Hatepogodak

Isprike svima onima koji dolaze čitati redovito i koji su davno shvatili da markiranje ljudi nije prihvatljivo. Još par dana kampanje (i njihove i moje) tijekom koje moram biti monotematski jer uvijek naleti netko po prvi put. Ako vam je dosadno stalno čitati o markiranju naletite za par dana. Srećom ova kampanja ima dosta aspekata.

Danas o jednoj nelogičnosti. Tražilice trebaju svi. To nije sporno. Pa ipak oni koji ih intenzivno koriste su u pravilu inteligentna stvorenja. To su ljudi koji neprestano traže nova znanja, nove informacije, nove sadržaje. Oni koji se ne zadovoljavaju serviranom količinom zabave i informacija na par popularnih portala već uvijek traže još informacija. Radoznala stvorenja koja vole istraživati. Općenito misleća bića.

Takvi ljudi trebali bi biti glavna ciljna skupina jednog poduzeća-tražilice. Umjesto da jedna tražilica fokusira marketinšku kampanju na koncept «neprekidne potrage za znanjem» i na ljude koji teže znanju Pogodak je bio kreativan. Umjesto veličanja potrage za znanjem i ljudi koji teže konstantnom učenju poruka njihove kampanje je da čovjek nije misleće biće nego hodajući reklamni pano kojemu su misleće funkcije tek sekundarne. Mozak je za Pogodak tek nusproizvod koji dolazi spakiran skupa sa čelom. Čudna neka logika.

I odabir kandidata im je jača strana. Ideal Pogotka nije netko od mladića koji su osvojili nagrade na sajmovima inovacija ili na natjecanjima znanja. Njihov kandidat je nezreli srednjoškolac koji nije u stanju u 30 dana kampanje napisati prosto proširenu rečenicu. Koji u 30 dana pisanja bloga uspije izbjeći napisati jednu pametnu misao, jedan iskren osjećaj, jednu priču vrijednu slušanja. Pravi pothvat kakav se rijetko viđa na blogu. Pravi uzor za pametne mlade ljude željne proširivanja znanja putem Interneta.

Ne znam niti jedno poduzeće koje vrijeđa svoje klijente. Barem ne ono koje to radi, a još uvijek uspješno posluje. Ljudi se lako vrijeđaju posebno kada im se vrijeđa inteligencija. Ako tražilica smatra da sam ja samo reklamni pano sa dvije noge, a ne misleće stvorenje kako mi ona može pomoći da pronađem znanje koje tražim?

Jedina osoba koja u Hrvatskoj može vrijeđati svoje klijente i ne trpjeti posljedice takvog ponašanja je Željko Malnar. Samo riječ je o iskusnom medijskom manipulatoru sa specifičnim proizvodom, u specifično vrijeme za specifičnu ciljni segment tržišta. Isto ne vrijedi za male neetične hrvatske tražilice sa marketingašima koji uče PR iz početnice. Kada one uvrijede svoje misleće klijente oni traže sa nekom drugom tražilicom.

Osim toga gdje vam je dragi marketingaši pamet bila da se hvatate Interneta kao medija? Pa na Internetu i divovi poput T-HT-a imaju probleme nositi se sa negativnim publicitetom. Na Internetu vaš glas vrijedi koliko i moj bez obzira na razlike u financijama. Čak moj malo više zato što je iskren i ljudski, a ne kao vaš u kojem se čuje da govorite kako vam netko plati da govorite.

Zato POLUPANI LONČIĆI. Žmirite. Tražite opet. Niste nikoga našli. Barem ne tragače za znanjem i sve one koji će to tek postati.

Par puta sam spomenuo o problemu što «kampanja Lovro» ima tinejdžere kao ciljnu skupinu. Najveći problem je što ljudi često gledaju, a ne vide. Vide ono što su navikli vidjeti. Odnosno ono što im se serviralo kroz medije kao prihvatljivo. Kada ugledaju markiranog čovjeka od 50 godina oni neće vidjeti ljudsku tragediju nego «starog koji se fura na Lovru». Neće im pasti na pamet da stari mora to raditi jer treba poslati nešto novca kćeri studentici, kupiti lijekove bolesnoj ženi ili jednostavno kupiti kruh sutra. Danas Pogodak i slični u Hrvatskoj odgajaju novu generaciju bezosjećajnih klinaca potpuno slijepih na tuđu nesreću.

Kada je bio rat nikome nije bilo jasno kako Europa može godinama samo gledati svu tragediju koja nam se svakodnevno događala. Kako tim ljudima može biti svejedno hoće li tisuće u Hrvatskoj i Bosni živjeti ili umrijeti? Zar nisu bili 70-tih i 80-tih kod nas kao turisti? Zar nisu tada upoznali dobrotu ovdašnjih ljudi? Kako mogu biti indiferentni? Ali sve što se događalo za njih je bio Nečiji Tuđi Problem. Nešto što se njih ne tiče previše. Gledali su problem ali nisu vidjeli potrebu da djeluju. U biti neki su vidjeli priliku za neke svoje individualne koristi. Tako su stizale pošiljke lijekova kojima je istekao rok trajanja jer ih je bilo jeftinije poslati kao humanitarnu pomoć nego platiti njihovo uništavanje i slično. To je tip ljudi kakve od djetinjstva uzgaja «treba (s)kupit sve» mentalitet.

Pokemoni za najmlađe, a zatvor što se kuća zove i kampanje poput ove za one malo odraslije. Stvaranje dvodimenzionalnog svijeta u kojem postoji samo dimenzija love i dimenzija cool-a. Ništa osim toga. Zaboravite dimenzije dobra i zla. To više nije cool. Zaboravite sve moralne vrijednosti. Poštenje, moral, vjera, pravednost, dobrodušnost….? Nisu cool i ne donose lovu. Zaboravite aktivnosti poput volontiranja. Nisu cool. Zaboravite ljubav, seks je cool i bez ljubavi. Pošten rad za novac? Nije cool. Zgubidanjenje pred kamerama ili nosanje reklame na čelu za lovu i slavu? Super cool. Nasilje je cool, miroljubivost nije. Ironija, cinizam, sebičnost, pohlepa, podcjenjivanje, vrijeđanje, bezosjećajnost su vještine koje vam mogu pomoći u tom svijetu. Potrudite se da ih steknete ili naučite. Zaboravite sve što ne stane u dvodimenzionalni svijet sutrašnjice.

Jedini problem je što svi ljudi u dvodimenzionalnom svijetu postaju karikature. Izgubljena dimenzija je ljudska dubina. Sve ono dobro i plemenito nestaje u te dvije dimenzije. Kada je dobro bilo profitabilno? Ne budite smiješni. Plemenitost uvijek možete nazvati patetikom. Cinizam je cool. Niste valjda zaboravili.

A opet ja se nadam da još ima onih koji dobro vide. Kao što se i nadam da nisu izumrli oni novinari kojima je taj poziv samo krinka za činjenicu da su u stvari Supermani uvijek spremni za spašavanje svijeta. Mora da ih ima još takvih. Da poprave greške društva i moje nevješte akcije.

U svjetlu posljednjih spam rasprava shvatio sam svoju katastrofalnu pogrešku. U trenutku kada je marketing Pogotka počeo govoriti sebi «mi» propustio sam priliku da im naštetim gore nego što sam to uspio svojim tekstovima. Da sam počeo spamati tuđe blogove (s novog bloga naravno) sa komentarima u stilu pozitivne reklame za Pogodak i Lovrin blog u roku tjedan dana bi bili bivša hrvatska tražilica Pogodak. Ljude to očito beskrajno živcira, pa bi bili puno aktivniji u stvaranju antireklame za Pogodak. A ja bih imao na ovom blogu dokaz da marketinški odjel Pogotka stvarno djeluje po blogu. Mea culpa. Znat ću za idući put. I vi ostali blogerilci zapamtite ovu pouku za buduće bitke. (Eto još jedan pojam za blog rječnik).

ZAUSTAVITE POGODAK. Još nije kasno.

Kako je Uskrs danas nema posta o još nekom aspektu markiranja. Osvrnuo bi se na problem spama na blogu. Prvi nefokusirani post, pa od sutra nazad na posljednju ofenzivu.

Trenutno je blog relativno spam-free. Takav će ostati još samo kratko. Na ovom blogu već su spamale pravne osobe. To je samo početak i biti će sve češće. Spam pravnih osoba je onaj problematičan. Spam privatnih nije u tolikoj mjeri. Da li bi smatrali spamom poruku nekog zaposlenika Microsofta o tajnoj rupi u XP-u i načinu na koji je možete zakrpati samo zato jer je došla kao spam? Ukoliko je istinita i Microsoft prešućuje rupu da bi krao ljudima podatke da li je takva poruka spam ili dobronamjerno svraćanje pažnje čovjeka koji nema drugog načina da pošalje svoju poruku širokom broju ljudi?

