29.03.2006., srijeda

Dodatak

Evo! Za sve one koji misle da je riječ o grančici, komadiću željeza, udici… dakle, za one koji mi ne vjeruju. Stvor kojeg sam jučer snimila obavijestio je bližu i dalju rodbinu, prijatelje iz djetinjstva i kolege s posla da je našao gostoljubivu terasu. Svi su mu došli u posjet pa su mi se razmiljeli po cijelom stanu. Ove sam sinoć pohvatala prije spavanja, nakon čega sam zatvorila vrata spavaće sobe. Nekako mi nije privlačna ideja da mi repićem vrte stranice knjige koju čitam. Kao pristojni gosti nisu se bunili i lijepo su se razmjestili po vazama s cvijećem, u umivaoniku, na policama s knjigama čak i na tipkovnici (makni se dok pišem!). Baš su nestašni. P.S. Ako su vas uznemirili gosti na mojim rukama, da se malo smirite, kliknite na ova "lutanja" u lijevom boxu pa mi recite sviđa li vam se ovakav način prezentiranja sličica (gleda se uz glazbu). Ako vam se sviđa, složit ću jedan filmić sa svojim najnovijim gostima.

- 22:22 - Komentari (41) - Isprintaj - #

28.03.2006., utorak

Strašan stvor na terasi

Nažalost, sve manje vremena ostaje mi za druženja na blogu. Nadam se da ću uskoro imati malo više slobodnih minuta. Ne ljutite se ako baš svaki dan ne ostavim poneku riječ na vašim stranicama. Nikoga nisam zaboravila. Pratim što se zbiva, a dok ne uhvatim priliku da opišem današnji događaj na svojoj terasi, ostavljam vam samo ovu dramatičnu fotografiju. U goste mi je svratio neobičan, zastrašujući svat. Sunce je upravo sa zapada malo osvijetlilo naselje podno nebodera. Preko tijela čudnog stvora pogled ide prema Poreru. Vide se tmurni oblaci koji prijete kišom, ali čini se da će zemlja zasad ostati suha. Pozdravlja vas Helix koja je svakakva bića držala na ruci, ali ovog što je upravo pred vama malo se prepala.

