Očiju tvojih da nije
Ne bi bilo neba
U malom našem stanu

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežne preko praga prešle

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo
V.P.

21.03.2006., utorak

Lophius piscatorius

S pulske Bunarine ne dolaze do mene samo školjkice, puževi, konjići i slična dražesna bića. Ponekad stigne nešto malo drukčije.

Blogeri jakih živaca neka kliknu ovdje i otkriju kakvu sam neman sinoć dobila…

… ili možda ovdje...

Autorica fotografija nije odgovorna za psihofizičko stanje znatiželjnika nakon otvaranja sličica.

U trenutku dok ovo čitate, ili možda zgroženi držite ruku na ustima pokušavajući zaustaviti neželjene peristaltičke valove, ona jede slasno bijelo meso ribice zvane coda di rospo ili rana pescatrice. Kod nas ovo stvorenje sasvim nepravedno zovu grdobina.

- 13:33 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Komentari On/Off

FESTIVAL IGRANOG FILMA U PULI

TEATAR ULYSSES

ISTRAPEDIA

PULA INFO


I kada te život bolno razočara,
I kada prestanu i želje, i snovi;
Ono što nam vrati jedna suza stara,
Vredi jedan život neznani i novi.

Pamti što je prošlo, s puno vere neme,
Kroz sve dane drugih stradanja i mena
Čuvaj svoju prošlost za sumorno vreme
Kad se živi samo još od uspomena.

Pa ćeš da zapitaš jednom, i nenadno -
Našto samo suze, našto boli samo?
I šta da ikad žali srce jadno,
Kada je sve naše, sve što osećamo!
(J. Dučić, Izmirenje)