22.03.2006., srijeda
Day after
Vjerovali ili ne na sličici s lijeve strane je pogled s moje terase snimljen jutros u 6:45. Nije se vidjelo apsolutno ništa. Činilo se da je moj neboder odlebdio i da putuje s oblacima. A što sam radila u to doba na terasi? Hvatala malo zraka prije odlaska na spavanje. Cijelu noć sam u tišini i miru izračunavala nekakve postotke, crtala tablice i grafikone. Divota. Ne zvoni telefon, ne zvoni zvono na vratima, nitko mi ne pokušava prodati posteljinu, osiguranje ili besplatno istražiti zračenja po mom stanu da bi mi onda u nedogled seljakao krevet od zida do zida. Samo ja i tiho brujanje računala. Idila.Vidim ja da sam si ozbiljno narušila imidž ljubiteljice životinja. Sličice nisu baš najljepše, ali pogledajte malo komentare: svi koji su jeli grdobinu (zovu je još i žaba) puni su hvale za taj gastronomski doživljaj. Njeno je meso izuzetno cijenjeno. Uspoređuju ga s mesom jastoga. Velikim primjercima kakav je bio moj obično se odreže glava od koje se skuha fina juha ili riblji temeljac. Rep se može spremati na razne načine i bilo koji da izaberete – nećete pogriješiti. Kaže Mladen - ubili smo nečiju majku, pita boli li ribu kad joj gule kožu. Ne, Mladene, kad je gule, ona više nije živa. U životinjskom svijetu ima mnoštvo primjera ubijanja drugih vrsta kao načina pribavljanja hrane. I čovjek ubija. Ipak, njegov razum morao bi mu omogućiti spoznaju granica, etičkih okvira. Reći će netko da nema etike ni morala u ubijanju ma kakvo ono bilo. Negdje sam, čini mi se, već pisala o jednoj od mogućih definicija moralnog ponašanja. Ako čovjek za rješavanje prepreka na koje na svom putu nailazi odabire ona sredstva koja su općepriznata kao ispravna, njegovo se ponašanje smatra moralnim. Prehrambeni lanac je najprirodnija stvar na svijetu, conditio sine qua non svekolikog života na kugli zemaljskoj. Kad god netko nešto pojede, pojeo je neko drugo biće. Možda ćemo jednog dana imati replikatore poput onih na svemirskoj postaji Deep space nine, ali do tada da bismo živjeli moramo nasilno prekinuti neki drugi život. Bilo da se radi o sjemenkama, salati, jabuci, teletu ili ribici. Dr Ignac Kulier kaže "Svaki put kad naruši prehrambeni lanac čovjek izgubi bitku!" Ja sigurno nisam za nerazumno ubijanje životinja. Za ubijanje radi zabave, radi zadovoljavanja prohtijeva ekscentričnih bogataša, zbog praznovjerja ili neracionalnog straha. Kada je riječ o konzumiranju crvenog mesa, ne radi se samo o pitanjima etike i morala već i o važnosti poznavanja pravilne prehrane čovjeka. Pretjerana upotreba ovih namirnica u prehrani može dovesti do narušavanja ravnoteže u organizmu i do ozbiljnih smetnji u metabolizmu. Zemlje Sredozemlja poznaju "šestoricu veličanstvenih" koji su uspjeli izboriti priznanje čak i od skeptičnih Amerikanaca. To su crni kruh, tjestenina, maslinovo ulje, riba, voće i povrće. Dakle, ja vam od srca preporučujem mediteransku dijetu, i to ne samo kao način prehrane već kao stil života. Popijte i čašu dobrog crnog vina, ali sjetite se boga Dioniza koji je zapovjedio meden agan – ničega previše. Evo nekoliko recepata za pripremanje jela od grdobine. Tekst je na talijanskom, nemam nažalost vremena sve prevoditi, ali ako netko želi, neka mi napiše riječ koju ne može prevesti pa ću mu pokušati pomoći. Pescatrice alle erbe fini Pescatrice olive e caperi Coda di rospo alla andalusa Rana pescatrice con bottarga e chips di carciofi A da ne bih danas ostala suviše ozbiljna, kliknite ovdje i pogledajte fotografiju pod naslovom "day after". Upozoravam vas da fotografija ne pruža vrhunski estetski doživljaj. 25.03.05. Jutros su u gostima bili Hunajda i Hećak. Njihov komp je na popravku pa su tek danas pogledali moje najnovije sličice. Hunjada: "Ti si luda!" Hećak "Bljaaak!" Nitko nema razumijevanja za moje umjetničko izražavanje  |
- 21:55 - Komentari (34) - Isprintaj - #
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI TEATAR ULYSSES ISTRAPEDIA PULA INFO I kada te život bolno razočara, I kada prestanu i želje, i snovi; Ono što nam vrati jedna suza stara, Vredi jedan život neznani i novi. Pamti što je prošlo, s puno vere neme, Kroz sve dane drugih stradanja i mena Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme Kad se živi samo još od uspomena. Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno - Našto samo suze, našto boli samo? I šta da ikad žali srce jadno, Kada je sve naše, sve što osećamo! (J. Dučić, Izmirenje) |