- 18:23 - Komentari (35) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda

Day after

Vjerovali ili ne na sličici s lijeve strane je pogled s moje terase snimljen jutros u 6:45. Nije se vidjelo apsolutno ništa. Činilo se da je moj neboder odlebdio i da putuje s oblacima. A što sam radila u to doba na terasi? Hvatala malo zraka prije odlaska na spavanje. Cijelu noć sam u tišini i miru izračunavala nekakve postotke, crtala tablice i grafikone. Divota. Ne zvoni telefon, ne zvoni zvono na vratima, nitko mi ne pokušava prodati posteljinu, osiguranje ili besplatno istražiti zračenja po mom stanu da bi mi onda u nedogled seljakao krevet od zida do zida. Samo ja i tiho brujanje računala. Idila. Vidim ja da sam si ozbiljno narušila imidž ljubiteljice životinja. Sličice nisu baš najljepše, ali pogledajte malo komentare: svi koji su jeli grdobinu (zovu je još i žaba) puni su hvale za taj gastronomski doživljaj. Njeno je meso izuzetno cijenjeno. Uspoređuju ga s mesom jastoga. Velikim primjercima kakav je bio moj obično se odreže glava od koje se skuha fina juha ili riblji temeljac. Rep se može spremati na razne načine i bilo koji da izaberete – nećete pogriješiti. Kaže Mladen - ubili smo nečiju majku, pita boli li ribu kad joj gule kožu. Ne, Mladene, kad je gule, ona više nije živa. U životinjskom svijetu ima mnoštvo primjera ubijanja drugih vrsta kao načina pribavljanja hrane. I čovjek ubija. Ipak, njegov razum morao bi mu omogućiti spoznaju granica, etičkih okvira. Reći će netko da nema etike ni morala u ubijanju ma kakvo ono bilo. Negdje sam, čini mi se, već pisala o jednoj od mogućih definicija moralnog ponašanja. Ako čovjek za rješavanje prepreka na koje na svom putu nailazi odabire ona sredstva koja su općepriznata kao ispravna, njegovo se ponašanje smatra moralnim. Prehrambeni lanac je najprirodnija stvar na svijetu, conditio sine qua non svekolikog života na kugli zemaljskoj. Kad god netko nešto pojede, pojeo je neko drugo biće. Možda ćemo jednog dana imati replikatore poput onih na svemirskoj postaji Deep space nine, ali do tada da bismo živjeli moramo nasilno prekinuti neki drugi život. Bilo da se radi o sjemenkama, salati, jabuci, teletu ili ribici. Dr Ignac Kulier kaže "Svaki put kad naruši prehrambeni lanac čovjek izgubi bitku!" Ja sigurno nisam za nerazumno ubijanje životinja. Za ubijanje radi zabave, radi zadovoljavanja prohtijeva ekscentričnih bogataša, zbog praznovjerja ili neracionalnog straha. Kada je riječ o konzumiranju crvenog mesa, ne radi se samo o pitanjima etike i morala već i o važnosti poznavanja pravilne prehrane čovjeka. Pretjerana upotreba ovih namirnica u prehrani može dovesti do narušavanja ravnoteže u organizmu i do ozbiljnih smetnji u metabolizmu. Zemlje Sredozemlja poznaju "šestoricu veličanstvenih" koji su uspjeli izboriti priznanje čak i od skeptičnih Amerikanaca. To su crni kruh, tjestenina, maslinovo ulje, riba, voće i povrće. Dakle, ja vam od srca preporučujem mediteransku dijetu, i to ne samo kao način prehrane već kao stil života. Popijte i čašu dobrog crnog vina, ali sjetite se boga Dioniza koji je zapovjedio meden agan – ničega previše. Evo nekoliko recepata za pripremanje jela od grdobine. Tekst je na talijanskom, nemam nažalost vremena sve prevoditi, ali ako netko želi, neka mi napiše riječ koju ne može prevesti pa ću mu pokušati pomoći. Pescatrice alle erbe fini Pescatrice olive e caperi Coda di rospo alla andalusa Rana pescatrice con bottarga e chips di carciofi A da ne bih danas ostala suviše ozbiljna, kliknite ovdje i pogledajte fotografiju pod naslovom "day after". Upozoravam vas da fotografija ne pruža vrhunski estetski doživljaj. 25.03.05. Jutros su u gostima bili Hunajda i Hećak. Njihov komp je na popravku pa su tek danas pogledali moje najnovije sličice. Hunjada: "Ti si luda!" Hećak "Bljaaak!" Nitko nema razumijevanja za moje umjetničko izražavanje

