Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
petak, 26.10.2007.
Hvali kang kiew wan gai, drž se ćušpajza
Ponekad kad razmišljam o kuhanju, uhvati me sjeta i panika. Toliko toga za skuhati, a toliko malo vremena! Toliko raznih recepata, jela i kuhinja, a stignem tek tu i tamo od svakoga malo sprčkati. A ja bi sve! I kuhala i jela! Klasično, kontinentalno, mediteransko, kinesko, tajlandsko, talijansko, meksičko, makrobiotika, roštilj, wok... Neću stići nijednim ovladati kako spada, a kamoli imati sve u malom prstu. U tom raspoloženju "hoću sve i hoću sad" odlučila sam se baciti na nešto novo i kupila Bluedragonov green curry paste. Mala teglica, ima na njoj recept. Za u woku piletinu u gorespomenutoj green curry paste, s lukom, paprikom i kokosovim mlijekom. Privučena novim, kao svraka svjetlucavom đinđom, bacila se ja na kuhanje, iako mi je recept bio malko čudan. Mutila u woku. Uz to skuhala kineske rezance. Rezultat: vizualno sve zgodno, miris po kuhinji omamljujuć, ali jelo ljuto da ljuće biti ne može. Zajeb s mjerama. Pola pojeli, ispuštali paru kroz uši, ostatak bacili. Tuga. I tako sam se sutradan pokunjeno vratila domaćem ćušpajzu vulgaris, s kojim više teško mogu fulati, iako ga svaki put radim drukčije. Ovaj je jako dobar. Mješavina leća, slanutak, mladi grah, mrkvica, luk, češnjak, celer, paprika, začini. Poseban šmek daje rinfuzno bijelo vino za 18 kn s placa koje nekih 2 tjedna stoji u friđu u plastičnoj boci.
I tako, nakon duple porcije grahorica danas, sjedim napeto ko cepelin netom prije uzlijetanja, ali sretno. Mužjak se još nije vratio i izgleda da ništa od posjeta roćkasu Hopdevila i neočekivanom nastupu Cinkuša te akcijskoj ponudi belgijskog piva. Slušam Joea Henryja, Civilians, čekam. I pokušavam ne misliti što sutra raditi za veliki subotnji ručak (najsvetiji ručak u našem domaćinstvu) jer ću opet upasti u gastrodepresiju.
ISPRAVAK NETOČNOG NAVODA: Isprika Stipi, oni vege-ražnjići s roštilja iz predzadnjeg posta nisu Majini, kako sam, tko zna zašto, automatski pomislila, nego Stipini. Živio Stipe!
nedjelja, 21.10.2007.
Baš ništa osim hrane
Ajmo malo za promjenu u tome što sam jela.
Jedan dan je bio povrtni dan čišćenja i zdravlja. Razradila Gallov recept za punjeno povrće. Zna taj Gall.
Izdube se patlidžani, tikvice i paradajz. Pulpa se nasjecka. Na maslinovom (izraz "maslinjak" nikad neće prijeći preko mojih usta) se pirja luk, pa šaka-dvije riže, pulpa, origano, malo vina, malo vode. Kad tekućina ispari, napune se šuplje povrćke, poslože u protvan i zaliju sa sokom od paradajza pa u pećnicu.
A evo i svjetske premijere mog izuma u sklopu akcije "idem skupiti sve ostatke i neželjene stanovnike frižidera i smućkati nešto". Zove se čufmut. Jednostavno tako izgleda.
Na tavi na maslinovom popirjala luk, dodala patlidžan, sjeckani paradajz, skuhani slanutak, dimljeni tofu. Krčk-krčk, začin-začin i čufmut je u tili čas na stolu.
Bilo je tu još i brudeta od miješane ribe, pečenih oradica, ali želudac je opet bio brži od fotoaparata.
Što se prigodnih kapljica tiče, jako me razočarao plavac Roki's (ne mogla popiti ni cijelu čašu!!!), a sve pohvale još jednom idu Mendekovom Sv. Jakovu, također plavcu, koji je sinoć samo tako otišao u nepovrat. Svi odmah u Billu gdje je dotični na akciji, nekih 50 kn, ne sjećam se točno.
