|
Prvi post napisan
18.09.2004. u 23:26
"Uskoro će tolerancija doći do takvog nivoa da će pametnima zabraniti da razmišljaju, kako se ne bi povrijedili osjećaji glupih.
"M. A. Bulgakov
|
Bugenvilija
25.11.2008., utorak
Mačizam i dan borbe protiv agresije nad ženama
Nisam od onih koji pamte kad je koji dan. Često zaboravim i rođendane, godišnjice i slično. Takva sam i sa državnim i vjerskim praznicima, ma jednostavno ne pamtim takve dane. I danas da nije bilo LipaMare (zvuči kao DrogaPortorož), da me obavijesti da svakako sutra na taj dan (jer događaj je od ponedeljka), moramo izaći sa novim prigodnim tekstom na našem blogu, ne bih ni znala za postojanje istoga.
Žene su maltretirane kroz stoljeća i tu nema pomoći (ili ima?). Imam i ja tu svašta za reći ali to su vrlo intimne stvari i gadan prljav veš iz prošlog braka koji je bolje ne prostirati pred oči javnosti, ne zato jer me sram što sam bila u toj kategoriji maltretiranih i obezvređivanih žena, nego naprosto jer je moj mučitelj dva metra pod zemljom, pa ga je bolje tamo i ostaviti.
Zašto sam vam sve to krenula pričati, pitate se. Pa zato što mi se danas (jučer) desilo nešto zaista grozno, strašno i užasno.
Ne pretjerujem uopće.
...
Pokupila sam klince iz vrtića i otišli smo uloviti još malo sunčana dana na jezero i potražiti poklopac od objektiva koji sam jutros izgubila u dubokom snijegu. Sad se već skroz otopilo, bilo je sklisko i blatnjavo i skroz nebitno za priču. Uglavnom djetetić se okliznuo u novim mongolskim čizmicama i pao koliko je dug i širok u blatajsku. Srećom poklopac sam već našla pa sam ih utrpala onako usvinjene u auto i pravac doma.
Međutim putem sam se sjetila da smo poklopali sve švedske frikadele* koje oni najviše vole, (zajedno sa tom serijom dječjih animiranih filmova u kojima se i one spominju (frikadele)) i okrenuh put dućana. Grijanje u autu je malo ublažilo promoćenost po hlačama.
Mislila sam uloviti samo te frikadele i pravac kasa, međutim blizanci su se sjetili da bi oni i mlijeka pili i kolače pravili, pa sam uz put pokupila u ruke još par sitnica i jednu bocu crnog vina za goste u subotu. I sve stavila na sam početak trake na lim jer nisam mogla na samu traku jerbo je bila gužva, a kaseru ni traga. Teta prije mene mi nije ni mrvicu trake ostavila slobodno, pa sam vino odložila na metalni okvir i neke sitnice pored na neke kutije i odjurila do friždera punih metar i pol dalje, po te čuvene frikadele. Kad sam se vratila na kasu, zatekla sam nekog tipa sa kolicima kako mi se pregurao u red.
Ništa neobično pomislih, to se zna svakome omaknuti. I ja mu pristojno kažem da su moje stvari tu, na traci i da ga molim da se pomakne i čovjek ničim izazvan, izbelji se sav i pretvori od relativno normalne osobe u zvijer, koja mi dograbi stvari i baci ih, odgurnuvši ih rukom sve sa trake tako silovito da je neki puding platio glavom, a vino sam ulovila deset centimetara prije nego je dotaklo betonski pod i počne urlati na mene da ne, da je on sad tu, da se maknem jer sam se eto maknula iz reda i više nisam na redu. Urlajući i zlurado se cereći izazivajući svađu.
Ma da mi je to mirno rekao, maknula bi se u stranu i ajde, ima nas svakakvih ali ovako me napasti, pred malom djecom, pred ljudima...nemam riječi obrane za njega osim da ga majka nije voljela dovoljno dok je bio mali...
Samo gospođa koja je bila u redu prije mene se usudila nešto reći, stara gospođa od valjda 75 godina, dva muškarca, onaj na kasi i jedan iza mene ni trepnuli okom nisu. Kukavice bijedne i neobazrive.
Pa sad neka mi neko kaže kome taj dan nešto znači, kome? Muškarcima očito to ne dopire do svijesti, bar ne velikoj većini njih. Svaka čast iznimkama.
Još uvijek se sva tresem i ne mogu sebi doći. Nikad me tu u Njemačkoj nitko nije fizički napao, ali ovo svrstavam u fizičko maltretiranje, a bogami i psihičko jer su i moja malena djeca to morala gledati...
Najviše zapravo zamjeram ovom neobazrivom kasiru i njegovom gledanju u pod. To je stvarno sramotno i bijedno i za to će doznati njegov šef ali i vodeći ljudi te poslovnice, a mene više u tom dućanu i tom lancu nikad neće vidjeti.
*frikadele su nešto kao loptice od mljevenog mesa, po okusu jako slićne našim ćevapima
Dodatak:
Obavezno pogledati! FotoTvornica Snova
|
|
|