- 21:55 - Komentari (34) - Isprintaj - #

21.03.2006., utorak

Lophius piscatorius

- 13:33 - Komentari (23) - Isprintaj - #

19.03.2006., nedjelja

Morski konjić

Da mi je Tarik postavio pitanje za milijun kuna kojoj životinjskoj vrsti pripada morski konjić, možda bih metodom eliminacije došla do točnog odgovora. Ali, onako brzo, bez razmišljanja, vjerojatno ne bih rekla da se radi o ribi. Ovo stvorenje neobičnog oblika, duljine od 16 mm do nešto više od 20 cm, loš je plivač. Da ga morske struje ne bi nosile u neželjenim pravcima, mora se repom uhvatiti za koralje, biljke ili kamenje na dnu mora. Osim oblikom, ova ribica zadivljuje i načinom razmnožavanja. Mužjak na prednjoj strani tijela ima vrećicu poput kengurovog tobolca. U nju ženka za vrijeme parenja polaže jajašca. Mužjak nosi oplođena jajašca te nakon sazrijevanja iz njegova tobolca izlazi živa mladunčad. Nažalost, otac ponekad plati glavom period gestacije. Desi se da nekoliko mladunaca ugine u tobolcu, a to može izazvati smrtonosnu infekciju mužjaka. Morski konjić kod nas nije zaštićena vrsta. Do mene je stigao kao i moje školjkice. Zadesio se u ribarskoj mreži. Prilikom prebiranja ribe na krmi broda, ribari ga onako sitnog nisu uočili. Ostao je jadničak na palubi gdje je jako sunce vrlo brzo osušilo njegovo sitno tijelo. Međutim, morske konjiće i namjerno love da bi osušena tijela prodavali kao suvenir. Možda je još strašnije utopiti malo tijelo životinje u prozirnu plastiku i od takvog grotesknog predmeta napraviti privjesak za ključeve ili ukras za noćni ormarić. Netko je ovo nazvao “kulturni” suvenir koji nudimo našim gostima u elitnim turističkim destinacijama. Mislim da se onda mogu nuditi i gipsane šake pred pulskom Arenom. Ionako su već postale dio vizure trga. Kad prođem onuda, a na zidiću iznad Karoline ne vidim poredane prste, šake, pepeljare, vaze (sve autentični artefakti iz 3.st.pne), nešto mi strašno nedostaje. Ovo sam ukrala Jasni, neće se ona naljutiti. Stvarno mi se sad ne ide pred Arenu. Da se još malo vratim konjiću. Njegovo tjelešce čovjek je beskrupulozno iskorištavao još u antičko doba. Baš zbog neobičnog oblika tijela morskog konjića često su se ispredale legende o njegovoj čudotvornoj moći. Stari Grci pripremali su magične napitke, a Kinezi i danas vjeruju da je njegovo suho tijelo smrvljeno u prah odličan afrodizijak. Nije li čovjek čudesno biće? Da bi probudio svoj tko zna zašto uspavani libido, ubit će na tisuće malih, nejakih stvorenja, osušiti njihova tjelešca, okrutno ih smrviti u prah koji će razmutiti u malo vode i naiskap popiti. A onda će ponosno čekati "efekat od tog". Pogledajte nekoliko sličica morskih konjića i ribe igle u prirodnom okruženju. Jedan lijep portret Hippocampusa guttulatusa.

- 16:20 - Komentari (27) - Isprintaj - #

14.03.2006., utorak

14. ožujka

… a u Puli pada gusti snijeg. Već ga je toliko da ću uskoro moći sa šesnaestog kata direktno iskoračiti i utonuti u njegovu mekanu bjelinu. U daljini, jarboli zbunjenih jedrilica svijaju se pod hladnom težinom. Dobro, malo dramatiziram, ali tako mi ljepše zvuči. Tvrđava (u sredini) i vodotoranj (lijevo) - za Kašetu i Asiadark. 16.03.06. (iz serije "pogled s moje terase", moja kritičarka Hunjada kaže da je vrijeme da se maknem s te terase)

- 11:48 - Komentari (34) - Isprintaj - #

12.03.2006., nedjelja

365 dana

Već se točno 365 dana družim s vama. Za blog sam prvi put čula prije gotovo dvije godine, i to vozeći se prema Premanturi (jedino mjesto na kojem slušam radio, bolje reći – u kojem). Nisam tada baš točno shvatila o čemu je riječ. Pretpostavljam da ni osoba koja je govorila o blogu nije imala baš jasne ideje o tome što je to blog, kako se može razvijati, što sve može značiti. Neću se upuštati u neka moja teoretiziranja o blogu kao mediju jer su već mnogi o tome pisali. Neki pišu i recenzije blogova. Ja još nisam shvatila potrebu, svrhu, uzrok i namjeru (tih recenzija, ne bloga), ali nema veze. Nije to jedino što ne shvaćam. Umjesto nekog novog mudrovanja, prepisat ću komentar kojeg sam ostavila 22.12.2005. kod Okeca. On se neće ljutiti, ipak su to moje riječi: "Draga Razumice i svi dragi komentatori - blogeri. Žurim, al" sad ću odvojiti malo vremena za vas. Svu simpatiju dragih blogera želim podijeliti sa svima vama i pridodati moju vlastitu, veliku, zaista veliku. Vjerujem da i Okeco ima puno simpatija za sve prijatelje, to je uzajamno, zato se i družimo. Nekad se šalimo, nekad smo ozbiljni, možda ponekad malo sjetni, nadam se nikad zaista jako nesretni! Neki kažu da je blog tričarija, gubljenje vremena, mjesto gdje se okupljaju usamljeni gubitnici. Što reći na to (već sam nešto jednom pisala, baš ovdje)? Ništa!! Mi znamo što nama znači blog. Nismo mi ni usamljeni, ni gubitnici. Mi smo ljudi koji znaju koristiti modernu tehnologiju i mogućnost koju nam pruža - malo drukčiji način komunikacije. Zovu ga virtualni! Oni manje dobronamjerni prevest će tu riječ: nestvaran, umišljen, uobražen. Mi znamo da lat. riječ virtus znači hrabrost, snaga, vrlina. Što je tu nestvarno? U trenutku dok ovo pišem vrlo sam stvarna, sjedim u svojoj sobi, malko mi je hladno, pijem već ohlađenu kavu s mlijekom. U trenutku dok ovo čitate više ste nego stvarni, vaše oči kreću se mojim riječima i, nadam se, nalaze put do vaših srdaca. Želim vam puno sreće, zdravlja, uspjeha i puno druženja još dugo, dugo. Vaša Helix " Ukrala sam poruku s ICQ-a. Valjda je to dozvoljeno. A nije mi ni prvi put. Nisam znala kakvu bih sličicu stavila ovom prilikom. Cvijeća imam malo, bube su se nekamo posakrivale. Imam još neobjavljenih školjkica. Nastavit ću ja moju seriju: , , . Do novih puževa, školjkica, ptičica i buba Helix

