Razgovor za posao

Predala sam zamolbu za posao iz čiste pizdarije. Čula sam kako je poslodavac izrazito neugodan i neprofesionalan, a napokon sam u poziciji gdje takve mogu sterati u tri krasna i ovo je bila prilika koja se ne propušta.

Kaže gospođa kako mi je životopis zanimljiv i sviđa joj se što je personaliziran, ali ne predugačak.
Šutim jer nije rekla ništa što ne znam i sama.
Samouvjerena i lažno samodopadna gledam ju i potpuno mi je jasno da joj se sviđam, ali ju smeta što na nju ne gledam kao na neko uzvišeno biće o kojem mi život ovisi.
"Uredu, mislim da bi to bilo to. Svakako ću vas kontaktirati." kaže.
"Bilo bi mi neizmjerno drago." odgovorim iskreno. Naravno da bi mi bilo, išla bih i na probni rad, makar šljakala 15h dnevno.
"Samo me zanima još jedna stvar" kaže i uzme moj životopis u ruku. "Ovo što ste napisali 'Disciplinirana sam i izrazito profesionalna i poštena, te isto očekujem od poslodavca', što ste mislili pod time?"
"To što sam napisala." odgovorim.
"Očekujete discipliniranog poslodavca?" zaskviči i digne papir u zrak.
"Discipliniranog, poštenog i profesionalnog. Da." potvrdim mirno.
Ona šuti, a meni postaje jasno kako neću imati priliku odraditi probni rad i reći im što ih spada prije nego zalupim vratima.
"Smijem li pitati koje ste vjeroispovjesti?"
Koji kurac???
"Smijete" ostajem mirna, "ali ja zadržavam pravo da vam na to potpuno nepotrebno pitanje ne odgovorim."
"Zašto?"
"Zato što ne vidim razlog zašto bi vas to trebalo zanimati."
"A ne?" pita podlo se smješkajući.
"Koliko ste zadovoljni svojim seksualnim životom?" pitam ju, a čuka mi lupa ko luda i osjećam kako mi se košulja pod pazusima natapa znojem.
"Hvala lijepa, to bi bilo sve." kaže zaprepašteno i nadoda "Možete ponijeti svoje papire, neće nam trebati."
"Zašto, ako smijem pitati? Pa nisam valjda povrijedila vašu privatnost tim pitanjem?" uputim joj razočarani pogled i kupim papire sa stola.
"Do viđenja!!" vrisne na mene.
"Ne morate odgovoriti na pitanje, vidim i sama da niste pretjerano zadovoljni." kažem, namignem joj i izađem slavodobitno van iz ureda dok me prate pogledi nekih zaposlenika.
"Nije vama lako." kažem jednoj u prolazu i produžim.

Nisam dobila satisfakciju da demonstrativno "dam otkaz" i kažem ih sve što ih spada, a ipak se osjećam kao da sam zajašila jednoroga!