Bugenvilija
29.08.2005., ponedjeljak
Nova mašina...
 Mislim da naslov govori više od tisuću riječi. Zasto neću dužiti. Majstor je bio, popipao bolesnicu, izmjerio tlak i propisao bolničko lječanje i operaciju. Kad smo pitali za cijenu, doktor je rekao da je to pola posla. Znali smo da joj je ovo kraj, ni bolnica sa operacijom ne bi joj pomogla. Crkla joj pumpa. Pa smo u nedostatku bolje ideje odmah naručili novu. Bolju. Za nešto malo više novaca nego što bi došao popravak za staru. Kraj priče. Nova mašina stiže za koji dan. Blaženi ebay. Danas je dan velikih seoba susjeda. Nakon ove poplave, pol nam se susjeda odselilo. Nije da baš pretjerano tugujem za njima ali kad nekome poznaš mane, lakše se nosiš sa njim. Ovako oped sve ispočetka. Dovraga bestraga. Odselila se danas i naša prva susjeda ali ne zbog poplave već zbog sina koji joj je, da je iznenadi i razveseli, priredio malu svinjariju. Djeca obično ne razumiju svoje ostarjele roditelje i misle da su oni mala djeca na koju se stalno mora paziti. Tako je on, ne budi lijen, iznajmio kuću za sebe i svoju curu i odlučio da će tu živjeti i njegova majčica, da ne bude jadna sama. Majku je na to skoro strefio infarkt ali je sirota dovedena pred gotov čin i morala se odseliti. A tako si je dobro sve organizirala i sad šipak. Zadnjih par mjeseci samo mi je o tome pričala sve nesretnija i nesretnija, a nije htjela ništa sinu reći da ga ne uvredi ili što slično jer je on već iskeširao hrpu love za kuću. Tu nije kao kod nas, da useliš pa plačaš mjesečno, a ne, tu prvo iskeširaš tri mjesečne stanarine na ime garancije ak nekaj uništiš po stanu, pa još dve za posrednika, pa se tek onda možeš useliti. Uglavnom, žena je danas došla obučena ko prava starica, sva u crnini, kao da joj je neko umro. Sirota. Inače je godište moje mame, znači nije neki Metuzalem. Još mi je za kraj uvalila tri svoja cvijeta u velikim teglama jer tamo kamo ide očito neće imati ni vrt za sebe. Baš mi je žao što ide. Tako mila i dobra osoba. I voljela je ovu moju blesavu lajavu đukelu i blizance, naravno. Tako je to u životu. Taman se na nekoga navikneš i onda on ode ili umre ili nešto treće. Ko zna ko će sad doći i kako će se ponašati. Osobe koje su bile u tom stanu kad smo tu došli, odselili su kad su shvatili da smo stranci. Nevjerojatno ali istinito. Pa ti živi tu i budi sretan sa sredinom u kojoj jesi. Šipak. |