- 23:24 - Komentari (30) - Isprintaj - #

11.03.2006., subota

Čestitka

- 00:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

08.03.2006., srijeda

Za Anu H.

- 22:41 - Komentari (14) - Isprintaj - #

07.03.2006., utorak

Moji pernati prijatelji

Prošle godine, 04.08., pisala sam o nenadanom gostu. Sličice tog gosta pojavljivale su se više puta na mojim stranicama, pa su nekom možda i poznate. Jučer, točno u šest sati poslije podne, učinilo mi se da vidim nešto čudno na konopu za sušenje rublja. Kroz gustu zavjesu nisam odmah mogla razaznati o čemu se radi. Vidjela sam poveću tamnu mrlju na mjestu gdje ne bi trebalo biti ničega. Pomalo s nelagodom, polako sam razgrnula zavjese. Imala sam što vidjeti. Moj nenadani gost poslao mi je svoje potomke. Točno sedam ptića šćućurilo se na mojem konopu. Šest ih se stisnulo jedan uz drugoga, a sedmi je stajao sam par centimetara dalje. Možda se nešto naljutio na ostale ili je kao vođa grupe zadržao distancu koja mu pripada na osnovu položaja na hijerarhijskoj ljestvici. Polako sam otvorila vrata naoružana fotografskim aparatom. Činilo mi se da me uopće ne primjećuju. No kad sam se suviše približila bljesak ih je uznemirio. Najprije je poletio sedmi, distancirani ptić. Nije otišao daleko. Lepršao je na tridesetak centimetara udaljenosti uzbuđeno ćijućući. Uspjela sam napraviti još jedan snimak. Grupa je postala lagano uznemirena. Nakon kratke konzultacije, svi ptići poletjeli su za vođom. Sada je bilo jasno da usamljenik ima autoritet i da ga ostali slušaju i slijede. Ptići su došli predahnuti na moju terasu kad je sunce polako na zapadu tonulo u more. Ovu fotografiju napravila sam okrenuta prema istoku pa je zid iza malih pernatih prijatelja osvijetljen predvečernjim sunčevim crvenilom. Iz sanjarice: Vidjeti lastavicu - sreća za vašu obitelj. Lastavica u gnijezdu - uskoro ćete primiti vijest koja će vas razveseliti. Lastavica u letu - netko vam se miješa u brak. Ako lastavice ulaze u kuću - očekuje vas blagostanje i velika sreća u obitelji. Jeste li mi rod?... siročići mali? Il' su i vas, možda, jadi otrovali; ili vas je možda progonio svet? Pa dođoste samo, da kad ljude znamo, Da se i mi malo bolje upoznamo, U dvopevu tužnom pevajući set? Mi smo male, Al' smo znale Da nas neće Niko hteti, Niko smeti Tako voleti Kao ti – - ćiju ći! Đ Jakšić. "Na Liparu" (ulomak)

