Hal 9000
26.09.2005., ponedjeljak
Zelenaši u oglasniku
Prvo ću navesti neke činjenice koje svi znamo, ali očito smo slijepi pored zdravih očiju, ili poštujemo neki balkanski kodeks časti pa se čudimo kako se sve više bogati zadnji ološ ove zemlje dok radnici krpaju kraj s krajem:U našoj je zemlji najveća dozvoljena kamata 15% godišnje. Kamatarenje je kazneno djelo. Za ubiranje zakonske kamate morate otvoriti banku ili štedno kreditnu zadrugu. Otvorite li Plavi oglasnik, tada ćete naći preko dvije stranice oglase «Povoljni krediti», «Krediti bez jamaca», «Isplata odmah» itd. Ti krediti nisu krediti banaka, već zelenaša. Tehnologija poslovanja je vrlo jednostavna; Založite čekove ili sl, a oni vama daju novac. Sva se ta transakcija papirnato odradi tako da izgleda kao posudba na 1 – 6 mjeseci uvećana za kamatu. Na taj se način kamata ne vidi, pa se na nju ne mora platiti porez, a vi plaćate lihvarsku kamatu od 3-6% mjesečno, dakle 36-72% godišnje, što je 2 do 5 puta veća od granice lihvarske kamate. Kamate vam se zaračunavaju od osobe koja za to nema zakonsko pravo, a posljedica je da se prikazuje tako da on za to ne plaća dadžbine, jer se radi o radu na crnjaka. Dakle, došli ste kod «lihvara» i on vam je čekove unovčio za 6% manje novaca nego što oni vrijede, ali je knjigovodstveno prikazao da vam je dao sav novac. Zarada je čista njegova, a čekovi će doći na naplatu za mjesec dana. Tko posuđuje od takvih lihvara? Posuđuje sirotinja koja nema gdje drugdje posuditi jer de u dugovima do grla. Dakle najskuplju kamatu plaćaju oni koji imaju najmanje. Tako ćelavi nabildani kreteni, koji voze najnovije Mercedese i BMW-e otimaju novac samohranim majkama koje pokušavaju prehraniti i školovati svoju djecu. Svi smo svjedoci toga, ali nitko ništa ne poduzima. Jučer sam gledao na dnevniku kako imamo opasne specijalce koji su u stanju srediti sve teroriste svijeta i uhapsiti i samog Bina Ladena – moš' mislit! Pitam se samo imamo li ijednog normalnog policajca u zemlji koji bi imao volje i znanja pročitati Oglasnik i pozabaviti se gnjidama kojima ja mjesto iza rešetaka. Najveći ološ ovoga društva postaje «krema», a radnika koji je temelj opstanka države, takvi tjeraju iz stanova i uzimaju mu zadnji zalogaj hrane iz usta. Teško će me netko uvjeriti da policija nije upletena u to. Da budem iskren, osobno poznajem policajce koji se time bave, a znam ih još više koji su kod takvih na kamati. Čini mi se da USKOK skače preko gumy-gumyja, a mi to plaćamo. To što se dešava, to je naša sramota! |
24.09.2005., subota
"Vrag sere na veliki kup"
Treću godinu zaredom američki bogataši uvećavali su svoje bogatstvo, pokazuje najnovije godišnje istraživanje koje je proveo časopis Forbes. Ukupna neto vrijednosti najbogatijih Amerikanaca u 2005. porasla je 125 milijardi, na 1.130 milijardi američkih dolara.Dakle, najbogatijh 400 ljudi SAD-a je u godini dana povećalo svoj imetak devet puta! Sada neka mi netko sere o demokraciji, svjetskoj pravdi I razlozima američkih ratovanja, a posebice okupacije Iraka. Ameri su došli na “pipu”, i pobrinut će se da cijena