ništa. Prvi put kad sam o nama govorila i lijepila točke na krajeve rečenica. Baš ih, eto, lijepila: pljunula na dlan i zalijepila točke i trotočke i poneki uskličnik. Upitnike sam, priznajem ti sad, izrezala iz slovovlja, a za zareze sam odlučila da ih neću koristiti. Samo točke, rekla sam, debele, masne, uljane točke koje ostavljaju trag do kraja te bilježnice.
Porekla sam te prvi put i nije se dogodilo ništa.

Drugi sam te put porekla kad sam zaboravila. Bilo je lako: toliko je bilo tebe i mene - nas - da je bilo lakše zaboraviti nego te strugati sa sebe, kao što mornar struže daske svog broda. Ali ja nisam brod, a ti nisi slana voda koja nagriza. Zaboravila sam, vidiš, da smo more i nebo, a da se oni ne razilaze tako lako. I mogu ja strugati i grebati, zaboravljati, poricati, ali more je more i more se valja i more nije briga što zatvaram oči i govorim da ne želim. I drugi sam te put porekla, onako kako poricati treba: u ponoć, uz demone i duhove, uz urlike šume i grmljavinu u daljini, ali nije se dogodilo ništa.

Treći sam te puta porekla kad sam prekrojila našu kronologiju. Pomiješala sam početke, zaplete i rasplete, kraj stavila na početak i onda nas vodila unazad - slijepa. I nisam vidjela da se dijelovi ne slažu, da jedno ne ulazi u drugo, ustrajno sam, uporna kao što jesam, rezala tim svojim škarama, lijepila rečenicu ovamo, rečenicu onamo, susret ovdje, dodir ondje, i sve izmiješala u nekom šeširu, uvjerena da je tako dobro. Tri put sam te porekla i nije se dogodilo ništa.

...osim što me, oholu glupaču, uhvatila tišina. Ošamarila me, zaurlala mi u lice i sva su se moja poricanja kao komadići kristala sasula pod moja stopala.
Triput sam te porekla, nije da brojim, prije nego se vjetar sjurio po mene.


I sad čekam. Čekam da ti porekneš mene. Jednom, triput, stotinu puta. Čekam da me porekneš, da me ispričaš kao neku budalastu priču, da kažeš kako je postojala tamo neka ona, ona koja je obećala čekati i vjerovati i vidjeti, stvarno vidjeti, a onda te triput porekla, i još pljunula pritom da zapečati.
Molim te, porekni ti mene, porekni da smo bili išta više od slučajnog susreta koji je potrajao duže nego smo mislili (a lažem: mislili smo da je zauvijek), porekni da smo išta značili, porekni da me poznaješ i osjećaš, porekni da smo s istog mjesta pali, da smo na istom tijelu ranjeni.
Porekni.