- 18:26 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.03.2006., nedjelja

Cuore matto

Ovaj umjetničko-gomoljasti uradak rezultat je zajedničkih umjetničko-intelektualnih napora Hete i Hećaka. Heta je zaslužna jer je u kuću donijela ovaj krasan primjerak poznat kao Solanum tuberosum. Evropske zemlje čule su za tu kulturu tek u 16. stoljeću, a početak uzgoja u Španjolskoj precizno se smješta u 1573. Gotovo svatko zna za visok sadržaj škroba, zatim bjelančevina, masti i ugljikohidrata u ovom kralju svake kuhinje, ali da sadrži znatne količine minerala (kalcij, mangan, fosfor, cink, molibden i bakar) te da je bogat vitaminima C, B1, B2 vjerojatno nije poznato mnogima koji svakodnevno na različite načine pripremaju i konzumiraju ovu namirnicu. Dnevnu potrebu za vitaminom C pokrilo bi 400 g rođaka ovog našeg srca, a da bi se vitamin pripremom u cijelosti sačuvao najbolje je dotične peći cijele i pod korom. Hećakove umjetničke sklonosti došle su u potpunosti do izražaja pri osmišljavanju grafičkih rješenja prikaza ove ponosne srčane podzemnice. Komentari (14) Pommes-frites u prirodno obliku. Cool. (E.P. 04.03.2006. 13:54) :-)) ugodan ti vikend!!! pusa (Plava Zvjezdica 04.03.2006. 13:58) Ovo me podsjetilo na onu davnu pjesmu koja svirala kad sam morao ići u vrtić, a u tekstu je imala "srce od papira". Ne znam tko ju je pjevao. Pokušao sam naći na internetu, no izašlo je par novijih pjesama s tim naslovom, a nisam našao ništa o ovoj staroj. Ma, sjetio sam se toga samo zato što se "srce od papira" rimuje sa "srcem od krumpira". :)) (Darko 04.03.2006. 14:16) Ludo srce: meni je pala na pamet jedna strofa neke pjesme koju su pjevali Index-i ili možda ne, ali ide ovako:Ni slutio nikad nisam Da ce ljubav dati drugom Da ce LUDO SRCE moje Ispuniti tugom ... Ugodan vikend. (feby 04.03.2006. 14:22) ... matto da legare... oppure da friggere, mangiare... (juliere 04.03.2006. 14:44) Volim krompir u svim oblicima.. :)) (pegy 04.03.2006. 15:22) prejako...baš je slatki krumpirić, nadam se da je bio i ukusan :) (shrimpy 04.03.2006. 16:18) ahhhh, kjut.... (Pea 04.03.2006. 16:33) čitajte bez obrva! (koka 3 04.03.2006. 19:01) vidim gori su razno razne asocijacije pa ću i ja. prvo sam pomislila kako umjetnicu drugačije doživljavaju stvari, jedan bi rekao -koje lijepo srce, drugi bi rekao -koje krasne ženske obline, a treći bi rekao -interesantne zečije uši! (mala 04.03.2006. 21:02) uuu đank fud u obliku ljubavi! reklamni slogan... licenca je mOJa!! hihihihik (KuhaChA 04.03.2006. 22:02) Che bello e!!! Šteta ga ogulit, pa skuhat ili ispeć…lijep vikend ti želim : ))))) (stereokemija 04.03.2006. 22:24) ...da mi je znati kako je samo završio... (vrtlar_i_književnik 04.03.2006. 22:27) Jako, jako volim krumpir....mmm. Ogulim ga, izrežem na ploškice, posolim i poslažem u forno na peki-papir na tri rešetke bez trunke ulja ili masti. Na 200 stupnjeva, kad dobije lijepu rumenu boju i postane hrskav poskidam ga sa papira, prabacim u plastičnu tarinu i uživam u njegovoj slasti....mljac. Za krumpir se mislilo da je beskoristan, no on je vrlo zdrava hrana bogata mineralima, škrobom, vlaknima i nekim vitaminima. (oboje69 04.03.2006. 23:38)

- 16:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #