Bugenvilija
10.06.2009., srijeda
Srčeko i aprilske ludorije
|
Ne mogu reći koliko mi ovo suludo vrijeme ide na živce. Taman nađem idealnu lokaciju i pauka pobjednika, a slijedeći dan lijeva kiša ko iz kabla, ma još i gore. Munje sijevaju, gromovi pršte kao da je to lokalna zabava bavarskih vatrogasaca. Tako sam neki dan, ono kad je još bilo krasno i toplo, u freisinškoj šumici na barici mutnoj, otkrila tu famoznu ekipu vilin konjica koji se žele slikati iz bliza ali sam nesretnim slučajem bila sa grupom mojih gusara pa to baš nije bilo najsretnije poklopljeno, a i baterija mi je na Lumixu bila skoro pa prazna, a hulja i gad od aparata neće da fokusira u tom slučaju. Pa sam tako napravila samo par komada iz daleka, sa jedno 30 cm, a sve ono što sam mu prišla na 3 cm mogu slobodno u smeće baciti. Tuga i jad. No novi objektiv stiže sutra, mužu dosadilo cendranje...  A vjerujem i vama  Nyima si je prignječil kažiprstić zatvarajući teška vrata na autu neki dan, pa sad ima krasan crni nokat. Bili jučer kod kirurga koji ga je samo pogledal, i zaključio da bu opal al da nema smisla malom to sad čupat, bolje nek sam opadne u igri u pješčaniku, bilo gdje. Složila sam se s njim u cijelosti. Jeza me prođe na spomen čupanja noktiju... Ne bi ni išli doktoru ali tata je zahtjevao stručnu dijagnozu, pa evo mu je...Nakon četvero djece ipak mislim da se kužim u simptome sasvim kvalitetno i da neke stvari mogu ocijeniti i bez doktora. Sad molim da svi skoče na mene, posebno tipovi tipa Sadako's apprentice :) Bila kod bivše susjede na mentinom čaju jer smo fulali kirurga, pa smo morali čekati koji sat, a baš da mi je fora 15 kilometra simo pa tamo voziti bez veze i nije.  Ona je jadna malo zatečena kaj smo se odeslili, jer veli, mi smo joj bili jedina svijetla točka u okruženju. Veseli, klinci razigrani, simpatični i druželjubivi. Neko ko te pozdravi ujutro u podne i navečer ili kad te naprosto sretne na dvorištu ili hodniku. Sad veli, nema više nikoga, svi neki namčorasti i okreću glavu da ne moraju pozdraviti. Eh što ti je otuđenost. Jad i bijeda. A sve se odvija na 10 metra, sramota baš. Složila sam joj žičanu mrežu na drvenu pregradu između našeg sad već bivšeg dvorišta, tako da joj se buduće penjačice mogu slobodno penjati. Bila je oduševljena. Kupila si je klematise i sve neko penjajuće bilje koje je već davno ocvalo za ovu sezonu. Šta ti je kad se ne kužiš, svako te može preveslati, a i ona je smiješna, misli da se bilje popne tri metra za tjedan dana. No, dala sam joj svoju mentu, jagode mjesečarke, origano i melisu, nevene i par bonsai drveća kaj sam imala u teglama, pa je sretno to postavila sebi na travnjak i uživa sad u sjeni moje bivše markize. Uglavnom, lijepo smo pročaskale, skuhala mi je mentu, za koju sam ju jedva uvjerila da ju uzme jer je to prekrasno mirisno bilje koje možeš i popiti i osjećati se manje zgužvano i vruće po ovim šatro vrućinama. Ko voli moje slike i želi pomoći Šumarki, može to učiniti ovdje! Također ako vam se neke moje slike jako dopadaju, a nema ih na aukciji, možete mi reći staviti ću ih samo za vas :) Ovo su slike koje ulaze u aukciju:          A Srčeko je već na terenu! Pridružite nam se! |