Ne postoji način da se na blogu ovako kako je zamišljen itko obrani od spama. Blog admini mogu brisati blogove spamera, mogu ograničiti komentiranje samo na blogere, ali ne mogu zaustaviti spam. Spamer uvijek može otvoriti novi blog i ponovo poslati svoju poruku. Spamer je uvijek u prednosti jer nitko ne zna kada će takva osoba otvoriti novi blog i koji je komentar spam, a koji ne. Kada takvome zabraniš IP uvijek može otići u net caffe i opet obaviti posao. Za spam-free blog trebalo bi puno ljudi koji će pregledavati i brisati blogove spamera, a to je gotovo neizvedivo sa 17 000+ trenutnih blogova.

Ako je nekome potreban dokaz moje hipoteze mogu se posvetiti dokazivanju u tjednu nakon što završi Lovrino markiranje, ali mislim da nije potrebno.

Jedino moguće rješenje je stvaranje bloga 2.0. na koji će pristup imati samo oni pozvani. Na taj način ukoliko netko počne spamati briše se i blog spamera i blog onog tko ga je preporučio. Ukoliko se ograniči broj poziva novima na recimo 2 mjesečno za svakog člana i uvede pravilo da komentare mogu stavljati samo oni koji su članovi takvog bloga onda se može imati spam free blog. Na taj način stari blog postaje svojevrsno «čistilište» odakle se poziva određene blogere u blog 2.0. prema kvaliteti tekstova i tematike. Na taj način se rješava i problem tisuća nezanimljivih blogova koje pišu tinejdžerice o tome što su radile taj dan u školi i koliko su dobile iz matematike. Svojevrsni best off bloga napravljen u obliku zatvorenog kluba pri čemu autor ne treba napuštati svoj normalni blog već se samo sa funkcijom synchronize sa svakim novim postom automatski updata i blog 2.0. ali bez komentara. Član ima poseban login i password putem kojeg se može ulogirati kada želi ostaviti komentare na tuđe blogove na 2.0. kao na zatvorenom forumu. Svi mogu čitati Blog 2.0., ali samo članovi mogu pisati i komentirati.

Budući da blog još nije u opasnosti mislim da nema smisla uvlačiti se u borbu za spam-free blog. Osim toga nema niti šanse za pobjedu ukoliko se ne provedu načelne promjene. Markiranje ljudi je problem koji je sada aktualan i koji se sada može riješiti. Zato vas molim da se posvetite njemu, a problem spam-free bloga se može rješavati kada on bude hitan kao što je danas markiranje.

Molim vas da sad ovaj post ne skrene vaše komentare sa markiranja na spamanje. Ostanite fokusirani na markiranje još ovaj tjedan, a o spamu i njegovom rješavanju možemo debatirati nakon što se zaustavi Pogodak. Tjedan dana šanse da se javnost osvijesti o problemu i počne ga rješavati. Ako uspijemo zajedno riješiti taj problem biti će puno lakše uhvatiti se u koštac sa ostalima uključujući spam.

Čitao sam negdje nešto pametno gdje je pisalo: Bože daj mi snage da promijenim ono što mogu promijeniti. Daj mi snage da se pomirim sa onim što ne mogu promijeniti. I daj mi mudrosti da shvatim što je jedno, a što drugo.

Pomozite promijeniti ono što ne sam ne mogu, ali ono što zajednički možemo. ZAUSTAVIMO MARKIRANJE LJUDI. ZAUSTAVIMO POGODAK.

Nick hatepogodak nije vezan uz mržnju kako neki misle. Vezan je uz jednu ikonicu na Monitoru koja je bila uz članak o T-HT-u nekoliko dana prije početka akcije Lovro. Šaka sa tetoviranim slovima HATE. Slična šaka je i na coveru novog albuma kemikalaca, a bilo vrijeme da se pritisne gumb koji pali savjest ljudima. Osim toga zvuči puno efektnije od mojiargumentiprotivmarkiranjaljudi.blog.hr

Pazio sam cijelo vrijeme da moj govor ne bude govor mržnje. Oni koji su bili na Lovrinom i mom blogu od početka ili su čitali stare tekstove znaju da sam pokušavao utjecati na Lovru da progovori o problemu. Nije išlo. Probao sam govoriti Lovrinoj mami i prijateljima da probaju razgovarati sa njim. Nije išlo. Probao sam nagovoriti Pogodak da prestanu sa akcijom. Nije išlo. Sada više ne mogu pokušavati educirati nezrelog tinejdžera niti apelirati na savjest beskrupuloznog poduzetnika. Ulozi su preveliki, a vremena sve manje.

Vezano uz ono što Promašaj radi mogu reći samo- hvala. Netko će misliti da mi je to medvjeđa usluga jer proizvodi kontraefekt kod ljudi. Možda. Ali očito uspijeva i doći do srca nekih ljudi. Kako bi Rock Roll rekao, ovaj put cilj opravdava sredstvo. Ja se nisam usudio spamati tuđe blogove kako ne bi dao nikakav povod blog adminima da mi obrišu blog. Promašaj je preuzeo taj rizik i bori se da ljudi poruka čuju na način koji misli da je najefikasniji. Ni on ni ja ne možemo platiti reklamu prije Dnevnika da bi se naša poruka čula kao što to rade PBZ, Euroherc ili Ina. Spamanje tuđih blogova je najjednostavniji i najjeftiniji način da se poruka čuje. Način da se preko velikog broja komentara dođe barem do almost cool liste kako link ne bi nestajao pola sata nakon objave posta. Osim toga, to je način da se probije blokada koju je napravio sam Blog.

Pojavljivanje članka o blogu protiv markiranja ljudi u Jutarnjem nije pušten na naslovnicu iako mu je bio prijavljen i iako je Darius članak i blog vidio. Samo nekoliko dana prije pustio je na naslovnicu pojavljivanje par blogera u lokalnom zadarskom listu sa nakladom od par tisuća primjeraka. Pojavljivanje jednog bloga u dnevnoj novina sa nakladom od nekoliko stotina tisuća primjeraka nije vijest. OK, nema veze. Pojavljivanje u medijima ne znači nužno da blog zaslužuje pažnju. Važna je tematika. Nekoliko dana prije toga na naslovnici bloga bio je članak «zavezala sam mamu za stolac». Očito puno važnija i interesantnija tema od markiranja ljudi. U isto je vrijeme po mome i Lovrinom blogu divljala ekipa iz marketinga Pogotka spamajući moj i Lovrin blog glumeći blogere. Prvi put da se tako nešto vidi na Blogu, pa opet nije bilo reakcije. Možda zbog ovog odlomka tek sad markiranje neće ići na naslovnicu, ali ovo su činjenice.

Spamanje nije praksa koju podržavam, ali zar je moguće da blogeri mogu ignorirati što će se dogoditi siromašnima u njihovom kvartu, gradu i državi, a u isto vrijeme biti tako strastveni borci protiv kratkog komentara koji nema veze sa njihovim postom. Zar nije borba protiv ponižavanja siromašnih makar mrvicu važnija od spam-free bloga? U ovom slučaju ja akciju Promašaja ne bih nazvao spamom nego dobronamjernim svraćanjem pažnje. Svatko se bori na način koji misli da je najefikasnije. Moj link je na njegovim stranicama od samog početka, a i ja sam se javljao u komentarima, pa je svima bilo moguće pogledati još neke aspekte markiranja koje on nije spominjao.

Eto toliko za danas. Sretan Uskrs svima. I onima koji su me podržali i onima koji nisu i tebi Lovro i tvojima. Nadam se da će nakon Uskrsa u slijedećem tjednu biti dovoljno volje i snage da se pokrenu neke pozitivne promjene i zaustave neki negativni trendovi.

Neki su spominjali da su ljudsko dostojanstvo i ljudska prava previše neodređena da bi bila argument protiv Pogotka. Zato treba spomenuti i druga dva pravna aspekta koja je govore u prilog tezi da ima elemenata za kaznene prijave protiv odgovornih u Pogotku.

Budući da je markiranje oglašeno kao posao na portalu za nezaposlene moj-posao.net pretpostavljam da Pogodak i Lovro imaju neku vrstu ugovora o radu ili o djelu. Problem je u tome što nema nikakve šanse da 3000 kuna pokrije njihov «radni odnos» bez kršenja Zakona o radu. Zar hrvatski radnici nemaju pravo na dodatke na prekovremeni rad, dodatke na rad nedjeljom, dodatke na rad noću? Kako je Lovro tetoviran danonoćno trebao bi ostvarivati i sve te dodatke. Također je ograničen maksimalno mogući prekovremeni rad. U skladu sa tim Pogodak je svojim praksom prekršio osnovna radnička prava i Zakon o radu.

Postoji i drugi aspekt. Prije godinu dana u Hrvatskoj je bila bura polemika oko slučaja kada je tadašnji ministar zdravstva Andrija Hebrang zabranio uvoz rožnice iz Slovačke koja je mogla spasiti vid jednome mladiću. Tada je on to pravdao svojim poštivanjem zakona prema kojem u Hrvatskoj nije dozvoljena trgovina ljudskim organima. Tada je to bilo stvar principijelnosti i legaliteta. Da li je koža ljudski organ? Da li je u slučaju Lovre i Pogotka stavljena u kupoprodajni odnos? Zašto sada nema principijelnih ministara i njihove reakcije? Jedan mladić nikada neće moći pročitati ovaj moj blog ili vaše blogove, ali zakon je tada poštivan. Zašto ga danas ne poštuju ako ga još nisu promijenili?

Kada će zakoni konačno biti jednaki za sve? Ako svi hrvatski poslodavci moraju poštovati Zakon o radu zašto on ne vrijedi za Pogodak? Ako svi hrvatski radnici imaju zagarantirana određena prava zašto ona ovdje ne vrijede ako je markiranje ljudi tretirano kao rad? Zašto jedan zakon brani spašavanje vida mladiću, ali ne brani prodaju ljudske kože?

Pogodak krši hrvatski Ustav i hrvatske zakone. Do kada će se to ignorirati i tolerirati?

ZAUSTAVITE POGODAK

Kada ja pričam o nezaposlenima ne mislim o nekoj apstraktnoj makroekonomskoj kategoriji. Ja mislim na ljude koji su izgubili radno mjesto dok su branili našu zemlju, na ljude koji su izgubili radno mjesto jer su im tajkuni na nezakonit način opljačkali ono što su stvarali cijeli svoj život, na invalide koji zbog svog invaliditeta ne mogu naći zaposlenje, na završene studente koji bez obzira na uspjeh na fakultetu ne uspijevaju naći posao jer nemaju veze i vezice… To su ljudi koje Pogodak vrijeđa.

Ukoliko koristite Pogodak posredno i vi dajte novac kroz njihove «pay per click» sheme. Dajete novac koji će oni iskoristiti za ponižavanje dobrih ljudi. Zar stvarno mislite da svi ti ljudi zaslužuju da ih se ponižava? Zato

NEPRIJATELJU NI ZRNA ŽITA. NE PRETRAŽUJTE POGOTKOM.

Teško mi je vjerovati da već 20 dana nema nikakve reakcije od strane države i njenih organa. Ne uspijevaju zaštititi prava trenutno zaposlenih, ne uspijevaju stvoriti radna mjesta za trenutno nezaposlene, a sada još i svojom šutnjom dozvoljavaju praksu ponižavanja ljudi. Zar to nije poticaj barem onim mladima da krenu u inozemstvo trbuhom za kruhom? A stalno pričaju o problemu odljeva mozgova.

Ako mi se ne da šansa da svojim radom zaradim kruh u ovoj državi, ja sam prvi koji će se prijaviti za odlazak u zemlju gdje ću to moći. Ne sankcioniranje Pogotka od strane države i njenih organa je samo signal za odlazak mladima. Zbog čega bi oni sposobni živjeli u državi gdje se markiranje ljudi smatra poslom i oglašava na portalu za nezaposlene? Zar je to nova čudotvorna gospodarska politika koja će stvoriti obećana radna mjesta ili još jedan propust državnih organa?

Sreća u nesreći ove situacije je da je Pogodak dovoljno malen i dovoljno beznačajan da je borba relativno laka i pobjeda moguća. Zamislite da je slučajno ovakvu praksu započela Pliva ili Podravka. Tko bi se mogao uspješno boriti protiv njih i koliko bi ta borba trajala? I čak i da ih se slomi to bi bila Pirova pobjeda koja bi štetila većem broju ljudi nego što bi koristila.

U slučaju Pogotka ništa se značajno neće desiti. Oni nisu nikakav gospodarski faktor. U njemu radi tek nekolicina ljudi. Tehničari i programeri koji u Pogotku radom zarađuju za svoj kruh mogu osnovati Etičku hrvatsku tražilicu d.d. i iskoristiti svoja znanja i dosadašnji rad. Jedino što će nestati je ime Pogodak koje vlasnici markiranjem ljudi nastoje afirmirati. Možda još i par marketingaša ostane bez posla. Sudeći po sposobnostima, sasvim zasluženo.

Zato iskoristimo priliku koju imamo da riješimo problem na duži rok. Kada zaustavimo markiranje ljudi u svojoj zemlji moći ćemo pomoći savjetom kada se takva praksa pojavi u ostalim zemljama bližeg i daljeg susjedstva. Zato poklonite ovoj borbi makar nekoliko minuta svoga vremena u idućih nekoliko dana. Podignite svijest o temi kod svojih prijatelja i ljudi koji čitaju vaše blogove. Pomozite kako bi tema došla u medije kako bi o njoj progovorili sociolozi, svećenici, psiholozi, pravnici… i svi oni ljudi koji će argumentima i autoritetom moći dočarati javnosti sve aspekte problema markiranja ljudi bolje od mene. Ovo je tema na koja poput prizme može sakupiti cijeli političko-ideološki spektar i baciti jasno svjetlo na jednu bolju budućnost. Budućnost u kojoj nema ponižavanja ljudi i u kojoj različiti ljudi mogu zajedničkim snagama rješavati zajedničke probleme.

Već sam nekoliko puta rekao na tuđim blogovima da nemam luksuz da imam stav o nekoj drugoj temi. Što više stavova imam to je veća šansa da budem glupan većem broju ljudi. Da to sad i teoretski dokažem.

Teoretski postoji skup od 23 da/ne pitanja (8 388 608 kombinacija) na koja će svaki građanin Hrvatske imati jedinstven skup odgovora. Svojevrstan osobni kod od 23 binarne znamenke. Ideološki JMBG. Tako svaka osoba iz vaše okoline uključujući i vašu obitelj i najbliže prijatelje ima barem jedan stav suprotan vašem osobnom.

OK, sve se slažemo, ali kako možeš biti protiv EU?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš govoriti da je u komunizmu bilo bolje?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš reći da su Hrvatski i Srpski isti jezik?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš biti za smrtnu kaznu?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš reći da je Tito bio dobar državnik?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš bit za zakon 0 promila?!?

i tako dalje. U Lijepoj našoj podijeljenoj ne bi trebao biti problem pronaći samo 23 pitanja oko kojih se ne slažemo. (Statistička napomena: pitanja moraju imati nisku međusobnu korelaciju.)

Iz toga možemo izvući 2 osnovna zaključka:
1. zbog najmanje jednog stava sve ostale ljude u Hrvatskoj možete smatrati nerazumnim glupanima
2. zbog najmanje jednog stava svi ostali ljudi u Hrvatskoj mogu vas smatrati nerazumnim glupanom

Nezgodno ali statistički istinito. Najbolje da se pomirite sa tim. Nema vam druge. Jer "resistance is futile". Ukoliko pokušate promijeniti sebe brzo ćete shvatiti da nema smisla. Možete se samo prilagoditi stavovima jedne osobe što ne mijenja puno na stvari. Možete isto tako pokušati promijeniti stavove svih ostalih, ali postoji dobra šansa da vas u tom slučaju svi ostali počnu smatrati glupanom na kvadrat.

Sada kada sam nazvao sebe, vas i sve oko nas glupanima možemo na jednoj ravnopravnoj osnovi krenuti rješavati neke druge stvari. Postoji skup od n-23 pitanja za koje postoji šansa da se slažemo o njima. Ili barem velika većina. Ukoliko se počnemo baviti zajedničkim rješavanjem tih pitanja umjesto da nazivamo jedni druge glupanima napraviti ćemo bolji posao i bolju budućnost za svoju djecu.

Markiranje ljudi je jedno takvo pitanje na kojem se slaže 90 posto ljudi bez obzira na sve ideloške, vjerske, nacionalne i ine podjele. To je ponižavanje čovjeka i ne može biti tolerirano. Ljudsko dostojanstvo nije na prodaju. Prešutjeti činjenicu da će mnogi ljudi biti prisiljeni na trgovinu «dostojanstvo za novac» nije moralno.

Uvijek ima onih koji govore kako je bolje šutjeti. Onih koji slijede politiku «ne talasaj». Onih koji govore da nema smisla govoriti jer nitko ne sluša. Samo oni koji najglasnije zagovaraju šutnju najčešće niti nemaju što za reći.

