Bugenvilija
23.08.2005., utorak
Put ka odredištu
U autu je bilo 300 stupnjeva i gužva do krova, sreća da imamo veliki auto jer ne znam kud bi sve te silne stvari smjestili. Putovanje sa blizancima iziskuje puno, puno mjesta, a i živaca. Dječaci su se zabavljali svaki na svoj način. Dawa je uglavnom spavao ili gledao kroz prozor ili pričao sam sa sobom, dok je njegov punu minutu stariji brat, urlao iz petnih žila cijelim putem. U intermezzu je nogom gurao Kiki, koja bi za nagradu podmuklo režala i ko ju ne pozna bi mislio da će mu te sekunde odgristi nogu do koljena. Srećom, to nije bio slučaj i ona je samo tražila da ju se ostavi na miru jer se, em boji voziti u autu, em joj je strašno vruće, em joj klinci idu lagano na živce. Nismo joj mogli pomoći pa se morala nositi sa tom nožicom koja bi ju klepila po glavi čim bi spustila glavicu na sic. Išli smo ususret Splitu...  Omiš...  Tvornica tjestenine u Omišu. Krasan grad, baš mi je žao što smo tako uvijek navratnanos, pa ne možemo stati i uživati. Malo je škakljivo jer svaki put kad negdje stanemo, moram raskopati pola auta dok izvadim sve potrebne stvari za blizance. Tako da radije kažem, vozi dalje, nego da se upuštam u putešestvije.  Volim slikati iz auta...  |