Bugenvilija
13.04.2005., srijeda
BOZJE SJEME VI (Jul)
 Jul je bio malo nervozan, kao pred nastup. I ruke su mu podrhtavale, nije poznavao taj osjecaj i takve reakcije tijela. Zelio im je danas reci sto je sanjao jos kao beba i sto ga je proganjalo sve vrijeme. Mozda su i njihovi snovi isti, samo nitko ne prica o tome? Nemoguce je da su toliko razliciti. To nikako nije zelio niti pomisliti jer to bi znacilo da on nije kao oni, a ako nije, sto je onda? Plasile su ga takve misli, uzasavale. A znao je da su razliciti, vidio je to od prvog dana kad je otvorio oci jos tamo u sumi. Kakvo budjenje! Nije vjerovao da je tako dobro prosao i da se nasao u tako dobrom okruzenju. Prvo je bio sok, a onda sreca, sreca do neba. Nije se probudio na drugoj strani. Olaksanje. Ponovo ziv. U dobrom tijelu... Dosao im je na terasu a da pritom nikoga nije sreo... Gdje li su, sto li rade da ne docekuju goste kako se pristoji? Nervoza je rasla iz prepona i polako se penjala. Oblio ga je hladan znoj. Nikad mu se to do sada nije desilo. Kako cudan, vrazji osjecaj. Nespokojstvo ga je obuzelo i stid. Odakle mu sva ta cudna cuvstva, pa cak zna i njihove nazive. Cudno, dovraga cudno. I te rijeci, te rijeci koje se same uoblicavaju u njegovom umu koji je do prije par dana bio tako savrseno miran. Da nije bolestan? Bolest? Sto je to? O kako ga je to mucilo. Evo cuje korake iza sebe, napokon netko dolazi. Hanita. Na nju je potpuno zaboravio. Kakva nesmotrenost. Hanita, lijepa boginja blagih ociju i nasmijanih usana. Ljepotica, prava, raskosna. Volio ju je na neki cudan nacin. Kao da nije ona, ona prava, vec kao da je tu kao zamjena za nekoga tko treba doci. Ili se tek roditi. Kad je pored nje postaje malen. Malen i neuk. Ona je dominantna,a uoopce se ne trudi to biti. Zasto je tako smotan? Mora poceti rijesavati te svoje dileme i to ovog casa...cim se drustvo okupi. Mora im objasniti sebe, objasniti im ono sto sebi ne moze objasniti. Neobjasnjivog sebe, dati im na analizu. Da ga siciraju i rasclane... |