orion68

petak, 30.05.2014.

Zivot

Zivot i zivotna energija nije nepresusan izvor. Rodimo se s odredjenom masom energije, koju nam je dao svemir, Bog ili roditelji. To jos neznam sigurno okle nam ta pocetna energija.
Ali kad steknemo odredjenu starost, stojimo sami bez Boga, roditelja i svemira. Tad shvatimo da nema vise poklanjanja energije, neg je moramo sami uzeti, obraditi i dalje slati u svemir, ili Bogu, a mozda i starim roditeljima.
Tu energiju unosimo putem hrane i pica. Sto je masnija hrana ili sto je jace pice to vise energije za nas(Alkohol ima izrazito veliku energetsku moc).
Ako smo konzumirali vise energije, neg sto smo je potrosili, ona prelazi u oblik bolesti, agresivnosti i povecanog aktiviteta u svim oblicima.

Energija kosta. Vrlo lako se zna vidjeti da hrana i pice koje ima veliki energetski ucinak kosta vise nego ona hrana i pice koji imaju manje kilo kalorija.
Sve se to da Matematikom sracunati kako, koliko i sto kosta ovih zemaljskih novaca.

E sad, postavlja se pitanje rada. Da ali umnog i tjelesnog.
Tu je princip tko koga zajebe.
Oni koji manje rade, i misle, ti su inteligentniji od drugih. Oni trose manje energije, vjerojatno manje i unose i trose iste . Ali ti ipak nisu fer prema onima koji trose vise, jer oni ne stvaraju nista za zivot. Ne stvaraju onu pokretnu energiju koja pokrece i stvara zivot, rad i podlogu za buduce narastaje.

Oni koji ne prave razmijenu energije, to su amebe koje zive na teret zivota i stvaranja istog!
- 19:15 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 13.05.2014.

Ghost Love

Sve prisutni univerzalni duse.

Pogledaj tu energiju koja pokrece, stvara i razara zivot.
Sto je to sto je drzi u pokretu? U nezaustavnom krugu koji se krece?
Sto ju je pokrenulo u nezaustavljivu i neunistivu sinergiju stvaranja , a da bi ponovo unistila i svela sve univerzalno u jednu malenu energetsku tockicu, koja opet explodira i siri energiju pa stvara, pa unisti i tako u nedogled.

Nedokucivi Duse, svugdje prisutan.
Ti si mi, mi smo ti.
Jesmo, malo smo se uatomili i usli u cahuru koja se zove tijelo. Tijelo covijeka, zivotinje, biljke. Ucakurili se nebi li i mi stvorili kao nekakvo novo zivo bice. Ali zalud. Nismo prefektno savrsenstvo. Imamo rok trajanja, koje je siguran nacin vracanja na prvobitno stanje, odnosno ponovo spajanje sa univerzalnom eneretskom cesticom svemira. Toga predivnog zivota i bozanstva, te nezavrsene ljubavi nedokucivog prostranstva u kojem nema granice, nacrtane, recene, ispricane i prepricane.
Sve prisutni Duse, Ljubavi stvaranja i razaranja, saljem ti pozdrav u znanju ponovnog stapanja sinergije ljubavi i zivota. Jer ja sam tvoja i ti pripadas meni u Vijekove.


Hellen
- 17:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.