Sad sam nabrzaka jos jednu turu vesa objesila pa nek ju jutarnje sunce kad zazvizdi (satro) sa istoka oplahne svojim zrakama u cik cak zore. Vjesam ja tako jel' te ves i cujem iz susjesinog dvorista njam-mljac-znjic-pljac-njum itd. i pomislim si, Kiki huljo pa kud brzebolje si se stustila na kopanju za male mace i onda mi sine da Kiki mrtva umorna polu onesvjesteno lezi na svom ispodpolicnom mjestu na mehkom jastucicu i da ona nikad ne zdere ko svinja vec elegantno i fino kako i prilici maloj frajlici. Tad zacujem kako je taj netko ugazio nogicom u porculansku zdjelicu koja je rekla klinggl o betonski pod i postanem svjesna malog momka kako me skica preko tegle za cvijece, jest da je vani skoro mrkli mrak da nema aerodroma na pljucomet ali kako nema veceras oblaka svjetlost se nema o sta odbiti pa je relativan mrak ali jezurka ne zna da ja odlicno vidim u mraku, cesto bolje nego u sumrak. Tako on mene skica kaj se ja tu srdim kad je susjeda (ona sa mrkvama) to za njega licno ostavila i da koja Kiki. Makar je vec imao bliski susret sa malom divljakusom. Nista, skuzio je da nisam opasna i nastavio dalje jesti.
Po sumi sirom bez staze puta
jezurka jezic povazdan luta...
|