Bugenvilija
16.12.2004., četvrtak
Kunja mi se i gladna sam
   Sutra ranom zorom ko kuda, a ja na gastroskopiju. Zato sam danas naravno na postu od 6 sati ali kako smo bili kod poznatih i vratili se kuci u 6, nisam nis jela od podneva, a i tada samo malo guscu juhicu i sad bih mogla pojesti kita pecenog. Jos sam i pala preko novog djecijeg putnog kinderbeta kad sam nosila Dawicu u sobu i razbila si koljeno ali glavno da mojoj pticici nije nista, a koljeno ce zarasti prije ili poslije. Sutra to ludilo. Pa cu oped biti cijeli dan ne upotrebljiva nakon narkoze. Ma kad si bolje razmislim nije to ni tako lose jer onda svi trce, cuvaju djecu, kuhaju rucak, secu psa ili ga naprosto puste u dvoriste da se sam sece i nitko me nista ne pita i mogu kunjati i skupljati snagu poluotvorenih ociju umotana u dekicu. Jos mi donesu klopu na tacni. Ma morati cu si organizirati cesce te izlete do internista ili da sa njim napravim kakav dil. Recimo jednom mjesecno, pa bilo bi mi cisto fino. I ovako sam premorena kao pas konstantno. Jedino sto mi je stvarno super je prekrasno vrijeme koje ne pamtim odavno. Stalno je debeli minus i to hladnije danju nego nocu pa kad padne jutrom temperatura smrzne sve ono nesto maglice koja se nocu sunjala unaokolo i pretvori ju u cipku na drvecu i grmlju. Snijeg je pao pred tri dana, tako da je i trava pokrivena sa nekih sugavih 4-5 cm ali je zato sve fantasticno bijelo u gustom velu. Evo to su jutrasnje slikice. |