Ukoliko uspijemo zajednički riješiti ovaj problem moći ćemo se posvetiti pronalaženju drugih n-23 tema na kojima se možemo složiti. Na primjer da se slažemo i da oboljeli od PTSP-a i duševnih bolesti ne smiju imati vatreno oružje. Ima dovoljno takvih tema na kojima se možemo složiti. Ako se zajednički posvetimo njihovom rješavanju sa vremenom ćemo naučiti tolerirati bijednih 23 stava po kojima je svaka osoba jedinstvena i po kojima se nikada nećemo uspjeti složiti. Posla sa n-23 teme ima za cijeli život. Možda onda ostavimo djeci u nasljeđe neka druga zabavnija 23 stava po kojima će se razlikovati

OK, sve se slažemo, ali kako možeš reći da su montažne kuće bolje od zidanih?!?
OK, sve se slažemo, ali kako možeš reći da su plaže sa oblutcima bolje od pješčanih?!?
…

ZAUSTAVITE POGODAK. ZAUSTAVITE MARKIRANJE LJUDI. Negdje se mora početi.

Prihvaćanje svake američke gluposti nije samo pravno problematično jer oni imaju nasljedno pravo, a mi ne, odnosno sasvim drugačiji pravni sistem. Problem je i što svaka posebna država unutar zemlje ima svoje pravo. Tako zakoni u Kaliforniji sa velikom populacijom homoseksualaca nisu isti kao u Utahu sa velikom populacijom mormona. I svako lokalno pravo je u skladu sa zajednicom na koju se odnosi. Način na koji smo mi spremni prihvatiti svaku glupost koju neka država pravno ne sankcionira samo stvara od našeg pravnog sustava svojevrsni Greatest Shits najgorih pravnih praksi svijeta.

Kad smo već krenuli sve prihvaćati vani je i djevičanstvo bilo na prodaju. Što se čeka? Zar smo tako zaostali da još taj dio moralnog propadanja moramo čekati? Pa kada ćemo dostići Zapad uz takav tempo promjena? Sad je taman vrijeme kad je počela velika rasprodaja hrvatskog dostojanstva. Navali narode! Hrvatsko dostojanstvo po konkurentnim cijenama. Još malo pa nestalo.

A sada malo o povijesti branda kao takvog. Jednom davno, mudri ljudi zbore, brand je bilo ljudsko prezime. Ono je označavalo djelatnost kojom se čovjek ili obitelj bavila. Pa tako i u Hrvatskoj imamo prezimena Kovač, Klobučar, Ribar… Sa vremenom brand je postao svojevrsna garancija kvalitete. Nije se stavljao potpis na bilo što već samo na ono što je bilo na željenoj razini kvalitete. Sa pojavom brandinga u industrijskoj proizvodnji brandu je uz razinu kvalitete dodana i oznaka određene razine cijene. Tako su postojali proizvodi brendirani za siromašne, za srednju klasu i za bogate. Sa razvojem marketinga uz komponentu kvalitete i cijene, brandingu proizvoda je dodana i komponenta imidža. Tako su određeni proizvodi bili povezani uz neki imidž- sportski, luksuzni, buntovnički, klasični, mladenački… I to traje do danas.

Pitanje dana. Gdje je Lovro i Pogodak u toj cijeloj priči? Pa nema ih. U tome i je problem. Ono što oni pokušavaju izvesti nema veze ni sa kvalitetom, niti sa cijenom, niti sa imidžom (iako je Lovro dobio imidž glupana to im nije bila namjera). Ono što oni rade je samo pokušaj agresivnog privlačenja pažnje.

Takva praksa je kao da netko ide po špici/korzu/rivi i svakom čovjeku u svakom kafiću gurne prst u oko kako bi ga primijetio. I nema greške. Primijetiti ćete idiota koji vam gurne prst u oko. Samo postoji dobra šansa da vas to naljuti. A i dobra šansa da netko tko se baš jako naljuti pošalje čovjeka na intenzivnu.

Zato ako imate dobar medijski kroše slobodno pošaljite Pogodak na intenzivnu. U caffe Blogu se nitko neće ljutiti. Skoro tri tjedna guranja prsta u oko je sasvim dovoljno. Posebno zato što poruka maltretatora nije «vidi, imam rješenja» nego «vidi, koliko vrijedi tvoje dostojanstvo». Vrijeme je za intenziviranje kampanje protiv Pogotka. Zato

ZAUSTAVITE POGODAK.

Ostalo je 10 dana njihove kampanje. Posao se može obaviti sad ili nikad. Puno je veći efekt ako je Lovro još markiran. Onda možda ljudi shvate da je problem sad pa i da rješenje mora biti sad. Živimo u vremenu kada je moguće ubrzati rješavanje problema. Da pokušamo? Negdje treba početi.

Imam bolju ideju od toga da pazim na vokabular. Ipak ja nisam vješt sa riječima koliko bih htio. Bilo bi bolje da svi oni koji žele pisati o temi markiranja ljudi samo iskoriste argumente, a ne moje riječi. Ionako je bitna tema, a ne promocija ovog bloga ili mene. Biti će mi užitak čitati one koji pišu vještije od mene.

Ja ionako ne namjeravam otkriti svoj identitet. Popularnost je precijenjena. Oni uistinu popularni dali bi masu love za malo anonimnosti i normalnog života. Anonimnost je vrijedan resurs i ne mislim ga se odreći samo zato jer bi to Pogodak želio.

A sada malo o zakonskom aspektu markiranja ljudi. U Hrvatskom Ustavu stoji

članak 3.

"Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava."

članak 16.

"Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje."

članak 20.

"Tko se ogriješi o odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, osobno je odgovoran i ne može se opravdati višim nalogom."

članak 30.

"Kaznena osuda za teška i osobito nečasna kaznena djela može, u skladu sa zakonom, imati za posljedicu gubitak stečenih ili zabranu stjecanja na određeno vrijeme nekih prava na obavljanje određenih poslova, ako to zahtijeva zaštita pravnog poretka."

članak 35.

"Svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti."

članak 62.

"Država štiti materinstvo, djecu i mladež te stvara socijalne, kulturne, odgojne, materijalne i druge uvjete kojima se promiče ostvarivanje prava na dostojan život."

Zar nije Pogodak i odgovorni u njemu prekršio neke temljne odredbe Ustava- najvišeg pravnog dokumenta u državi? Zar nije dostojanstvo čovjeka temelj naše države?

Ima i jedna odredba Ustava za vas. Objšnjava zašto se trebate i morate uključiti u zaustavljanje Pogotka.

Članak 64.

"Dužnost je svih da štite djecu i nemoćne osobe."

Zato ZAUSTAVITE POGODAK. Pogodak je svojom praksom prekršio temlje naše države. Postoji nešto što pravnici nazivaju spoznajni jaz - vrijeme od uočenja problema do početka njegova pravnog rješavanja. Trenutno se nalazimo u njemu. Pomozite mi da ga preskočimo.

Koje lijepo iznenađenje u današnjem Jutarnjem. Spomenut je blog koji upravo čitate. Hvala Jutarnjem na skretanju pažnje na blog. Nadam se da će uspjeti generirati i jaču pažnju prema temi markiranja ljudi. I isprike za moj vokabular. Ubuduće ću paziti.

Pa da malo objasnim onima koji su tek danas prvi put došli na blog zbog čega galamim već dva tjedna. Svojim pisanjem do sada pokušao sam skrenuti pažnju na praksu markiranja ljudi i posljedice koje će donijeti ukoliko se dozvoli ili prešuti.

Pogodak i praksa markiranja ljudi se mora zaustaviti jer će takva praksa najviše pogoditi nezaposlene i siromašne. Oni će morati prihvatiti prodaju dostojanstva jer nitko ne želi kupiti njihov rad. Zar ćemo tako rješavati problem nezaposlenih?

Zar to nije povreda deklaracije o ljudskim pravima gdje u prvom članku stoji ‘Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima’. Zar bogati smiju oduzimati dostojanstvo siromašnih zato što su siromašni? I zar će to država tolerirati?

Pogodak svojom kampanjom cilja srednjoškolce. 18-to godišnjak sa tetoviranom reklamom na čelu samo njima može imponirati. Pogledajte malo blogove djevojčica koje se javljaju na Lovrinom blogu sa željom da učine isto. To su djevojčice od 14 do 16 godina koje pitaju gdje se i one mogu prijaviti da naprave isto. Sasvim dovoljna motivacija da svakog dana sjednete na komp i pišete ZAUSTAVITE POGODAK.

Pogodak se lako može zaustaviti. A ako se zaustavi Pogodak zaustaviti će se markiranje ljudi u Hrvatskoj. Niti jedno poduzeće neće posegnuti za vrstom promidžbe koja je jednu drugu firmu upropastila.

