|
Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu
Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali
Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle
Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.
|
07.03.2006., utorak
Moji pernati prijatelji
Prošle godine, 04.08., pisala sam o nenadanom gostu. Sličice tog gosta pojavljivale su se više puta na mojim stranicama, pa su nekom možda i poznate.
Jučer, točno u šest sati poslije podne, učinilo mi se da vidim nešto čudno na konopu za sušenje rublja. Kroz gustu zavjesu nisam odmah mogla razaznati o čemu se radi. Vidjela sam poveću tamnu mrlju na mjestu gdje ne bi trebalo biti ničega. Pomalo s nelagodom, polako sam razgrnula zavjese. Imala sam što vidjeti. Moj nenadani gost poslao mi je svoje potomke.

Točno sedam ptića šćućurilo se na mojem konopu. Šest ih se stisnulo jedan uz drugoga, a sedmi je stajao sam par centimetara dalje. Možda se nešto naljutio na ostale ili je kao vođa grupe zadržao distancu koja mu pripada na osnovu položaja na hijerarhijskoj ljestvici.
Polako sam otvorila vrata naoružana fotografskim aparatom. Činilo mi se da me uopće ne primjećuju. No kad sam se suviše približila bljesak ih je uznemirio. Najprije je poletio sedmi, distancirani ptić. Nije otišao daleko. Lepršao je na tridesetak centimetara udaljenosti uzbuđeno ćijućući. Uspjela sam napraviti još jedan snimak. Grupa je postala lagano uznemirena. Nakon kratke konzultacije, svi ptići poletjeli su za vođom. Sada je bilo jasno da usamljenik ima autoritet i da ga ostali slušaju i slijede.

Ptići su došli predahnuti na moju terasu kad je sunce polako na zapadu tonulo u more. Ovu fotografiju napravila sam okrenuta prema istoku pa je zid iza malih pernatih prijatelja osvijetljen predvečernjim sunčevim crvenilom.
Iz sanjarice: Vidjeti lastavicu - sreća za vašu obitelj. Lastavica u gnijezdu - uskoro ćete primiti vijest koja će vas razveseliti. Lastavica u letu - netko vam se miješa u brak. Ako lastavice ulaze u kuću - očekuje vas blagostanje i velika sreća u obitelji.
Jeste li mi rod?... siročići mali?
Il' su i vas, možda, jadi otrovali;
ili vas je možda progonio svet?
Pa dođoste samo, da kad ljude znamo,
Da se i mi malo bolje upoznamo,
U dvopevu tužnom pevajući set?
Mi smo male,
Al' smo znale
Da nas neće
Niko hteti,
Niko smeti
Tako voleti
Kao ti –
- ćiju ći!
Đ Jakšić. "Na Liparu" (ulomak)
|
|
|
Komentari On/Off
FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI
TEATAR ULYSSES
ISTRAPEDIA
PULA INFO
I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.
Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.
Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)
|
|