Bugenvilija
24.08.2005., srijeda
Poplava
 Kiša je prestala sinoć. Danas je prodrla voda u podrume. Ne moram objašnjavati u detalje što to točno znači. Sreća je da u podrumu nema nešto specijalno važno i dragocjeno ali svejedno bi mi bilo žao da se uništi regal od fine borovine koji smo namjenili Luki kad se preseli. Čuvamo ga već par godina, a sad ga moramo, muž i ja odnjeti na terasu jer nema tko drugi. Dečki su svi rasuti ko rakova djeca. Sad ću se oped pretegliti i poslije će me boliti šav od carskog reza koji me ionako čim malo više radim fizičke poslove (kojima nikad kraja) boli i sav naotekne u krasnoj ljubičastoj boji. Baš sam jutros gledala na televiziji sve te silne poplave po Njemačkoj i pitala se kakav mora da je Isar. Dugo nisam bila u gradu i nemam pojma koliki mu je vodostaj. Naš cijeli kvart je građen na isušenoj močvari pa nije čudo što nam za obilnijih kiša, voda uđe u stanove i podrume. Cijelo jutro slušam helikopter koji ide odnekud sa smjera Regensburga u pravcu bolnice. Nadam se da nije oped neka gadna nesreća, nešto su učestale ovih dana. U zraku je neko napeto iščekivanje, kao pred oluju. Ko zna što nam se još sprema. Idem sad u podrum, došla sam se samo malo odmoriti. Dodatak: Voda nadire i dalje. Isar raste iz sata u sat. Jako čudno s obzirom da se ostale rijeke povlače i voda opada. Susjedova šupa je puna vode makar ju ispumpava non stop. Mi smo uspjeli regal prebaciti u garažu, to nam se činilo kao jednostavnije i suhlje rješenje jer nismo sigurni da nočas oped neće kiša. Terasa je natkrivena samo jednim djelom i nije baš sretno rješenje. Pa gdje bih onda sušila veš. Kad se izađe na cestu, sa svih se strana čuje zvuk pumpi za ispumpavanje vode. Koma. |