Oped sam pocela sanjati nakon dugo, dugo vremena. Ovaj je bio zaista otkacen vredan zapisivanja.
Igrala sam se sa blizancima u jednoj ludoj kuci koja je imala tri ogromne sobe pokrivene drvenim daskama ili dugackim parketom cudno slozenim ali sobe su bile bez krova. Gusterice su trckarale pored nas ponekad zastajuci da nas pogledaju, a onda oped zurno smugnuvsi negdje preko prozora koji nisu imali stakla vec samo dugacke zavjese poluprozirne od neke fine tkanine. Sobe su se nizale jedna na drugu nisu bile u L i bile su sve iste. Oko kuce je bila krasna trava, visoka do koljena koja se lelujala na vjetru sa mora koje je mirisalo ali se nije vidjelo. Bilo je i galebova i lastavica, a visoko u zraku je kliktao sokol. Mi smo se igrali drzeci se za ruke i ja sam nesto pjevala, a klinci su podvriskivali i glasno se smijali. Tada sam se nasla u jednom liftu cija vrata su bila kao ulaz u tunel ali u zraku. Drzala sam se cvrsto za ta vrata i ona su u jednom trenu poletjela i pretvorila se u jedrilicu, a ja u pilota i dalje viseci na vratima. Netko me navigirao od nekud. Preletjela sam Veneciju u sumrak, zatim neke sume i vidjela sam medvjedicu sa malima na proplanku. Snjezne vrhove u daljini i sunce na zalasku. Tad se pojavio grad i ja sam nekako znala da je to Prag, preletjela sam elegantno neke tornjeve crkve i usla nisko nad kuce i ulice, tad mi je netko javio da je odrediste iza velike Budhine statue u daljini. Ugledala sam u zadnjim crvenim zrakama sunca ogromnu statuu Budhe ali neznam kojeg jer sam morala zaokrenuti zbog neke antene i tada sam tako vjesto prizemljila da sam se u snu sama sebi divila zbog lakoce kojom sam dodirnula travu u tom parku gdje je bilo jos statua raznih Budha velikih i malih zlatnih broncanih i kamenih i kad sam napokon izasla iz jedrilice vidjela sam Dalai Lamu kako sa nekim ljudima razgovara ispred jedne statue. Tad su me docekali ljudi iz neke delegacije koji su mi na poljskom objasnili da ove godine nema nagrada ali da me mogu odvesti na pivu na sto sam ja slegnula ramenima i prije nego li sam posla sa njima otisla sam par koraka prema Dalai Lami i tri puta se poklonila do zemlje izgovarajuci "Da um bude savrsen, da govor bude savrsen, da tijelo bude savrseno, prosvijetljenje svim bicima." I posla sa svojim Poljacima na pivu.
|