Markiranje ljudi je još jedna vrsta neetičnog ponašanja poduzeća. Kao što su do sada pokusi na životinjama, napadanje zemalja radi zarade naftnih kompanija, nehumani uvjeta rada u tvornicama nerazvijenih zemalja, dječji rad, zagađivanja okoliša radi profita i slična ponašanja zaslužila osudu javnosti to zaslužuje i markiranje ljudi. Do sada u Hrvatskoj nije bilo takvih najgorih praksi. Hrvatska poduzeća su nažalost/nasreću premalena da bi bila u poziciji iskorištavati sve negativnosti potrošačkog društva. Ovo je prvi put da jedno hrvatsko poduzeće radi nešto visoko neetično. I to malo poduzeće koje neće moći izdržati niti da mu se malo pokažu zubi.

Pogodak je mala firma koja ne može podnijeti veću količinu bijesa javnosti. Čak im je i jedan bloger u stanju napraviti probleme. Zamislite što im može napraviti jedan veći članak/emisija ili ne daj bože veća blogerska akcija. Znate li nekoga tko podupire markiranje ljudi? Tko će braniti njih i takvu praksu? Ako je zabranjena eutanazija smrtno bolesnih ljudi čak i uz njihov pristanak, zašto ne zabraniti 18-to godišnjaku da proda dostojanstvo sviju nas? Jer ako je njegovo na prodaju onda je i vaše. Zakoni su za sve isti.

Rezultati borbe protiv Pogotka i njegovog ponašanja mogu se vidjeti odmah. Čak je i sama borba u biti pasivan otpor. Ukoliko nemaju posjetitelja na svojoj tražilici neće imati ni financijskih sredstava za nastavak rada. Ukoliko privlače previše negativnog publiciteta nitko od poduzeća neće htjeti raditi sa njima. Svojim ponašanjem ne zaslužuju ništa bolje. Ne dozvolite mogućnosti da netko proda dostojanstvo za kruh. Barem toliko zaslužuju oni koji danas nemaju luksuz Interneta da se bore za svoja prava. Ovu borbu ćete vi morati odraditi za njih. Odradite je najbolje što možete.

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga prsa, blage noći,
Toplo ljeto, toplo djelo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi;-
To je naša domovina!

Teško zemlji kojoj mladost himnu zaboravi.

Još jedan aspekt problema markiranja. Ako firma ima dozvolu da svoj zaštitni znak tetovira na čelo zašto ne bi smjela i svoj slogan. Zašto Nike ne bi otisnuo slogan «Just do it» na čelu svojih markiranih ljudi? Važno je da stane na čelo.

Ako firme smiju otisnuti poruku na ljudskom čelu zbog čega bi pojedincima bilo zabranjeno učiniti isto? Pa ćemo tako brzo doći u situaciju da se dva bogata kretenoida tipa Novice Petrača napucavaju koji će markirati više ljudi. Naravno, nekom ponižavajućom porukom za nositelja. I to da se napucavaju tko će poniziti više ljudi kojima su njihovi roditelji oteli radno mjesto i pravo na normalan život.

U hijerarhiji potreba primarne potrebe za hranom i sigurnosti dolaze ispred potrebe za samopoštovanjem. I uvijek će biti dovoljno siromašnih koji neće moći dozvoliti luksuz da odbiju takvu ponudu.

Općenito mislim da će dosta nezaposlenih pokušati steći malo samopoštovanja da ipak nešto zarađuju prodajom istog. Nesvjesni da u toj trgovini gube i prije nego je započela. Pitanje je samo hoćemo li mi to kao društvo blagosloviti svojom šutnjom?

Zaustavljanje Pogotka je jedini način da se problem bezbolno riješi na samom početku. Djelujte prije nego vas stegne oko srca kada vidite nekog žigosanog samo zato što je siromašan. To nije društvo dostojno čovjeka. I ljudi koji započinju takvu praksu nisu dostojni ovoga društva.

ZAUSTAVITE POGODAK

Loš scenarij

lipanj, 2005. nakon uspješne medijske kampanje Pogodak postaje tražilica Iskonovog portala. Damir Sabol iz protesta napušta Iskon. Novcem dobivenim prodajom svoga udjela u poduzeću pokreće novo poduzeće. Prva aktivnost novog poduzeća postaje izrada nove hrvatske tražilice.

rujan, 2005. nekoliko poduzeća pokreće kampanje markiranja ljudi. dani u kojem ne vidite markiranog čovjeka postaju sve rjeđi. osim Zagreba, svoje prve markirane stanovnike dobivaju i Split, Rijeka i Osijek.

prosinac, 2005. božićna šoping groznica izaziva pravi boom markiranja ljudi. vidjeti markiranog čovjeka postaje normalna stvar. više ne postoji razvijena zemlja u kojoj još nije bilo kampanje koja je uključivala markiranje ljudi.

ožujak, 2006. Pogodak na godišnjicu markiranja Lovre ima veliku promotivnu akciju u kojoj sudjeluje 365 markiranih ljudi. prvi slučaj masovnog markiranja u Hrvata. manija markiranja zahvaća i manje gradove. cijena dana markiranja pada na 50 kuna, pa mnogi nezaposleni posežu za tim dodatnim izvorom prihoda.

travanj, 2006. U Tirani McDonald's provodi najveće masovno markiranje ljudi do tada. 10 000 markiranih ljudi izaziva globalnu medijsku pokrivenost ovog događaja. U službenoj izjavi nekoliko dana poslije čelnici poduzeća izjavljuju da je jednodnevni trošak reklamiranja od 100 000 dolara pokriven samo iz povećane prodaje Brooklinskih restorana toga dana.

svibanj, 2006. Nike pokušava oboriti rekord u broju markiranih ljudi. U Kijevu se markira 50 000 ljudi. Za sve markirane organiziran je veliki besplatni koncert i vatromet na stadionu Dinama Kijev. Događaj dobiva globalnu medijsku pažnju. Istoga dana od posljedica neishranjenosti i AIDS-a u Africi umire 5000 ljudi. Događaj ostaje nezabilježen uz obrazloženje da «nešto što se događa svaki dan nije vijest».

rujan, 2006. T-HT uvodi neobvezujuću preporuku nošenja reklame-tetovaže za sve svoje zaposlenike.

listopad, 2006. Zabilježeni su prvi slučajevi otpuštanja zaposlenika T-HT-a. Pojavljuju se priče da se uglavnom radi o nemarkiranima. Zbog dogovora T-HT-a i vodećih medija sve članke o T-HT-u mora odobriti njihov PR ured prije objavljivanja. Lansirana je velika kampanje zapošljavanja mladih ljudi u T-HT. Svi novi zaposlenici mahom pristaju nositi veliko ljubičasto T na čelu. Prema nepotvrđenim navodima, uvjet dobivanja posla bilo je davanje pristanka za tetoviranje reklame. T-HT u službenom priopćenju navodi da su svi zaposleni nakon team buildinga na Bjelolasici dobrovoljno pristali nositi ružičasto T kao odraz svoje predanosti kulturi poduzeća.

siječanj, 2007. zbog velikog broja markiranih ljudi koji se službeno vode kao nezaposleni, a primaju naknade za reklamiranje država se odlučuje uvesti porez na markiranje ljudi. Markirani zahtijevaju uz obaveze i puna prava poput zaposlenih.

rujan, 2007. osniva se stranka markiranih ljudi (SMLJ) koja obećava borbu za veća zakonska prava markiranih ljudi. markirani ljudi predstavljaju 10 posto pučanstva. u svijetu je prema posljednjim podacima UN-a 20 posto stanovništva markirano. najveći postotak markiranog stanovništva imaju Filipini (56 posto) gdje ljudi nastoje tako pobjeći od rada u izrabljivačkim tvornicama. Prosječna cijena markiranja ljudi na Filipinima je 1 dolar dnevno.

veljača, 2008. na prijevremenim parlamentarnim izborima SMLJ dobiva 7 zastupnika i postaje jezičac na vagi između blokova SDPHNSLS-a i HDZHSP-a. Oba bloka bore se za naklonost SMLJ-a obećavanjem većih prava markiranim ljudima.

prosinac, 2008. već su promijenjene 3 vlade. sva smjenjivanja bila su uzrokovana sve većim zahtjevima SMLJ-a za prava markiranih ljudi. Trenutno markiranim ljudima teče radni staž, mirovinsko i zdravstveno osiguranje. posljednja vlada je pala nakon što je odbila uvođenje posebnog poreza na nemarkirane ljude prema prijedlogu SMLJ-a. U obrazloženju prijedloga zakona navodi se da «u uvjetima nove ekonomije bazirane na brandu, a ne proizvodu, nemarkirani predstavljaju ekonomski neaktivno pučanstvo što treba zakonski destimulirati». Zadnje procjene govore o 20 posto markiranih ljudi u Hrvatskoj.