Nego, bilo se danas na festivalu ZaMeso u Antunoviću, što ga organiziraju moja duhovna braća, sestre i zaove (da, previše čitanja Matakovića) - skupina izjelica na čelu s Reneom po imenu Gastronomadi. Cijenim trud i entuzijazam, ali festival je još mala nerazvijena beba. No, ima potencijala. Došli smo u idealno vrijeme, dok još svega ima, a već su otišli penzići koji su se došli besplatno nahraniti i napuniti torbe. Uglavnom, 10-ak štandova na kojima se čačkalicama čapkaju kuleni, pršuti, čvarci i slično. Prevladavaju giganti tipa Gavrilović, Belje i slično. Usput, moje isprike babi koja se nasrala nad pladanj i nikako da se makne, a, sasvim neočekivano za inače nagluhe i nepercetivne hrvatske penziće, jako je dobro čula kad sam migoljeći se kraj nje promrmljala "baba, iš." Srećom, incident nije eskalirao u napad čačkalicom ili udaranje torbicom. Svijetla točka je festivalski restoran. Platiš 40 kn i imaš švedski stol s nekoliko vrsta svehrvatskih gulaša i paprikaša, vrlo korektnih. Kako festival traje do utorka, mislim da mi je to najbolji izbor za gablec sutra i preksutra. Ima i štand s rakijicama, strateški postavljen na početku da posluži kao aperitiv. Kao velika znalica na polju bisaka, mogu reći da je biska Demian bogata, aromatična, ali prealkoholna. Uglavnom, ne.
Prijatno i dočitanja!
srijeda, 17.10.2007.
Zadnji roštilj 2007.
I to smo riješili. Dan je bio savršen, položaj zvijezda povoljan, jačina vjetra prikladna, postotak vlage u zraku zadovoljavajući, napućenost kućica na Jarunu idealno slaba, sunce je pičilo, a mi roštiljali. Odnosno, roštiljem slavili život. Zatvaranje ovogodišnje sezone nije moglo biti bolje. Nekima je možda još od rođendana ostao gorak okus praznoće u ustima zbog razočaranja mog striktnog držanja normativa od 16,8 dkg mesa po grlu, ali skromno mislim da je ova nedjelja svjedočila našem najuspješnijem roštilju ove sezone. Nije nas pokolebao ni porast broja nazočnih vegetarijanaca.
Klasična dobitna kombinacija: pileća prsa marinirana na mediteranski u kućnoj radinosti, Pešunovi ćevapi i pečenice, kruh ispod peke, mladi luk, paradajz, šampinjoni, tikvice, Majini vege-ražnjići, makovnjača i rogačnjača tete s placa. Uz plemenite kapljice iz Budjejovica i Belja.
No kraljevske zasluge pripadaju i našem roštilj-majstoru, kakav goli kuhar, takvog nitko nema:
Razišosmo se dostojanstveno, siti i zadovoljni. Do sljedeće sezone i novih roštiljnih avantura!
I poetski kutak, za iznenađujući broj ljubitelja ove opskurne rubrike:
ONA (ne znam više zašto, nisam došla po nju na kolodvor):
Obećanja pusta da bus dosla –
Od mene si napravila osla!
Lagala si, drugoj stegno sisala,
Tuđe vulve pare udisala.
Kraj teb vise nisam proud to say:
Net mi veli 64% gay!*
11.3.2002
JA:
kad zivot u nelsonu te drzi
i zalis sto mrki kosac nije brzi,
zagrebacki melem ja bit cu tvoj,
a ti sretna ko u pjescaniku noj.
cim okusis tjelesni mi nektar,
brige nestace hektar po hektar
15.3.2002.
* Rješavala je neki glupi test na netu koji ti kaže postotak koliko si gay.
srijeda, 10.10.2007.
Grad
Bili za produženi vikend u Dubrovniku. Autom. Je li to bila dobra odluka? Hm, hm. Prvo nas kod Krnića lokalni Rade Pendrek kaznio zbog prekoračenja brzine. Onda nam u Dubrovniku kod hostela pauk digo auto. Ali ipak, preferiram mobilnost koju pruža auto.
Prvo prespavali u Zadru, u YH. Izbjegavati ga u širokom luku! Al bar sam se vratila u atmosferu dječjih ljetnih kampova i raspadajućih kreveta na kat te urezotina u drvu tipa "Mile, '82." Nove spoznaje? Grad je u četvrtak navečer polumrtav, Arsenal je najbolji klupski prostor koji vidjeh u Hrvata, a one Morske orgulje su genijalna ideja.
Petak i beskonačna vožnja do Grada. Čak se i okupali putem, negdje ispod Tučepa. Mašala, praznih plaža, uživancija! Inače, vrlo sam bila ustreptala od uzbuđenja što ću napokon vidjeti sveti grad svake male kroatistice. Hodati putevima Džoreta, Šiška, Vidre i Mačice. Da me na ispitu iz starije hrvatske kod Fališevke nije spopala iznenadna blokada, dobila bih 5, a ne 4, i s ostalim štreberima s peticama išla na nagradni kroatistički izlet u Dubrovnik. Rana još nije zacijelila.
