Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

12.03.2006., nedjelja

365 dana



Već se točno 365 dana družim s vama.Love Letter Za blog sam prvi put čula prije gotovo dvije godine, i to vozeći se prema Premanturi (jedino mjesto na kojem slušam radio, bolje reći – u kojem). Nisam tada baš točno shvatila o čemu je riječ. Pretpostavljam da ni osoba koja je govorila o blogu nije imala baš jasne ideje o tome što je to blog, kako se može razvijati, što sve može značiti. Neću se upuštati u neka moja teoretiziranja o blogu kao mediju jer su već mnogi o tome pisali. Neki pišu i recenzije blogova. Ja još nisam shvatila potrebu, svrhu, uzrok i namjeru (tih recenzija, ne bloga), ali nema veze. Nije to jedino što ne shvaćam.

Umjesto nekog novog mudrovanja, prepisat ću komentar kojeg sam ostavila 22.12.2005. kod Okeca. On se neće ljutiti, ipak su to moje riječi:

"Draga Razumice i svi dragi komentatori - blogeri. Žurim, al" sad ću odvojiti malo vremena za vas. Svu simpatiju dragih blogera želim podijeliti sa svima vama i pridodati moju vlastitu, veliku, zaista veliku. Vjerujem da i Okeco ima puno simpatija za sve prijatelje, to je uzajamno, zato se i družimo. Nekad se šalimo, nekad smo ozbiljni, možda ponekad malo sjetni, nadam se nikad zaista jako nesretni! Neki kažu da je blog tričarija, gubljenje vremena, mjesto gdje se okupljaju usamljeni gubitnici. Što reći na to (već sam nešto jednom pisala, baš ovdje)? Ništa!! Mi znamo što nama znači blog. Nismo mi ni usamljeni, ni gubitnici. Mi smo ljudi koji znaju koristiti modernu tehnologiju i mogućnost koju nam pruža - malo drukčiji način komunikacije. Zovu ga virtualni! Oni manje dobronamjerni prevest će tu riječ: nestvaran, umišljen, uobražen. Mi znamo da lat. riječ virtus znači hrabrost, snaga, vrlina. Što je tu nestvarno? U trenutku dok ovo pišem vrlo sam stvarna, sjedim u svojoj sobi, malko mi je hladno, pijem već ohlađenu kavu s mlijekom. U trenutku dok ovo čitate više ste nego stvarni, vaše oči kreću se mojim riječima i, nadam se, nalaze put do vaših srdaca. Želim vam puno sreće, zdravlja, uspjeha i puno druženja još dugo, dugo. Vaša Helix "

Ukrala sam poruku s ICQ-a. Valjda je to dozvoljeno. A nije mi ni prvi put. Nisam znala kakvu bih sličicu stavila ovom prilikom. Cvijeća Flowers imam malo, bube Ladybug su se nekamo posakrivale. Imam još neobjavljenih školjkica. Nastavit ću ja moju seriju: Seahorse, Shell 2 , Hermit Crab.
Do novih puževa, školjkica, ptičica i buba Hugs And Kisses Helix

- 23:24 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)