nafte vrtoglavo raste i daje. To je strategija razvoja! Što se tiče gladnih u svijetu, njihov broj iz dana u dan raste, a bogati se sve više bogate. Sve to sam preertpostavio u ranijim postovima, a sada se u novinama pojavio i dokaz “crno na bijelo”. Najsmješnije (zapravo najtužnije) je to što postoji plan kojim UN želi iskorijeniti glad na svijetu do 2025. godine. Kada bi se ovih 400 najbogatijih ljudi odreklo svoje jednogodišnje zarade I pritom opet ostali najbogatiji na svijetu, tada gladnih ne bi bilo već sutra. (1130-125=1005 milijardi $, tj. I više nego dovoljno). Hoće li se to dogoditi? –Neće! Hoće li gladnih nestati do 2025? –Hoće ako pocrkaju od gladi. Vjerujte da nas ne posjećuju izvanzemaljci, jer ako su slični nama tada bi sami sebe uništili prije nego što bi došli do tog stupnja razvoja, a ako nisu slični onda se boje da možda egoizam nije virusna bolest. |
23.09.2005., petak
Tekovine civilizacije
Znanstvenici su utvrdili da će klimatske promjene koje se očituju u obliku globalnog zatopljenja na planeti najviše pogoditi Afriku. To i nije bilo teško za zaključiti ako znamo da je Afrika globalno najtopliji i najnerazvijeniji kontinent.Ono što boli svakoga tko je u sebi pronašao zrno ljudskosti, je činjenica da stanovnici tog kontinenta najmanje doprinose tom prirodnom fenomenu. Onaj mali dio emisije «stakleničkih plinova» koji se emitira sa tog kontinenta, potiče zapravo od tvornica u vlasništvu neokolonijalnih veleposjednika i njihovih pristaša. Bijeli je okupator došao u Afriku kada je ona bila najbogatiji kontinent svijeta. Afrika je bila trijumf evolucije. Ovdje su postojale nebrojene civilizacije prostorno odjeljene prirodnim preprekama. Ovdje su postojale Džungle koje su vrvile raznolikim živim bićima biljnog i životinjskog svijeta, a razna su plemena živjela u skladu sa zakonima jedinog stvoritelja: Prirode. Na ovom je kontinentu prije 150 godina živjelo 6 miliona nosoroga, a danas ih je ostalo dvije tisuće – istrebljeni su ponajviše zbog Kineza koji su vjerovali u ljekovitost roga, što je totalna zabluda. U Africi je 1979 živjelo 1,3 miliona slonova, dok je 1989 bilo 609 tisuća. Dakle bijeli je neokolonijalist u 10 godina prepolovio populaciju najvećeg primjerka kopnene životinje, životinje koja je inteligentna i miroljubiva, a opet golema i snažna. Upravo poput kitova, slonovi su životinje koje su jedan od najvećih uspjeha evolucije, a koji nam mogu biti dobri prijatelji. Problem je u tome što čovjek ne treba prijatelje, već novac. Većina je tih slonova ubijena kako bi neki bogati snobovi bez trunke sluha «svirali» klavire sa tipkama od slonovače. Ne treba se niti čuditi što su radili životinjama, kada se dobro zna da su i ljude prodavali i ubijali kao i životinje. Starosjedioci prirodno najbogatijeg kontinenta na svijetu danas umiru od gladi. Svaki drugi stanovnik Afrike pati od pothranjenosti. Kontinent na kojem je do nedavno vladalo evolucijsko slavlje života, danas je pretvoren u tamnicu dostojanstva čovjeka i prirode, a sve su to napravili «Civilizirani ljudi». Bitno je da se tu umiješala i crkva, pa su jadnici dobili utjehu koju su platili pravom na hranu (da ne sagledavamo druga prava). Ipak, u svemu će biti neka trunka pravde jer će globalno zatopljenje, prije ili kasnije, pogoditi cijelu planetu. Iako će prvi nastradati oni koji nisu ni najmanje krivi, oni imaju najmanje i za izgubiti – za to se pobrinula «civilizacija». Svatko će dati svoj dio, a onaj tko ima najviše – najviše će i dati. |
