10

subota

veljača

2018

Prepuštena, nikad napuštena

Toliko priča može ispričati, a ona je svojevoljno izabrala polako nestajati u tišini, tvrdoglavo skrivajući sve tajne koje je proživjela i spretno ih skrila od znatiželjnih očiju i ušiju.
Prepuštena vremenu i ljudskom nemaru,
a nestvarno mirna
jer zna - ne treba ona čovjeka ako čovjek ne treba nju.
Čovjek ne zna da je i ona, baš poput njega,
nastala iz želje, potrebe i ljubavi.
U jednom otkucaju srca.
Čovjek ju gleda,
promatra ju u oazi vlastitog neznanja kako propada
i žali ju,
neznalica,
ne shvaćajući da će ona tamo postojati još dugo nakon njega.
Ponosno, u tišini.
Sve što čovjek nikad nije mogao.
Više ne služeći svrsi kojoj je namjenjena, sada krasi krajolik samo za rijetke prolaznike koji će zastati i zapitati se:
"Što bi mi sve ispričala kada bi mogla?"

Oznake: Hešteg što je to

komentiraj (8) * ispiši * #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.