ožujak, 2009. u Saboru je prošao prijedlog SMLJ o dodjeli posebnih subvencija markiranim ljudima kao «motoru nove ekonomije». sredstva se osiguravaju uvođenjem dodatnih poreza na radnike u primarnoj i sekundarnoj djelatnosti. prema najnovijim istraživanjima ta populacija predstavlja najmanje markirani dio populacije. postoji 29 389 poduzeća koja se bave marketingom u Hrvatskoj.

srpanj, 2009. u Saboru ne prolazi prijedlog zakona za zabranu markiranja djece. do kraja mjeseca popularni tinejdžerski časopis i Pogodak organiziraju veliku akciju u kojoj tinejdžeri markirani njihovim znakom «cool» imaju besplatan ulaz na niz partija organiziranih povodom obljetnice prvog markiranja u Hrvata. Apeli da se nemarkirana djeca ne diskriminiraju ostaju neuslišani.

studeni, 2009. Gibonni organizira veliki koncert protiv diskriminacije nemarkirane djece. Nemarkirane obitelji čekaju u redu za vize zemalja koje su zabranile markiranje ljudi. Na konvoje odlazećih ljudi markirani bacaju kamenje uz povike «idite i ne vraćajte se».

… i dalje ne znam. otišao sam u nemarkiranu zemlju gdje me se ništa neće ticati ili lutam vrletima Velebita tražeći zaseoke u kojima još ima nemarkiranih kako bi se organizirala neka vrsta otpora protiv fašizma markiranja. Gdje biste bili vi?

PR Pogotka stalno priča o tome kako je ovo markiranje Lovre dobrovoljan čin. Mene ta dobrovoljnost malo podsjeća na dobrovoljno prepisivanje kuća kada su naši ljudi kretali u izbjeglištvo sa okupiranih područja. Samo kakvo je to «dobrovoljno» bilo? Sa cijevi prislonjenom u glavu. Očito postoje dobrovoljni i «dobrovoljni» načini da se učini nešto. Možda Lovri nije bila cijev prislonjena uz glavu, ali kada se praksa markiranja proširi nekima će sigurno biti.

Ovakva praksa ponižavajućeg reklamiranja cilja na iskorištavanje onih najsiromašnijih. Oni će biti ti koji neće moći odbiti ponudu da zarade nešto novca. Oni neće imati izbora jer će izbor biti gladovanje njihove djece ili barem nekakva zarada sa nošenjem reklame na čelu. Sa ovakvom hordom nezaposlenih mislim da firmama neće biti problem pronaći dovoljno očajne da to učine i za puno manji novac. Ono što danas reklamiraju kao «cool zajebanciju» postati će brzo «nužno zlo» mnogima.

Budući da je u cilju države zaštita građana i njihovog dostojanstva molim sve koji ovo čitaju da djeluju na podizanju svjesnosti o nužnosti zabrane ovakve prakse. Ne dozvolite da se ozakoni još jedan način izrabljivanja najsiromašnijih od strane bogatih. Razmislite samo što će se dogoditi ukoliko konačno uđemo u EU. Tamo ćemo svi mi biti «oni siromašni».

Isto tako Lovrin se čin naziva hrabrim i odvažnim, a Lovre junakom generacije. Za hrabrost je osnovni preduvjet biti svjestan realne opasnosti. Mislim da Lovre to nije. U tim godinama ono što PR odjel naziva hrabrost normalni ljudi nazivaju neracionalnost, nesmotrenost, nerazumnost. Po meni je to ekvivalent vožnje 100 na sat na polu raspadnutom motoru bez kacige. To nije hrabrost, to je ludost.

Hrabrost je kada čovjek na Trpinjskoj cesti kojemu je granata upravo ubila prijatelja stane pred tenkove jer zna da se zlo MORA zaustaviti. Svjestan opasnosti i svjestan da on nešto mora napraviti. To je hrabrost. Zato iz poštovanja prema tim hrabrim ljudima, od kojih mnogi nisu mogli odgajati svoju djecu (koju vi sad mislite kvariti) ne mogu stajati i gledati. Sloboda koju su oni ostavili nije sloboda bez odgovornosti. Odgovornosti da stvorimo Hrvatsku kakvu su oni sanjali. Pogodak predstavlja zlo koje se mora zaustaviti i ja ću odraditi svoj posao da vam šaljem granate u gusjenice. I nadam se da neću biti sam.

Kako ovaj blog funkcionira kao jedna polovina binarnog sistema, a drugi je Lovrin blog, evo jednog komentara sa tog bloga koji baca i jedno drugo svjetlo na poslovnu praksu tražilice Pogodak. Prema tvrdnjama te očito informirane osobe Pogodak se bavi i spamom. Pa tako pripazite ukoliko planirate poslovati sa njima ili odmah otvorite adresu oblika adresazapogotkovspam@vašepoduzeće.hr

Post prenosim u cjelosti. Original na Lovrinom blogu. Link imate lijevo.

"Ma zašto zaustavljati Pogodak? Zato što su našli retardirano dijete i rade debila od njega? Ma to je u redu, dijete je punoljetno, očito se ni roditelji ne brinu za njega. Treba ih sve takve označiti da odmah znamo s kim imamo posla. Meme zanimaju neka druga pitanja. Baš tražim nekakva "pravila korištenja" ili nešto slično, no nisam uspio naći, a sjećam se da sam jednom negdje pročitao da se blog.hr ne smije koristiti za komercijalne sadržaje. Da li sam u pravu? Ako ovo nije komercijalni sadržaj, ne znam što jest. Drugo, stvara se buka oko nekorištenja Pogotka. Istina, Pogodak ne treba koristiti. Ne zato što su žigosali retadiranog dječaka, već zato što im rezultati nisu relevantni. Imam neke informacije o toj tražilici, no nema sumnje da postoje ljudi koji znaju puno više detalja, pa bi bilo dobro da se jave i prosvijetle nas ostale. Ono što ja znam jest da je taj software razvijao IBM. Još u drugoj polovici 90-tih shvatili su da neće ništa biti od toga i napustili cijeli projekt. Slovenska tvrtka Noviforum uzela je to što su napravili ( ili kupila, ne znam da li su tražilicu ostavili kao open source nakon napuštanja ili ne ) i počeli su je koristiti. Prodali su je i Iskonu, a čini mi se i nekima u Mađarskoj i Austriji. I Iskon napušta tražilicu, početkom 2003., ako se ne varam. Zna li netko zašto? Činjenica je da su rezultati bili totalno kaotični i da ju je trebalo napustiti, no pitanje da li je to bio razlog. Danas je koriste Slovenci na tražilici www.najdi.si i eto, mlada i perspektivna hrvatska tvrtka Pogodak. Od trenutka kada je IBM procijenio da je tražilica promašaj, u svijetu je nastao i nestao čitav niz tražilica u koje su ljudi polagali nade, no ipak nisu bile dovoljno dobre. Trebate tražilicu? Google je još uvijek popularan iako mi se čini da postaje sve lošiji i lošiji. Alltheweb (www.alltheweb.com) uvijek je bio dobra tražilica, no nikada nisu uspjeli postići veliku popularnost. Bez obzira, vrijedi isprobati. Altavista (www.altavista.com) je opet dobra! Microsoft je u zadnje vrijeme napravio čudo sa svojom tražilicom (http://search.msn.com/). Svakako vrijedi probati! Yahoo nije tražilica, već direktorij, no u posljednjih par godina kupili su nekoliko tražilica (i neke od već nabrojanih) i uspjeli vrlo lijepo iskombinirati njihove rezultate, pa se isplati i tamo tražiti. Želite li samo hrvatske rezultate, na većini spomenutih tražilica to se može namjestiti. Traženje na Pogotku je čisti gubitak vremena. I na kraju, zanima me da li netko ima nekih saznanja o slijedećem: Pogodak nudi pretraživanje e-mailova. Stavili su u svoju bazu podataka e-mailove bez pitanja i dopuštenja. Na moj zahtjev da jednu e-mail adresu maknu iz baze, to su i napravili, no... Već slijedećeg dana na tu e-mail adresu počeo je dolaziti spam. Adresa je postojala 2 godine prije tog događaja i nikada, ponavljam - nikada, nije došla niti jedna spam poruka. Možda je samo čudna koincidencija, možda i nije. Konkretni dokaz nemam, niti mogu imati, ali me zanima da li je još netko imao sličnih iskustava. (Ivica 13.03.2005. 10:41)"

U svojim dosadašnjim krstarenjima bespućima bloga nisam naišao na blog na kojem djeluje PR agencija/odjel kako bi pod krinkom lažnih nickova kanalizirali razmišljanja komentatora. Vi?

