Bugenvilija
23.08.2006., srijeda
Trt mrt ode mi vrt
|
Bio majstor vodoinstalater i sredio stvar. Mi smo s našom sajlicom od tri metra, mogli čačkati još danima i niš ne bi napravili. Hans je došel i dofural neku čudovišnu napravu i na 16 metara probio čarobni čep koji se očito gomilao od prošle godine. Tako da sam napokon uspjela suđe iz kade prebaciti sretno i veselo u mašinu za suđe, a sebe nakon te akcije utunkati u kadu. Sad se lakše diše, a i muhe se ne skupljaju na mjestu zločina, mravi su se razbježali glavom bez obzira i ponovo je pas stekao pristup svojim zdjelicama za hranu. Jednom riječju - idila! Svijet je ponovno postao lijepo i veselo mjesto na kome se isplati ostati još kojih par tisuća godina (skromnost mi nije jača strana). Rekla sam već da je tu temperatura znatno niža nego na južnom Jadranu, čudna mu čuda ali ja sam mislila da je ljeto ljeto i adekvatno se ponašala. To što je vani sipila jesenja kišica na 13 stupnjeva, nije me sprečilo da i dalje hodam u majicama na bretele i šarenoj marami zavezanoj o bokove, sa japankama na nogama i tako 4 dana. Sad imam šta, imam ponovo upalu mjehura baš kao što sam imala prije odlaska na more. Majstorski sam to odradila, nema što. Sutra ću doktoru, a još sam do maloprije ćućala na kanti punoj crnog čaja inhalirajući si mokraćne i ine puteve. Naljevam se iznutra čajem peršunova lista. Zamotana kao đumbirov bonbon u tri dekice. (Bonboni od đumbira su zamotani u dva papira, jedan papirnati koji se uvijek priljepi uz bonkas i kojeg u principu pola pojedeš jer se neda skinuti do kraja i jedan malo čvršći koji to sve obavija i uredno je posložen da izgleda kao mali paketić. Pretpostavljam da to dela neka manufaktura i da su ručno motani.) Nisam se još hvalila kako sam ovu sezonu izbjegla šišanje trave u vrtu. Zaista sam to izvela vješto i van očekivanja. Inače mi je kosilica u podrumu i nije baš laka i obično mi ju je Luka donosio iz podruma ili Ivo ali sad dječaka više nema u majčinom domu i moram se kojekako snalaziti sa tim. Mužić naravno izbjegava takve poslove i pravi se da radi svaki put kad spomenem košenje trave. Jednom sam lani sama dofurala kalašturu ali ove godine se jednostavno ne usudim zbog bruha, trbuha i šava od carskog reza koji uredno poljubičasti čim nekaj teško vučem. I sad šta, em je zima bila duga i snjegovita em je trava uništena malim konjičima koji ju nisu popasli ali su je zato dobro utabali do zemlje, pa sam ju ja pokušavala animirati dodavajući svako toliko novog sjemena ali kako je bila poprilična suša tako od te trave ni niš bilo. I kaj da se sad sekiram, pustila sam ju da se sama snalazi kako zna i umije i pravila sam se da ne vidim rubove dvorišta gdje blizanci nisu previše gazili pa je uspjela preživjeti eutanaziju. Jedino što pošišam je trava koja naraste između drvenih ploča i to kuhinjskim (vrtnim) škarama. To je maksimum što je ove godine vidjela od mene. Otišli smo na more, a ja sam dan prije posipala novo sjeme misleći kako je sad prilika kad nas nema da se malo pribere i ojača ali to su bila vrlo naivna očekivanja. Kad smo stigli, trava je bila potpuno spaljena kao i večina mojeg raslinja i ljetni jorgovan je platio glavom, a gladiole nisu cvale. Samo je klematis, pasiflora i desetak hibiskusa podneslo sušno ljeto i to samo zahvaljujući mojoj urođenoj genijalnosti jer sam ostavila moj patent za navodnjavanje. Nešto su pojeli puževi balavci, a nešto su mačke isčeprkale. Jednom riječju preživjeli su. Dobro dvije. Sad u nastavku par sličica sa mora jer kad krene zimurina bit će novih motiva, kamera radi, pa nema smisla da gomilam slike, a ne pokažem ljepše primjerke ... zato uživajte :)     |