Zivot i zivotna energija nije nepresusan izvor. Rodimo se s odredjenom masom energije, koju nam je dao svemir, Bog ili roditelji. To jos neznam sigurno okle nam ta pocetna energija.
Ali kad steknemo odredjenu starost, stojimo sami bez Boga, roditelja i svemira. Tad shvatimo da nema vise poklanjanja energije, neg je moramo sami uzeti, obraditi i dalje slati u svemir, ili Bogu, a mozda i starim roditeljima.
Tu energiju unosimo putem hrane i pica. Sto je masnija hrana ili sto je jace pice to vise energije za nas(Alkohol ima izrazito veliku energetsku moc).
Ako smo konzumirali vise energije, neg sto smo je potrosili, ona prelazi u oblik bolesti, agresivnosti i povecanog aktiviteta u svim oblicima.
Energija kosta. Vrlo lako se zna vidjeti da hrana i pice koje ima veliki energetski ucinak kosta vise nego ona hrana i pice koji imaju manje kilo kalorija.
Sve se to da Matematikom sracunati kako, koliko i sto kosta ovih zemaljskih novaca.
E sad, postavlja se pitanje rada. Da ali umnog i tjelesnog.
Tu je princip tko koga zajebe.
Oni koji manje rade, i misle, ti su inteligentniji od drugih. Oni trose manje energije, vjerojatno manje i unose i trose iste . Ali ti ipak nisu fer prema onima koji trose vise, jer oni ne stvaraju nista za zivot. Ne stvaraju onu pokretnu energiju koja pokrece i stvara zivot, rad i podlogu za buduce narastaje.
Oni koji ne prave razmijenu energije, to su amebe koje zive na teret zivota i stvaranja istog!
Post je objavljen 30.05.2014. u 19:15 sati.