Prihvaćanje svake američke gluposti nije samo pravno problematično jer oni imaju nasljedno pravo, a mi ne, odnosno sasvim drugačiji pravni sistem. Problem je i što svaka posebna država unutar zemlje ima svoje pravo. Tako zakoni u Kaliforniji sa velikom populacijom homoseksualaca nisu isti kao u Utahu sa velikom populacijom mormona. I svako lokalno pravo je u skladu sa zajednicom na koju se odnosi. Način na koji smo mi spremni prihvatiti svaku glupost koju neka država pravno ne sankcionira samo stvara od našeg pravnog sustava svojevrsni Greatest Shits najgorih pravnih praksi svijeta.
Kad smo već krenuli sve prihvaćati vani je i djevičanstvo bilo na prodaju. Što se čeka? Zar smo tako zaostali da još taj dio moralnog propadanja moramo čekati? Pa kada ćemo dostići Zapad uz takav tempo promjena? Sad je taman vrijeme kad je počela velika rasprodaja hrvatskog dostojanstva. Navali narode! Hrvatsko dostojanstvo po konkurentnim cijenama. Još malo pa nestalo.
A sada malo o povijesti branda kao takvog. Jednom davno, mudri ljudi zbore, brand je bilo ljudsko prezime. Ono je označavalo djelatnost kojom se čovjek ili obitelj bavila. Pa tako i u Hrvatskoj imamo prezimena Kovač, Klobučar, Ribar… Sa vremenom brand je postao svojevrsna garancija kvalitete. Nije se stavljao potpis na bilo što već samo na ono što je bilo na željenoj razini kvalitete. Sa pojavom brandinga u industrijskoj proizvodnji brandu je uz razinu kvalitete dodana i oznaka određene razine cijene. Tako su postojali proizvodi brendirani za siromašne, za srednju klasu i za bogate. Sa razvojem marketinga uz komponentu kvalitete i cijene, brandingu proizvoda je dodana i komponenta imidža. Tako su određeni proizvodi bili povezani uz neki imidž- sportski, luksuzni, buntovnički, klasični, mladenački… I to traje do danas.
Pitanje dana. Gdje je Lovro i Pogodak u toj cijeloj priči? Pa nema ih. U tome i je problem. Ono što oni pokušavaju izvesti nema veze ni sa kvalitetom, niti sa cijenom, niti sa imidžom (iako je Lovro dobio imidž glupana to im nije bila namjera). Ono što oni rade je samo pokušaj agresivnog privlačenja pažnje.
Takva praksa je kao da netko ide po špici/korzu/rivi i svakom čovjeku u svakom kafiću gurne prst u oko kako bi ga primijetio. I nema greške. Primijetiti ćete idiota koji vam gurne prst u oko. Samo postoji dobra šansa da vas to naljuti. A i dobra šansa da netko tko se baš jako naljuti pošalje čovjeka na intenzivnu.
Zato ako imate dobar medijski kroše slobodno pošaljite Pogodak na intenzivnu. U caffe Blogu se nitko neće ljutiti. Skoro tri tjedna guranja prsta u oko je sasvim dovoljno. Posebno zato što poruka maltretatora nije «vidi, imam rješenja» nego «vidi, koliko vrijedi tvoje dostojanstvo». Vrijeme je za intenziviranje kampanje protiv Pogotka. Zato
ZAUSTAVITE POGODAK.
Ostalo je 10 dana njihove kampanje. Posao se može obaviti sad ili nikad. Puno je veći efekt ako je Lovro još markiran. Onda možda ljudi shvate da je problem sad pa i da rješenje mora biti sad. Živimo u vremenu kada je moguće ubrzati rješavanje problema. Da pokušamo? Negdje treba početi.
Post je objavljen 23.03.2005. u 21:16 sati.