Ludo kisno aprilsko vreme, danas me zadrzalo pod krovom. Kako ja kao domacica cesto zaboravim koji je dan, tako sam i danas krenula kupiti kruh, nekako uvjerena da je danas srijeda. Uvjerise me moji u tri rijeci. Kamo ces? Danas je nedelja! Eh, ko bi se samo tako snasao u tom kaosu kad mi se svijet ionako vrti oko blizanaca koji su premali za skolu, pa da bih znala po rasporedu sati. I kaj sad? Kruha ima ravno dvije snite, od kojih sam jednu vec od jutra podjelila klincima koji su je veselo razmrvili po podu. Kiki inace ne jede kruh i samo prezirno frkne ako joj netko zabunom pokusa uvaliti koji komadic ali kruh koji je ispao djeci je delikatesa bez premca. Tako da sam morala umijesiti kruhac jer ne bi imali sto jesti. Mislim uz jelo i to. Kvasac se nikako nije zelio dici, ne znam sto mu se pripetilo. Na kraju sam dodala jos vruce vode da podignem gljive iz mrtvih (kvasceve) i profunkcioniralo je. Tako da sam za masinu sjela tek iza podneva. I kako ja nikad ne gledam prvo svoj blog, vec prozujim po najnovijem stivu, nisam ni obracala paznju na naslovnu stranicu tek mi slika onog zgodnog paucica sto ga je Annie stavila, privukla paznju i krenem citati i nadjem da je to o mom postu. Ha, bas sam bila sretna! Lijepo je kad se netko trudi i cita sve i svasta i od toga onda slaze tu naslovnu stranu, interesantnim prilozima. I odem baciti oko na komentare i vidim da mi Glorija cestita prelazak na cool listu. Ma reko zena se zeznula, mozda je mislila na naslovnicu. Izadjem na blog i imam sto vidjeti. Eh, ah, huh, prelise me salve ponosa pomjesanog sa nevjericom. A bas dobar osjecaj je biti na cool listi. Nisam skromna i mislim da je moj blog dobar ili jednako dobar kao i vecina na cool listi. Zasto ne. Mislim da svi oni koji tvrde da im to nista ne znace i nisu bas najiskreniji prema sebi, a ni prema onima koji su ih tamo doveli. Hvala svima koji su u tome promaknucu sudjelovali i svima ostalima na cestitkama.
|