Zaustavljanje Pogotka i markiranja ljudi je ono što treba napraviti u slijedećih 20 dana njihove agresivne kampanje. Započnite raspravu o temi markiranja ljudi na blogu, u ostalim medijima i vašim organizacijama. Očekujem potporu zaustavljanju markiranja ljudi u Hrvatskoj od sviju vas.

VJERNIKA i svih onih koji ih vode. Prvi slučaj markiranja ljudi u SAD-u dogodio se 5 dana prije nego je Pogodak raspisao svoj natječaj. Sve se događalo u posljednjih mjesec-dva dana. To je možda u redu u zemlji u kojoj je vjera izobličena u stotinama sekti koje služe umirivanju savjesti grješnika. Zašto mora biti i kod nas? Kako Sveti Otac fizički nije bio u stanju dignuti svoj glas protiv takve prakse, pokažimo mu da nas je svojim dosadašnjim djelovanjem i primjerom naučio razlikovati dobro od zla.

LJEVICE zato što je markiranje primjer izrabljivanja ljudi za profit i najgoreg oblika divljeg kapitalizma.

DESNICE zato što markiranje ljudi napada tradicionalne vrijednosti našeg društva i ne odgovara društveno-civilizacijskom krugu kojem pripadamo.

SINDIKATA zato što treba čovjek treba dobivati plaću za svoj rad i vrijednost koju stvara društvu, a ne za stupanj šokiranja društva ili za 100 dnevno zgubidanjenje pred kamerama. Zato jer se zbog takve prakse ne uspijeva čuti da prosječna plaća ne pokriva prosječne troškove života, da ljudi ne dobivaju plaću za svoj rad i da se ne poštuje radno zakonodavstvo. Relevantne teme se ne čuju od buke gluposti.

ALTERGLOBALISTA zato što poduzeća moraju znati gdje je granica njihove slobode, a mi postaviti i braniti granice svoje slobode i ljudskog dostojanstva. Markiranje tijela predstavlja još jedan oblik neetičnog ponašanja poduzeća. Ukoliko se ova praksa ne zaustavi u relativno razvijenim zemljama, zamislite što će tek učiniti u siromašnim zemljama gdje će biti moguće za relativno manji novac prisiliti veći broj ljudi da zbog siromaštva posegnu za takvim načinom zarađivanja.

ZNANSTVENU ZAJEDNICU koja nikada neće stvoriti društvo znanja u Hrvatskoj ukoliko mladima bude interesantnije provesti 5 godina u «zatvoru što ga kuća zovu» ili reklamirati neki brand od trošenja 5 godina na stjecanje znanja na fakultetu. Lovre može imponirati samo srednjoškolcima. To je ciljana grupa pogotka. Zaustavite zaglupljivanje hrvatske mladeži.

GAY ZAJEDNICU jer oni znaju što znači biti markiran. Oni su ti koje se u zadnje vrijeme najviše markiralo.

MLADEŽI POLITIČKIH STRANAKA koji kako mi se čini imaju više sličnosti međusobno nego sa svojim vrhovima stranaka. Pokušajte kroz svoje stranke dovesti prijedlog zabrane markiranja ljudi u Sabor. Neka vrsta fer međustranačkog natjecanja. Mladež koja se prva uspije izboriti taj prijedlog unutar svoje stranke pokazati će da njihov glas u toj stranci vrijedi. Zar treba prvo EU zabraniti markiranje ljudi pa da tek onda to prođe kroz naš Sabor. Lovre imponira mladima, pa neka mladi rješavaju probleme koji ih se tiču.

Koji bi to savez bio… trekiji, alterglobalisti, ljevica, desnica, vjernici i crkva, znanstvena i gay zajednica, sindikati, mladeži stranaka… i svi ljudi dobre volje. Najbliže što mogu zamisliti jednom jedinstvenom i tolerantnom društvu.

Koalicija za bolju budućnost naše djece. Ako shvatimo da se možemo svi boriti zajedno, možda shvatimo da možemo i razgovarati. Sjesti na ruševine Pogotka pa vidjeti oko čega se još slažemo. Razgovarati o rješenju problema koji nas sve muče i iskoristiti momentum jedne uspješne akcije za stvarno pokretanje Hrvatske. Hrvatske koja je stvorila svoj novi izvozni proizvod- rješenje problema markiranja ljudi. Kako je krenulo mogao bi biti vrlo tražen.

Nadam se da će za godinu dana jedna pozitivna inicijativa slaviti svoj prvi rođendan. Zato danas imate pravo na jednu veliku želju. Zatvorite oči i zamislite jednu bolju Hrvatsku i…… snažno puhnite

UGASITE POGODAK

Jan Pogodak
hrvatska neetična tražilica bb
10 000 Zagreb

Poštovani gospodine Pogodak,

kako sam primijetio mnoge pogreške koje čini Vaš odjel marketinga nalazim za shodno da Vas obavijestim o njima i mogućim katastrofalnim posljedicama koje one mogu imati na Vašu firmu. Takav nemar u obavljanju povjerenih im poslova zahtjeva vašu brzu akciju i smjenjivanje odgovornih za učinjene propuste. Navesti ću neke od najvažnijih propusta.

1. Marketinški odjel reagira na moje provokacije u roku od 3-10 minuta pod različitim nickovima. Takvim ponašanjem otkriva svim potencijalnim posjetiteljima svoju stalnu prisutnost na Lovrinom blogu. Marketinški odjel treba biti nevidljiv ukoliko svoj posao obavlja dobro.
2. Pri takvoj brzini reakcije obično izlete neke gnjevne gluposti ljudi povrijeđenog ega, a ne smislena i odmjerena poruka koja je u stanju kompenzirati moje male provokacije. Takve gluposti povećavaju moj manevarski prostor, a to im valjda nije cilj.
3. Odgovorni za marketing vladaju premalim znanjem medija kroz koji vrše promidžbu. Svaki medij ima svoje zakonitosti. Oni koji stvaraju reklame na radiju obično se ne petljaju u televizijske reklame baš kao što režiseri filmova ne režiraju spotove i obratno. Mislite li da je sa Internetom kao medijem drugačije? Koncentrirati kampanju na medij koji ne poznaju predstavlja krajnji nemar od strane marketinškog odjela. Internet se kao medij ne sastoji od dokumenata, poveznica i servisa već od velikog broja mislećih pojedinaca treće najinteligentnije vrste na Zemlji.
4. Ponašanje prema Lovri također nije dostojno osobe koja nosi kampanju. Prisilno šišanje kako pramen kose ne bi padao preko reklame je malo fašistički pristup. Zar je reklama važnija od osobe koja ju nosi? Bi li Jordan pristao da na glavi mora pustiti kosu u obliku znaka Nike? Kako se to odnosite prema svojoj zvijezdi kampanje? Kada ja napadam Vaš brand marketinški odjel proizvodi poruke protiv Lovre kako bi mržnja krenula u njegovom smjeru, a ne u smjeru poduzeća? Sami rješavajte svoje probleme, a ne preko Lovrinih leđa. Mislite li da onda on može vjerovati ljudima koji u lice govore jedno, a skriveni pod tuđim nickom nešto sasvim drugo?
5. Prekršili su prvo pravilo cyber ratovanja. Nikad, ponavljam, nikad ne ljuti trekije. Možda su oni manjina u Vašem krugu ljudi, ali na Internetu su oni respektabilna zajednica. I to naoružana respektabilna zajednica.
6. Korištenjem izraza «velečasni» kao pogrde su uvrijedili sve one koji danas u vrijeme korizme pokušavaju biti bolje osobe i sve one koji im svojim duhovnim savjetom pomažu u tome.
7. Ne znaju kada tražiti pomoć stručnijih i pametnijih. Postoje firme sa sposobnim ljudima i iskustvom u rješavanju problema firmi koje se zagovnje. Jer se od nestručnog koprcanja samo tone dublje.
8. I konačno, koliko god da se oni trudili zamišljati kao suparnika neprilagođenu i frustriranu osobu to mene ne čini automatski takvim. Bilo bi možda pametnije da zamisle visoko motiviranu osobu sličnog fonda znanja kojeg i sami imaju. Onda bi možda poštivali protivnika. Ivan Ljubičić je proteklih mjesec dana držao niz lekcija na temu «Podcjenjivanje- motivacijski čimbenik pobjeđivanja». Jeste gledali?


