orion68

Tristan i Izolda

I ponovo vozi putevima,Kobilica sretno NJIHOV put.Dva srca zaljubljena
skrenuse sa pravoga puta.Duboko zamisljeni, zaljubljeni,zagubljeni mucise se oni,trazec pravi put.Med kaplje iz žuči,Njegova slatkoća kvari,Strasna nemoc pali ,dok lijepe rijeci bole..,Glava otkazuje,i cijeli svijet se okrece,ne nisu to znali Tristan i Izolda!
Da svijet je perverzan, da svijet je naopak, nevidjese oni.

I prozva ih stalna Potreba na čudesan način:
Ne mirujte više, ni ovdje ni tamo,ne kradite zelju JEDNO drugom samo!
To stvori sramotu i odusevljenje istovremeno u njima.Zacrvenise se pri pogledu tom ,pogledase stidno jedno prema drugom ,sa istim zarom srca i misli..ukradose jedno drugom razloge te!
Duboko i tiho gledase se oni,
pobjedonosno nasilje zasja u njima,postadose crveni a izdajnicka farba nestade i pretvori se u mrtvo bjelilo...postadose jedno Tristan i Izolda!
Vozise jedno drugo dugo,trubise ljubavlju,na svakom koraku ,ostavivsi si sve vrijeme svijeta tog.Saputase jedno drugom da ljubav je lovac sakriven u zasijedi ceka, lijepoga izgleda,sa uzadima i koncima veze.
I Izolda poce na djevojacki nacin:prikrade se dragom tiho,obIlazno,upozori I PODSJETI GA PRVA kako je nekad znao u agoniji SAM plivati brodom tim vrazijim.
I sto ce reci Majka.....