orion68

Portugalsko pismo II

... Vi ste, hladno promozgavši, stvorili odluku da me nadahnete ljubavlju.
Moju ste ljubav promatrali kao svoju pobjedu, a vaše srce nikada nije bilo duboko dirnuto. Niste li zaista jadni; gdje vam je bila pamet, gdje osjetljivost, kad se niste znali okoristiti bolje žestinom mojih osjećaja? I, kako je moguće, da meni tolikom ljubavlju nije pošlo za rukom, da vas učinim potpuno sretnim?
Žalim iz ljubavi prema vama i, ni zbog čega drugog, za neizmjernim užicima koje ste izgubili. Bit će, da ih niste htjeli uživati?
Ako ih poznate, znat ćete i to da su veći od onih koje ste postigli time što ste me prevarili. Iskusili biste da je čovjek mnogo sretniji, da osjeća mnogo dublje, kad žestoko