21.09.2005., srijeda
Za sve su krive reklame
Danas postoje točni modeli po kojima bi se pojedine države trebale razvijati, jer ako se država razvija u drugom smjeru, tada ćemo za nju reći da je nerazvijena ili da ide u propast, za što će se tokovi kapitala, a možda i neke vojske i pobrinuti. U nastojanju velikih multinacionalnih kompanija da prošire svoje tržište, te su sile pokrenule proces globalizacije i svi smo pozvani. Globalizacija znači da će bogati postati još bogatiji, a siromašni će se održavati na životu tamo gdje je to neophodno, kako bi se osigurao socijalni mir. Ako neka zemlja želi krenuti svojim putem, kao što to čini npr. Eritreja, i osloniti se na vlastite snage, tada stiče epitet diktatokske države i prijete joj sankcije. Ako pak prihvatite međunarodnu pomoć, tada tu pomoć dobivate na kapaljku, morate biti beskrajno zahvalni i poslušni, a epilog svega je rasprodaja nacionalnog dobra akterima s početka ove priče. Dakle, to nije ništa drugo doli običan «reket». No, da taj reket ne bi bio sasvim običan – tu su reklame! Pred današnjeg je građanina, posredstvom medija, postavljen ideal razvijenosti i životnih normi razvijenog svijeta. Da bi taj čovjek ostvario «američki san», potrebito je da bude uzorit član ovog potrošačkog društva, drugim riječima snob. Čovjek koji danas nije snob, taj nije in. Muškarci se moraju razumjeti u automobile, nogomet, kladionice itd., a žene u Gucci, Cosmopolitan, make-up i sl. To je ona blaža varijanta. Ono što je bitnije su norme kako «normalan čovjek» živi. Ako se ne prilagodite tom načinu življenja, društvo će vas baciti u rezervate (npr. Indijanci i brojna afrička plemena). Da zaključimo; Potrošački je način života ono što je normalno, a sve ostalo može egzistirati samo u rezervatu gdje je sigurno da se neće dalje širiti. Reklame nas odgajaju da nismo normalni ako se ne podredimo potrošačkom društvu, a kako TV gledamo od malena reklame nas zapravo odgajaju. I sada ja vas pitam; Je li normalno da se pederi vjenčavaju i posvajaju djecu ako nije normalno da na Zrinjevcu netko digne šator? (vezano za pretprošli posta) Normalno je sve što se ne protivi potrošačkom društvu i podržava multinacionalne kompanije, a nenormalno i opasno je sve ono što se tome protivi. To je jedini kriterij današnjeg društva. Potrošnja je novi Bog. Demokracija i sloboda su veoma uokvirene, ali odgajani smo da niti ne pokušamo izaći iz tih okvira, jer je to nenormalno. Vjerovanje u postojanje slobode na svijetu može imati dva uzroka: totalna neinformiranost ili prirođena tupost. I ne zaboravite danas popiti svoju čašu Coca-Cole! |
20.09.2005., utorak
Vjerujete li da je čovjek doista kročio na Mjesec?
Današnji članak u kome Dr Michael Griffin (NASA) obećaje da će se čovjek vratiti na Mjesec najkasnije do 2020. godine, probudio je u meni potrebu da progovorim o jednoj od najvećih obmana XX. Stoljeća. Ovaj spomenuti projekt koštat će 104 milijarde dolara – sa tehnologijom koja je neusporedivo naprednija od one prije 35 godina.Da ne duljimo, ovaj članak bi trebao biti predugačak ako bi htio objasniti osnovne konstrukcijske karakteristike Space shuttlea i način na koji se on kreće kroz prostor. Zato ću navesti samo nekoliko podataka koji nedvojbeno upućuju na opravdanost sumnje. S druge strane, bilo bi preopširno razglabati o Hladnom ratu, pa ću ga ovdje navesti samo kao kompeticiju u kojoj bi odlazak na Mjesec jedne strane značilo «Svemirsku kapitulaciju» druge. Prvo: Space shuttle Columbia ima masu bez goriva 75 tona, a zajedno sa motorima koje odbacujue i gorivom masa mu je oko 2000 tona. Prilikom odvajanja od orbite Zemlje ova letjelica potroši količinu goriva koja iznosi 2/3 ukupne mase letjelice(dakle gotovo svo gorivo). Sva ta količina goriva izgori u oko pet minuta. Mora se ovdje napomenuti da se prilikom polijetanja sa Zemlje koristi uz podjelu količine gibanja (m1 x v1 = m2 x v2) i uzgon (zrak se ne može beskonačno brzo raširiti, pa se stvara zračni jastuk ispod letjelice koji se oslanja na atmosferu) koji omogućuje Zemljina atmosfera. Utjecaj uzgona rapidno pada sa povećanjem visine, ali opada i masa letjelice pa količina gibanja plinova daje veći doprinos ubrzanju. Neki će reći da je sa Mjeseca lakše poletjeti jer je 6 puta manja gravitacijska sila – OK. Ja bih se osvrnuo na to da atmosfere uopće nema, pa nema niti utjecaja Arhimedove sile (uzgona). Dakle jednu komponentu možemo prekrižiti. Kolika je za komponenta? Ta je komponenta toliko bitna (većina vas to i zna) da sve ono što leti na Zemlji (ptice, kukci, pelud, helikopteri, avioni i sl.) na Mjesecu ne leti. Da pojasnim; ako na Mjesecu skočite sa padobranom, to vam je isto kao da ste skočili bez njega. Druga je stvar ta da one ogromne količine goriva koju ste imali na Zemlji više nema. Napomenimo još da tu količinu goriva koju trebate za polijetanje sa Mjeseca trebate pomnožiti sa dva, jer vam je već trebala za slijetanje. Ako ste se osvrnuli na centrifugalnu silu, kojom bi mogli kompenzirati gravitaciju, tada vam je jasno da bi trebali sletjeti sa brzinom od neko tisuća kilometara po satu, a kako nemate pistu to je nemoguće. Da vam padobran ne pomaže smo već ustanovili, pa nam ostaje motorno kočenje koje treba gorivo kao i polijetanje. Ako se sjetite kako je izgledao «lunarni modul», tada vam je jasno da je on bio veoma lagan i mali, pa sigurno nije obilovao gorivom. S druge pak strane, u kontekstu natjecanja svemirskih programa, SSSR je bilježio stalne uspjehe, a SAD fijasko za fijaskom. U to je vrijeme bila prijeko potrebna žestoka prekretnica (sjetite se i obećanja J.F.K.-a), a spuštanje na mjesec bilo je upravo to. Treba naglasiti da je radio veza sa letjelicom bila uspostavljena sa dva mjesta na Zemlji (Texas i Australija), i da je u trenutcima kada se veza ostvarivala iz Australije komunikacija prekinuta zbog toga što je jedan Dr. mr sci. zaboravio uliti benzin u agregat – pa tko hoće neka vjeruje u to! Ono što čudi je to da je komunikacija nastavljena vrlo brzo, a naći brod sa tadašnjom tehnologijom je kao da gađate pikado na 100 metara leđno. Treće je čisto filozofsko gledište koje nameće logično pitanje: Ako ste otišli prije trideset i pet godina, i ostvarili devet misija u roku od dvije godine (12 astronauta), zašto je prestao interes za daljnjim istraživanjima? Je li Mjesec postao dosadan? Ako je postao dosadan, pa zašto vam je sada opet zanimljiv? Odgovor se nameće sam po sebi. Nakon nekoliko misija Amerikanci su preuzeli primat u svemirskim istraživanjima i bilo je previše opasno tu poziciju izložiti riziku razotkrivanja obmane. Tehnika (i teleskopi) su napredovali i bilo je moguće sa zemlje otkriti ja je sve laž. Zato je program prekinut, i zato će se nastaviti kada će za to doći pravo vrijeme, tj. kada će misija biti moguća. |
15.09.2005., četvrtak
Kapitalistička demokracija
Reklame pod nazivom “Make Poverty History u kojima zivjezde svjetske estrade (George Cloney, Hugh Grant, Bono i drugi) pucketaju prstima sveke tri sekunde kako bi naglasili da u svakom tom trenutku umre jedno dijete na svijetu OD GLADI, zabranjena je na britanskoj TV I radiju.Ne treba se čuditi za britance jer oni su utjelovljenje imperijalizma i trulog kapitalizma (gdje princeza Diana vrijedi više od Majke Tereze, a pederčina Elton John postane Sir) Na svijetu dnevno od gladi umire preko 25 tisuća djece od gladi. To se dešava na planeti koja može uzdržavati 30 milijardi ljudi (po procjenama stručnjaka), a sada na njemu živi pet puta manje žitelja. Pitam se kakva je to raspodjela dobara kada je ovo život i jesu li ti znanstvenici predvidjeli kapitalizam u toj računici, jer stvarnost piše drugačiju statistiku. Nije li upravo to prilika da svi priznamo sebi kakva smo govna od ljudi kada podržavamo sustave koji to dopuštaju? Što je najjadnije, mnogi ljudi smatraju da je kapitalizam preduvijet za demokraciju, a ne shvaćaju da je ovaj vid demokracije zapravo diktatura medija! Ako uzmemo u obzir da medije treba platiti, a zna se tko ima para, možemo reći da je ovakva demokracija diktatura kapitala! Ako moram birati... Živjela diktatura proleterijata! |
14.09.2005., srijeda
Američki san i java (13.09.2005.)
Ovih je dana u mnogim medijima izašla na vidjelo svekolika etička bijeda američkog društva, dakle kapitalizma čiji je spomenuto društvo najuzoritiji član.U New Orleansu su neki liječnici ubijali pojedine pacijente morfijem kako bi im, kako kažu, mogli osigurati lakšu smrt, jer je ona bila neizbježna. Jedna anonimna doktorica rekla je: "Neka se Bog moli za moju dušu, to je sve što imam za reći. Dala bi im jednu injekciju, a ako ne bi djelovala, dala bi im i drugu ... Smatram da u niti jednom slučaju nisam počinila ubojstvo. Moj čin je čin sućuti. To su bili redom ljudi na samrti, koji bi ionako umrli za sat ili dan. Dala sam im njihovo ljudsko pravo da umru na dostojanstven način" Nameće se pitanje tko je mjerodavan da odluči ima li se pravo nekom "skratiti muke"? Možda je moj život u odnosu na nečiji muka po sebi – treba li me zato ubiti? Ono što je apsurdno je da doktorica tvrdi da bi oni umrli za sat ili dan. Jedan sat je 24 puta manje nego dan, pa mi nije jasno kako se takvom grubom aproksimacijom može opravdati ubojstvo. Pa nije čovjek konj da mu se na svoju ruku i procjenu skrate muke. Ne znam je li to možda bio neki dio medicinskog eksperimenta gdje su kao pokusni štakori poslužili siromašni, neosigurani i jadni crnci koji i onako neće faliti američkom društvu. Da li je to tako vidjet ćemo po daljnjem razvoju događaja, jer u državi Lousiani je eutanazija zabranjena, no ovo niti nisu bile eutanazije već ubojstva. Eutanazije se izvršava uz odobrenje rodbine, a ne samoinicijativno. Živio američki san! |
Surova svakodnevnica
Atomski s lijeva (12.09.2005.)
Povodom napada kapitalističkih snaga (bloger Hrad kapitalizam – opcije.blog.hr) na moj «komunistički» blog želim ispraviti podatke navedene u prošlom postu i reći kako Castro nudi 1500 liječnika i 34 tone medicinskog materijala. Ono što je čudno, ali i za pohvalu je to da su SAD prihvatile pomoć. Naime, od kubanske revolucije, dakle gotovo pola stoljeća, obe su države uporno odbijale uzajamnu pomoć – možda je ipak došlo vrijeme kada će se zakopati ratna sjekira. Drugo što želim u ovom postu je dati dva linka koja će vam dočarati raznolikost društva, poimanja životnih vrijednosti i stupnja razvoja društvenih uređenja. Pokazati ćemo tablicu koja pokazuje «mother's index», ali u toj su tablici pokazani i neki drugi parametri koji upućuju na medijsku manipulaciju. Koliko ljudi dobro žive? Koji su pokazatelji? Je li to BDP per capita ili je to životni vijek, pismenost, broj umrlih od gladi, broj rođenih u rodilištu i sl. U tablici obratite pažnju na republiku Kubu (socijalizam) koja ima BDP 2800 $ per capita, Borswanu (hard kapitalizam) koja ima 7800 $ per capita i naravno SAD (kapitalizam) koji ima 40 000 $ per capita. Naravno pokazane su mnoge zemlje, ali Hrvatska nažalost nije. Kada budete gledali podatke za istočnu Europu, tada morate uzeti u obzir da su te zemlje živjele u socijalizmu do prije 15 godina, pa su neke društvene norme (i nekretnine) ostale iz bivšeg sustava kao i kod nas. link: www.savethechildren.org/mothers/report_2005/images/SOWM_2005.pdf |
I Fidel Castro nudi pomoć (04.09.2005.)
Kubanski predsjednik Fidel Castro, najveći trn u oku državne administracije SAD-a, izjavio je žaljenje i sućut zbog elementarne nepogode koja je zahvatila jug SAD-a i sukladno tome ponudio pomoć SAD-u. Pomoć koju Kuba nudi sadržana je od 100 liječnika i 26 tona medicinskog materijala. Na pitanje novinara da li su loše reagirale američke službe sigurnosti glede pravovremene evakuacije stanovništva, Castro je rekao da nema sada što za izjaviti jer se neprijatelja ne napada dok je na podu. Procjenjuje se da je više od 10 000 ljudi poginulo u uraganu Katarina. |
03.09.2005., subota
Josip Broz Tito u Ciudad de Mexicu
Mexico. Jedan od najvećih gradova svijeta. Grad kojim se proteže jedna od najdužih (ako ne i najduža) ulica na svijetu: Passeo de la Reforma. U toj ulici nalazi se Arheološki muzej koji je jedan od poznatijih u svijetu. Iz podzemne smo izašli na stanici koja je 500-tinjak metara od muzeja. Krenuli smo tako put muzeja i… gle čuda; spomenik Drugu Titu. Na raskršću ulice Mahatme Ghandija i Passeo de la Reforma, 100 metara od muzeja nalazi se spomenik Drugu Titu.Bio sam ponosan! Neka misli tko što hoće, jer svatko ima pravo na svoje mišljenje – hvala Bogu, no kada se otisnete na neki drugi kontinent i običnom čovjeku želite objasniti odakle ste badava spominjete Croatia jer nisu čuli. Ako je tko i čuo, čuo je za nogomet i Šukera. Tito je onaj za kojeg svi znaju, a mi ga se sramimo. Umjesto da od njega radimo svoju reklamu i «brand», mi ga tretiramo kao povijesno breme. Hrvati su brigu o svojoj međunarodnoj afirmaciji povjerili nekim skorojevićima koji ne podnose veličinu veću od sebe, pa je stoga sasvim jasno da ne podnose najvećeg – Titu. Nije on jedini. Što sa Nikolom Teslom? Niti Franji Tuđmanu se ne piše dobro. Mi smo takav narod koji svoje najkvalitetnije izdanke progoni i kamenuje! |
Josip Broz Tito u Ciudad de Mexicu
Linkovi o Drugu Tituwww.moljac.hr/biografije/tito.htm komunist.free.fr/tito/bio.html komunist.free.fr/tito.html |
