orion68

Jesenji dan

Gospodine: Vrijeme je ljeta golemo.
Prostri svoje sjene suncane Ure,
i na livadama neka vjetrovi krenu.

Povedi posljednje plodove
i daj im još dva južna dana,
prisili
i pozovi ih da ispune
zadnju slast tog teškoga vina.

Tko nema kuću, nek je nikada nema.
Tko je sad sam , dugo nek ostane,
Pročitaj to budan Gospodine i pisi slova duljine,daljine i
ne nalazi puteve tamo i amo i ne lutaj nemirno liscem vjetra svoga.