Iz svih navedenih razloga nadam se Vašoj promptnoj akciji od ponedjeljka 14.3.2005. Akcije u cilju zaštite ljudi koji su u Vašem poduzeću vidjeli priliku da za svoj kruh zarade svojim radom, a ne šokiranjem javnosti i zaštite vlastitog kapitala uloženog u projekt prve hrvatske tražilice. zaustavite svoju kampanju. Pokažite malo odgovornosti prema svojim zaposlenicima i prema društvu u kojem planirate poslovati.

Uz izraze dužnog štovanja

Vaš mrzitelj

Jučer su moji dragi čitatelji iz marketinškog odjela pogotka bili baš smiješni sa komentarom o trekijima. petica za humor. oni su malo karikirali najfunky verziju trekija, ali ono što ja podrazumjevam pod trekijima je malo drugačije. meni su trekiji svi oni zaljubljenici u jednu lijepu alegoriju o svijetu u kojem postoji jednakost naroda i rasa. svijetu u kojim zajedničkim radom različiti ljudi stvaraju lijepu budućnost na temeljima mira i pravednosti. ima li šta loše u tome? drag mi je još jedan detalj zvjezdanih staza. iako se živi u ozračju mira i tolerancije takvo društvo nije pasivno. kada nalete na maltretatore spremni su za borbu da očuvaju svoje vrijednosti.

a jednakosti nema dokle god se ljude markira. bilo da je riječ o rasnom, nacionalnom, vjerskom, ideološkom markiranju ili novim formama markiranja ljudi od strane poduzeća.

danas ljudi nisu spremni boriti se za ono u što vjeruju. barem velika većina nije. čak i kada borba podrazumjeva napisati anonimno dvije riječi na pravom mjestu. zašto?

ja vjerujem da svaki čovjek u svom životu ima period kada je jak i sposoban braniti svoju zajednicu i vrijednosti koje ona predstavlja. na jakima onda leži i odgovornost da to i učine jer svako društvo ima članove koji su premladi ili prestari da to učine. čak i među onima koji bi trebali biti jaki postoje oni koji su zbog neke bolesti, neobrazovanja, neinformiranosti ili samo straha nesposobni da učine nešto. biti svjestan da bi se trebalo boriti za nešto, a ne učiniti ništa dok se smatram "jakim" nisam siguran da bih sebi oprostio. ako bi i oprostio još uvijek ne znam kako bih to objasnio svojoj djeci. i da li bi ona meni to oprostila. zar nije svaka generacija pokušavala ostaviti svojoj djeci neki ljepši svijet? hoćemo li uspjeti učiniti isto? i hoće li onda naša djeca imati snage braniti vrijednosti društva kada oni budu ti jaki, a mi slabi?

iako ću se ja u mnogo stvari složiti sa svojim roditeljima ja sam u stanju nešto učiniti kada oni nisu. njih muče njihove bolesti, briga o nesigurnoj starosti i umorni su i pasivni. oni su dali svoje. njihova generacija izgradila je većinu zemlje (ma koliko neki šutjeli o tome) i obranila zemlju kada je to trebalo. danas je red da i mi nešto učinimo.

dosta je mladih bilo ili je uključeno u različite organizacije koje su se svaka na svom frontu borile za neke stvari koje su smatrali bitnima. mislim da je vrijeme da se ti mali ratovi pretvore u barem jednu uspješnu bitku. jednu koja će biti dobivena zajedničkom akcijom. protestiralo kod nas i vani protiv pokusa na životinjama, protiv napadanja zemalja radi zarade naftnih kompanija, protiv nehumanih uvjeta rada u tvornicama nerazvijenih zemalja, protiv dječijeg rada, protiv zagađivanja okoliša radi profita... sve su to oblici neetičnog ponašanja poduzeća. samo svaka borba se vodila na svome frontu. danas postoji problem neetičnog ponašanja tražilice pogodak sa markiranjem ljudi. zar je potrebno otvoriti još jedan poseban mali front u obliku pokreta protiv markiranja ljudi? ili će se svi oni koji su se borili protiv ranih oblika neetičnog ponašanja poduzeća pokušati ujediniti da riješimo barem jedan problem koji nam se pojavio u vlastitom dvorištu?

svim dosadašnjim frontovima borbe protiv neetičnosti poduzeća glavna žarišta bila su van Hrvatske i neprijatelji preveliki da ih se porazi nekakvim hrvatskim akcijama. sa pogotkom front je ispred vas u hrvatskom virtualnom prostoru i neprijatelj je mala bezvezna firmica koja može uz malo napora nestati. a ukoliko oni nestanu niti jedna druga firma neće se usuditi napraviti istu stvar sa markiranjem ljudi kod nas. riješiti će se jedan problem u začetku i ta mala pobjeda može biti onaj prvi korak za zajedničko rješavanje ostalih problema.

Ukoliko nedovoljno ljudi koristi pogodak za pretraživanje, nitko neće platiti pogotku da se izlistava prvi. a ako nema love nema niti pogotka. zato treba iskoristiti trenutak dok je pogodak u intenzivnoj kampanji da se pošalje poruka o bojkotiranju pogotka. na taj način se koristi njihov marketing za stvaranje kontra efekta. sada su još preostaje preko 20 dana "akcije lovre" pa je trenutak sada ili nikada.

zato pripremite svoj arsenal i borite se za vlastite i vrijednosti svoga društva. rasturite pogodak tako da ga ne pronađe niti subatomska tražilica, a kamoli google.

prosječno vrijeme reakcije- 5 minuta. brzina gluposti. zavidna količina pažnje za komentatora jednog bloga. poljubac svim obožavateljima. već vas vidim zgrčene kraj kompa sa primjerkom "PR-a za neznalice". blog je i otvoren za rasprave sa vama dragi obožavatelji iz pogotka pa ga slobodno punite glupostima. isto ću činiti i sam. samo vi imate nešto izgubiti, a ja ne. ja vas uspjevam živcirati, vi mene ne. pogodak će biti povezan sa gađenjem, a ne sa gađanjem. samo je pitanje vremena i tvrdoglavosti. a tvrdoglavost je dobra jer je poslodavcima zvuči kao upornost :)

da li imate i neki priručnik za cool mladenački riječnik? nešto iz čega izvlačite primjere kao "pogodak ne njajke"

U vrijeme komunizma novine su često bile politički bilteni vladajuće partije. I to je bilo grozno. Danas su novine postale kolaž public relations priopćenja za javnost firmi, stranaka, različitih udruga i reklama. gdje je nestalo novinarstvo? što se dogodilo sa novinarstvom sa stavom?

Latin, Ladišić i Stanković, svi odreda novinari sa stavom i osjećajem za pravdu, u zadnjih su mjesec dana imali svaki svoje probleme zbog progovaranja o pravim temama. Ali umjesto da se ostatak novinarskog plemena obruši na one koji napadaju njihove kolege, oni šute. U slučaju pogotka, tema se javlja u kategoriji zanimljivosti ili vjerovali ili ne. Nešto u rangu čovjeka koji jede noževe.

Umjesto brze osude takve prakse kao početak nečeg velikog i nečeg lošeg taj slučaj se posredno reklamira kao dobar način reklamiranja. Koliko brzo može problem narasti možete vidjeti iz slučaja Big Brothera u Njemačkoj. Par sezona emitiranja po 100 dana, pa ako je nema kritične mase protiv- Big Brother bez vremenskog ograničenja trajanja. Truman show? 1984.? Zar planirate odgajati djecu u svijetu gde je na televiziji jedan realniji "život uživo", a na ulici sve puno ljudi sa reklamama poduzeća?

Zar je moguće da bi jedan Bill Gates mogao doći u Hrvatsku i pozatvarati 20 posto mladih ili ima nalijepiti reklamu za longhorn na čelo? Zar što mijenja što se zatvor ne zove zatvor nego "Microsoft kuća"? Iskoristite medijski prostor koji vam je na raspolaganju za borbu protiv takvih loših utjecaja. Meni je dostupan samo blog. Medij koji izjednačava doktora znananosti ili profesionalnog novinara i skribomansku tinejdžericu. Samim svojim profilom takav medij demotivira sve one koji imaju što za reći, a imponira tinejdžerici. Ali neki blogovi su čitaniji od nekih novina (barem u nekom periodu), a svakako imaju veći utjecaj kao cool medij na mlade. Upravo zato se kroz blog proguravaju ovi novi trendovi koji ionako pucaju na mladu publiku. I upravo zato sam ja ovorio svoju mini frontu na blogu. Nihovom, ne ovom. Kako imaju ljude koji reagiraju na moje postove, pa sam čak dobio i alter ego-ego treba mi i vaš glas po forumima, novinama, televiziji. kako bi gongovci rekli- NEKA SE GLAS GRAĐANA ČUJE.