Bugenvilija
20.09.2007., četvrtak
Crkla sam već davno, ovo piše zombi
 U šumici na klupici Foto: Bugenvilija Da da, crkotina sam samo takva. Ovaj vrtić i promjena režima doma su za mene u najmanju ruku smrtonosni. Osjećam se kao iscijeđen limun star tjedan dana i pun vinskih mušica. Buđenje u cik cak zore i spravljanja obilnog obroka za vrtić dovode me u stanje posvemašne izbezumljenosti. Mene koja nisam navikla ni na kakvo jelo bar do podneva i kome je zlo na pomisao o hrani tako rano izjutra. Bljak fuj! A najgore od svega definitivno je to što Dawa jede samo mesinetine i gadarije, pa mu poštena majka ne može uvaliti vegetarijanski sendvić ili bananicu, kad već milo dijete jede samo mrcine, a u vrtiću je teta naglasila da obrok mora biti zdrav i raznovrstan. Mislim, grozno i prejezivo užasno i strašno. Imam noćne more zadnjih dana. U snu me proganja teta iz vrtića sa Tupperware posudama napunjenim müslima. Užas. Budim se noću okupana znojem. Te odurne mizle ni ja nisam nikad voljela, a moji dragi hijavatići ih nisu nikad željeli ni pogledati, staviti u usta nisu ni pomislili. Ali kako je teta lijepo naglasila, vi morate dati njima raznoliki obrok, pa eto ja radim svaki dan raznolike kombinacije sa istim namirnicama. Uskoro nabavljam knjigu o čarolijama, pa će mi to pripremanje valjda lakše ići. Za sada smo na varijanti - leberkäse (mesni sir) zapečen na kockice pomješan sa špekom. Hrenovčice na kockice zapečene sa špekom. Rigatoni kuhani sa naribanom Granom i poliveni maslinovim uljem. Dalje nema. Ta tri menija se vrte po redu. S tim da kolač koji majka mora peći svaki dan za svoje mališane obavezno ide pride. Postoji jedan ozbiljan problem kod te stavke. Majka nikad nije znala peći kolače jer ih sama nikad nije jela, pa je to naprosto omanulo. Zato kupujemo razne friško pećene i dajemo djeci da ponesu u elitni katolički vrtić u kojem nisu u stanju organizirati prehranu za djecu već nas zajebavaju ko mlade majmune sa svojim kretenskim forama. Grrrrr! I to sve za užasno puno para mjesečno, a da ne pričam koliko smo love do sada istresli pride za razno razne potrepštine van pameti i mozga. Kretenarija je nježna i mila rječca za ovo što oni rade. Samo kad se sjetim da se u nekim pokrainama po Austriji uopće ne naplaćuje vrtić za klince koji su tamo do 1 sat, već samo za poslijepodnevnu šihtu, digne mi se kosa na glavi. Banda pljačkaška bavarska. No da. Nije to sve, ima još. Teta nas je zvala na roditeljski nakon nepuna tjedna što su djeca pošla u vrtića njihovoga... da se žale na djecu. Da, da se žale jer blizanci trče po vrtiću i viču, ne slušaju ih (o čudna mi čuda) i ne žele sjediti za stolom dok se jede i ne žele jesti, nego hodaju okolo i ne fermaju ih ni dva posto. Neobično? Meni ne. Normalno mi je totalno da ih ne slušaju, a i zašto i bi, pa ko su im one u životu. Nek nametnu klincima autoritet, pa tome bi tete trebale služiti, a ne da ih klinci vozaju kak im se sprdne. Uglavnom, one su se jadale, ja sam kimala glavom suosjećajući s njima i tu je kraj. Dalje je na njima kako će ih dovesti u red. Mene doma slušaju kad nekaj velim, a i jedu kad svi jedu i ne hodaju okolo za vrijeme ručka. Svatko ima svoj teren pa nek se snalaze. Onda slijedeće. Grupe su im ogromne. Vrtić ima ih samo 3 grupe ali po 23 djece u svakoj, puno previše za dvije tete, puno puno previše. Pa ja poludim koji put sa dvoje, di neće one sa 23. Mislim da si je tu crkva prilično zasukala rukav dok je ručica duboko u medu. Dala bi ja njima po prstima. Pa da nisu u stanju napraviti još dvije grupe, ima mjesta, nije da ga nema ali je to preskupo za popoviju ili kak se to već zove. Vrtić je relativno nov i vrlo velik, sa krasnim velikim dvorištem punim voćaka i skroz novim igralištem. Ipak je ovo nekoć bila biskupija (ne vrtić već grad), sumnjam da su jadni tako siromašni da nisu u stanju platiti još koju garnituru teta ili nek namjeste časne, one ih niš ne koštaju. Pitali ste se do sad već zasigurno, a zašto smo dali djecu u katolički vrtić kad smo imali mogučnost izbora... e pa stvar je vrlo jednostavna i prozaična. MI smo djecu upisali u gradski vrtić po papirima i pojma nismo imali da to mjesto gdje ih upisujemo je zapravo plac od crkve, pa je naravno i vrtić njihov. Zna se ko je najveći kapitalista jelte... i onda smo ih ostavili, čemu raditi probleme kad je ovo lijep vrtić ne tako daleko od kuće. "Slijedeći" gradski je zaista u gradu i preko rijeke, malo nepraktično ako ti se recimo pokvari auto ili slično. Odoh spati, opet sam prekrdašila. Mrtva sam umorna 24 sata na dan. Kad ću se i hoću li ikad naviknuti na taj tempo, pitanje je. Za sad sam u komi. Zijevam od jutra i ona poznata narodna - ko rano rani cijeli dan je pospan - kod mene imaja pokazni primjerak.... |