Jucer sam izgubila dva posta, djeca su mi dirala po masini, mozda je povezano. Smrdali su mi lajsnu pa sad vise nije dole vec gore, a ja to nisam nikad micala i sad ne znam sto da radim. Bas sam bila ljuta. Pa sam i ranije otisla spavati sto je dobro jer sam danas fit, za promjenu. Bez obzira na kisu i nisku temperaturu vani. Samo je 4 stupnja, a ja vec iznjela sve bilje van, ah, a sta cu mu ja, nek se samo snalazi. Ionako je sve to korov, prezivjeti ce znam ja njih. Sad je malo mira, klinci gledaju debilne Teletabise i jedu jabuku, a ja sam si nataknula slusalice, navinula na najglasnije Harry "Sweets" Edison and the Golden Horns, sve u nadi da tako necu cuti ono debilno "OOOOOOOOOOOOO, AAAAAAA, AAAAHHHHAAAA" i slicne jezive zvukove. Njima se to silno svidja ali ne i meni. Luka se sav ospe od alergije kad ih vidi. Stvarno nisu gledljivi. Jako volim crtice i kratke i dugometrazne ali ovo prelazi dobar ukus. Radije gledam reakciju mojih pingaca na to, oni su odusevljeni do te mjere da pljescu i topcu nogama, smiju se veselo pa nemam srca im to uzeti. Ove Teletabise bih tako sa gustom scipelarila da vam to ne mogu opisati.
Danas imamo malo akcije. Idemo sa klincima u Garchen-centar, na vjezbanje velikog damarua. To ce biti sou. Nyima i Dawa sjede u svojim kolicima i svak dobije zvono u ruku i udri. Kad svi lupaju bez veze onda mogu i oni. Slikati cu malo i snimati kamerom pa mozda dodje koja slikica i do bloga.
Tinki vinki!
|