Možda sam subjektivna, ali mene je grad oduševio. Iako je, naravno, dva dana kišilo, nakon 4-mjesečne suše. Na stranu kontaminiranost tupavim bogatunskim turistima, najezda kruzera od kojih se ježim, skupoća, prometni kaos, nepostojanje noćnog života. Ja sam uživala u svojoj slici Dubrovnika i molim da mi se to ne kvari. A i hostel, pompozno predstavljen kao jedan od najljepših u Europi, samo je bezlična spavaonica bez sadržaja, apgrejdana verzija onog zadarskog.
Od Cavtata sam očekivala više, moram priznati. Otišli i do najjužnije točke domovine nam, samo što se u park Prevlaka taj dan nije moglo ući. Granica s Crnom Gorom pak izgleda kao improvizirani crta razgraničenja između dva zavađena sela u južnoj Gvatemali.
Zadnji dan jezdili po dolini Neretve, kroz Metković, polja mandarina, u susret Ivančetu i odličnom brudetu od jegulja i žaba kod Đuđe u Vidu. Dovoljno da propustim željeni obilazak Narone.
I opet se okupali. U stanovitom Gradacu. Kojem usred sezone ne bih ni primirisala.
Pala je odluka da ubuduće godišnji upražnjavamo u 6. i 9. mjesecu.
Uspomene iz posjeta akvariju. Danas iza stakla, sutra na vašem tanjuru:
Jel se netko sjetio S. Kranjčec-Škrge? Ja da. Odvratna sam i grom će me spaliti...
Novi gastrodoživljaji:
- Lokanda peskarija - najjeftinije, najjednostavnije, najfriškije, fino, uvijek krcato. Za male pare pojeli girice, jako dobro stolno crno i rozatu. Bez ž.
- Taj Mahal - tzv. izvorni bosanski restoran. Teže za naći i malen, što jamči kolko-tolku nenapućenost turistima. Simpatična i, moram primijetiti, izrazito zgodna konobarica. Odlična begova čorba. Dobra šopska. Za glavno naručih šiš-ćevap. Konobarica me pita znam li da oni to rade drukčije, izvorno i da neću dobiti očekivani velik čevap na štapu? Nemam pojma, ali daj, zvuči zanimljivo. I fakat. Kad Prvo sam mislila da je pogriješila i donijela mi gulaš. Nema veze s ičime što bih zamislila pod pojmom šiš-ćevap, ali odlično. Mmm, saft od puno povrća, malo đuvečast, pa krumpir pečen u kori s kajmakom...
- konoba Kod Monkovića u Konavlima - svaka čast! Odličan orhan (brijem da je to običan gofoid, ali morali su mu nadjenuti neko gundulićevsko ime zbog turisata) na žaru.
- bajkerska birtija Roxy kod hostela u Dubrovniku - mjesto s dušom i 13 kn jeftinijim Erdingerom nego u Gradu.
Primijetila sam 3 kvaziirska puba u Starom gradu. Što je najgore, u njima smo i visjeli jer imaju najbolju atmosferu. Iako kad uđeš, da te netko mlatne kriglom pa doživiš amneziju, ne možeš znati jesi li u Londonu, Dublinu, Budimpešti, Pragu ili Dubovniku. I svi po cijele dane od prijepodneva okidaju na utakmice engleske lige i ragbi. U jednom smo čak gledali velebni derbi Dinamo-Hajduk, što doma ne bih radila, ali ajde-de. Sve bi bilo u redu, osim skupog piva, da nismo morali trpjeti domaće frustrirane sirovine koje nisu prestajale sipati žuč i izjave tipa "jebem ti mater", "udri ga", "gađaj ga upaljačem", "njega treba sjekirom" i sl. Čemu to? Koliki kreten moraš biti? Navijaj ti za kog hoćeš, ali budi normalno ljudsko biće. Što bi reko George Costanza: "We live in a SOCIETY!"
Arboretum u Trstenom je jako lijep i antistresan, prvo mjesto gdje bih rasprostrla dekicu i čitala danima. Jeksi, reci svojima u HAZU da je karta ipak malo preskupa. A i zanima me, u sklopu kampanje koju provodi Transparency International, gdje završavaju silni plodovi mnogobrojnih stabala limuna i naranči? Žene akademika rade pekmeze?
Bilo se na Museu. Sramota poluprazne dvorane. Mate Mišo bi toliko grla okupio samo da ga dođu gledati kako grglja kamilicu. Koncert je bio savršenstvo, ni više ni manje. