Bugenvilija
31.03.2010., srijeda
ništa posebno, pas, mačka i to...
 Napravih plastenik u svojem vrtu. Shvatila sam da nema šanse da se upustim u makinaciju sa iznajmljivanjem zemlje, obrađivanjem, sadnjom, zalijevanjem i ostalim čudima u ovako malo vremena koliko mi ostaje preko dana za tako obiman angažman, a željela sam neki, kakav takav pa i minijaturan povrtnjak. I evo ga! Moj mini vrtić za salaticu i rotkvice. Mislim da će u njega stati i 5 sadnica graška i tri reda mrkve. Za sad je posađeno 10 raznih salata sadnica i nešto sjemena špinata. nadajmo se obilnoj berbi... Prvo sam misla kak bi bilo zgodno (jer je tak nekad davno imala moja baka, a ja volim taj dio svog života) imat malu baščicu iza kuće za ono, nekaj grincajga da se metne pod zub u svakodnevnim kuhinjskim huncutarijama, međutim to se pokazalo kao utopijski pothvat pored psa, blizanaca naoružanim raznom motorizacijom i blizinom ceste koja prilično komplicira stvar. Ne znam baš koliko će mi tu plastenik puno pomoći, al se nadam da vjetar koji tu puše neprestano ipak hoće. Pa ti ispušni plinovi ne sjedaju po bilju već ga vjetar svejednako nosi kojekuda i unaokolo. Ili se varam, što uopće ne mijenja ovaj čas ništa na stvari. Pa sam onda mislila kak bi bilo baš zgodno sazidati jedan od cigala, onak za ozbač. Kad već nemam za dat 300 eura za pravi plastenik. Makar kad to lukav čovjek pogleda sa par strana, dođe do zaključka kak se taj plastenik nikako ne isplati ako se samo konstrukcija plati 300, pa onda još zemlja 50, pa onda sjemenje kaj ja znam koliko, pa nas to za čas dođe toliko da tu količinu love ne pojedemo uopće u sezoni tog nekog raslinja koje ćemo nutra saditi. Naravno, osim ako se ne odlučimo nutra držati zabranjene derivate i slične huncutarije. A lako nam se može desiti da nas prvo jače nevrijeme (koje je ovdje prilično uobičajena proljetno/jesenska aktivnost neba i ekipe elementala) odnese u vražju mater skup sa plastenikom, zemljom i svim kaj je tranu. U to ime sam bila praktična po običaju, pa sam se snašla sa datim materijalom. Od vrlo čvrste rastezljive ogradice sam napravila stranice koje sam pak obukla iznutra sa debelom plastikom koja je ostala od kupljenih dječjih madraca. To sam sve spojila i pritegnula plastičnim obujmicama. Danas kupili 500 tinjak litara zemlje i napunili moje korito. Jedini promašaj je što bi valjalo kupiti ili sakupiti negdje i štogod glista, jer mi se čini zemlja vrlo suhoparna bez te vesele ekipe kopača. Da ne bude samo gola zemljica, odmah sam veselo i prpošno to začinila nekim sjemenjem i salatom kupljenom već u pflancima, za manju zafrkanciju. Sad stoji ponosno i odoljiva prvom nevremenu. Eno puše manijački cijelo večer. Sam čekam kad će nas kresnuti za ozbiljno jer je oblak koji se nadvio najcrnje crne boje koju sam po mraku ikad vidjela. Kikin nokat se skroz odlomio i bio odrezan u prestrašno opasnoj operaciji, od koje su se znojile obje akterke operacije. Ali sad je sve već zaraslo. Ne kaže se uzalud ”na psu rana, na psu zarasla”. Date li svojem ljubimcu da vam poliže netom otfikareni komad prsta, znajte da će za koji dan biti tek ružno sjećanje, za razliku koliko mu treba da sam zaraste. Pasja slina je ljekovita što se rana tiče. Problem je jedino kad je pas gradski, tj šalabajza kojekuda i nismo sigurni koliko je pun kojekakvih gadarija koje je skupio putem. Tak da ak živite u gradu, ili negdje di nije baš apoteka (kao kod mene) zaboravite savjet, da ne navućete sve od kuge do kolere (tifus, velike boginje, kapavac, gubu i pliskavce). ;) Palo je veliko šišanje džukeletine, i sad napokon liči sebi. Tj ne liči jer je uglavnom bahata, zarasla u gusto krzno i neprobojni oklop dlaka, a sada je mimoza na kvadrat, fina mila i umilna. Nije Kiki nego recimo Fifi ili još gore Cici... Trza se na svaki šum i hiperosjetljiva je. Što uopće ne čudi jer prije kad bi je dragala, mislim da nije ni primjetila. A sad ju sve škaklja i češe se posvuda na najmanji dodir, ali i beskrajno uživa. Pravo prase i gušter. Slika pokazuje jučer friško okupanu zvijer koja se pravi da ne zna da ju se slika... Zaboravih dodati. Ovaj pas, tj kuja, na slici, ima punih 9 godina, a ponaša se kao da je punih 4 mjeseca i 3 dana. |