Prvi post napisan

18.09.2004. u 23:26

"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov

Bugenvilija

25.03.2010., četvrtak

Čuda neviđena i još koješta






Nikako se dokopat ovog bloga ili ja nemam vremena i delam nekaj drugo ili kad ulovim prazan hod ne radi blog. Tako se naganjamo već danima bez kraja i konca, a meni još čuće one pokladnice od boktepitajkada. Danas sam se napokon riješila one sitne gusarske bande koja mi se dobrih tri tjedna motala po kući osipana kraljevkom porcijom vodenih kozica. Naravno, nisu ih dobili svi u jedan mah, nego prvo Nyima, a kako smo očekivali da će sad dobiti i Dawa tako sam ih obojicu od početka izbijanja ostavila doma. S tim da je Dawa dobio punih tjedan dana kasnije. Da ne bi sve bilo tako trivijalno kao što se to čini u prvi mah, na kraju krajeva je dobio i muž koji ih iz nepoznatog razloga nije imao kao klinjo. Ne moram valjda reći da je on najgrozniji od sve trojice vodenokozičara i da mi je već polako krv na slamku popio. Jest da mu je kudikamo groznije nego klincima, a i bolest si je dala oduška pa izgleda kao bubuljičavo prase sa nepostojećim komadićem kože koji nije zahvačen piknjama, mjehurićima i crvenilom. Temperatura je također ludovala popraćena glavoboljom, a sve to je rezultiralo totalnom nesanicom, pa ti vidi kako je imat kozice pod stare dane.



Napokon nam se osmijehnula sreća u vidu proljepšanja vremena i otopila onaj zadnji napadali dvaistpetcentimetarski snijeg, vrag ga odnio. Sa njim je odnešen i posljednji znak zime i svi su napokon živnuli, skup samnom, a nemogućnost da odem šalabajzati me polako iscrpio tako da sam zadnjih par dana provela zavućena u zadnji čošak tavana u svom mini brlogu i najvećom lepezom koju sam u kući pronašla. Razlog tome je pretopla i prezagrijana kuća jer je muž negdje pročitao da kozice ne vole propuh, ftiški zrak i općenito hladnoću jer se navodno onda
uzjogune kako to samo koze rade i počnu se valjda ritati, što li. Tako da je konstantna temperatura u kući oko 27 stupnjeva, a to je za moj ukus ipak malo preveć kad mi je i tak vruće i na 20. Od izlazaka pamtim samo kratke šetnje s cuckom i to na trkača jer se bez mene nije moglo živjeti ni sekunde. Totalno su se svi povampirili.

U to ime da stvar bude kompliciranija za još jedan do dva stupnja, došao nam je na tjedan dana i najstariji braco Luka iz Zagreba. Avionska karta je bila unapred kupljena, najjeftinija moguća i nije se sad zbog naših kozačkih plesova to moglo prolongirati. Tak da je bila luda kuća. Ja sam se pogađate, nakuhala i naprala suđa jer je ona mašina za suđe još uvijek van pogona, tj nismo uspjeli nabaviti rezervni dio za staru kandicu jer drska banda iz servisa nije nam htela prodati dio bez da njihov serviser ne utvrdi što treba. Taj izlazak na teren košta 50 eura u startu, a o dijagnozi da ne pričamo. Pa sam ne budi lijena, nazvala majku si plemenitu i naručila dio iz Zg. za 80 kuna, al to samo zato jer su mi flajpani poslali krivu gumu, prava košta 50 kuna, a ne 50 eura. Razlika je poprilična. Tak da je Luka donesel krivu gumu, pa od momentalnog popravka nije bilo ništa. Onda je majka poslala poštom pravu, koja je stigla sinoć. Danas se sređuje stvar, samo kad popijem čaj.



Tako da su se svi metiljali po kući, razvlačeći igračke i dvdeove, klopajući iz dosade i tak. Uglavnom, natezanje prve klase. Sreća malo kaj je tada bilo još loše vreme pa nam nisu rasle zazubice za toplinom i suncem, kao što bi sad recimo. Luka je blizancima poklonio krasne ručne satove i to je bio pun pogodak jer su dečki u dva dana savladali znanje, i sad kad pitam dobijem pravi odgovor, a ne 60 - 10 - 22 - 3 kao do sada. Dawi je narasao kutnjak prije nego li mu je ijedan drugi mliječni zub ispao ili se bar počeo klimati.

Fotografirat baš nešto nisam stigla, osim jučer nakon što sam ostavila Nyimu u vrtiću i napokon udahnula pravog proljetnog mirisa. Stvarno je velika blagodat živjeti na selu, sa šumovitim okolicama jer tu količinu raspjevanih ptica nisam nikad do sada čula iako sam i u Zagrebu od malena živjela na periferiji sa puno zelenila. Samo kad se sjetim onog užasnog perioda od 10 dana koji sad slijedi, polako mi se diže kosa na glavi. Molite se samnom da vjetar puše tih dana u drugom smjeru, a ne od oranica prema nama jer kad gnojnicom zasipaju polja tu se i srne razbježe u nepoznatim pravcima, samo su nojevi ostali, a i to samo jer su okruženi žicom.



Kiki je prekjučer jako povredila nokat i odlomila komad istoga kad smo bacali štap na putu. Ne znam dal da idem s njom veterinaru ili da joj to sama povežem. Prvi pasji doktor je tek u drugom gradu, a ovi lokalni nisu za sitne životinje već samo za konje, krave i to...
Jučer sam joj krenula skidati one grozne naslage vunenog krzna ili debele smufljane dekice koju ima umjesto krzna. To je katastrofa na šta liči, a uspjela sam u naumu samo djelomično jer mi je nakone jedne pauze šmugnula i zavukla se pod kauč iz kojeg više nije htela van do navečer. To šišanje janjca me uvijek izbezumi, a vidim da ni žrtva nije sretnija. Al šta se može.




- 20:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Lipanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (1)
Kolovoz 2020 (7)
Srpanj 2020 (6)
Lipanj 2020 (18)
Svibanj 2020 (10)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (3)
Rujan 2013 (2)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Listopad 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Listopad 2011 (12)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (2)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (5)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (6)
Srpanj 2009 (5)
Lipanj 2009 (5)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (4)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (7)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (7)
Listopad 2008 (11)
Rujan 2008 (7)
Kolovoz 2008 (1)
Opis bloga
Putešestvije blizanaca i moja
zapažanja kroz životarenje u tuđini.
I poneka fotografija.

Misao dana
Ne radi danas ono
što sutra možeš da odložiš za prekosutra!

Moja stranica:
BugenvilijaFelt

Moji recepti u gostima:
BugenvilijaRecepti

Moja (naša) Kuharica:
"Prva hrvatska LCHF kuharica"

Moja LCHF grupa na
facebook-u - "LCHF recepti za svaki dan"