Bugenvilija
17.11.2004., srijeda
CIJEPLJENJE
 Danas smo bili na zadnjem docijepljivanju tako mi je bar sestra rekla, medicinska ne moja. Spavanje ce noca za mene biti lutrija i to ona koju izvlaci mali slijepi bijeli mis. Mis bijeli srecu dijeli. Ne mogu se sad sjetiti od kud mi je to poznato. Dawa vec sad ima poznate reakcijske simptome. Nemirno se prevrce i place u snu. Ne mogu to trpiti pa ga dizem svako toliko i nosim na rukama, nunam, pjevusim (ne smijem pjevati jer nemam sluha, samo bi ga razbudila), pa kad zaspi bez trzanja lagano polazem u krevetac, pokrivam, ususkavam podmecem meke igracke. Nyima je vec odavno u dnevnoj sobi, spava u kolicima. Bio je cijeli sou prije nego li je zaspao. Vani pocinje puhati vjetar, ocekuju se nocas udari do 140 km na sat. To je ovdije prilicno uobicajena pojava koje se jedino Kiki uzasno boji, mali pas mrzi veliki vjetar i onda se zavlaci nama u krevet, gura glavu i guzu sto je moguce blize tijelu da bude makar sa jedne strane potpuno zasticena. Eh ta mala bica sva su ista. Nadam se samo da nece biti temperature nocas jer to ce znaciti cjelonocnu setnju, a vec sam mrtva umorna. Bila sam jutros kod doktora jer me jos nije prestao boliti sav i trbuh u okolici sava. Na ultrazvuku je sve cisto jedino se vidi voda u trbusnoj supljini. To mi se nista ne svidja. Ljuti me jer nemrem nositi traperice ni normalne hlace jer me zulja i boli od pase, pa hodam ko njemacka kumica u trenirkama. Eh i to da mi se desi, meni koja ni u ducan ne bih otisla ako nisam komplet skockana. Sad sam malo blaza u izjavama kad vidim debele babe koje ne poznajem, obucene ko zadnje klosarice. Uvjek se sjetim da sam tjedan dana prije poroda na zadnju kontrolu isla u Ivanovim tenisicama br. 47 jer mi stopala nisu u nis drugo stala. Post pisem u muzickom intermecu izmedju njihanja kolica u kuhinji u kojima spava Nyima i trcanja u spavacu da pogladim Dawicu po celu kad zajauce, pa ako ima nekih nebuloza da mi se ne zamjeri jako. |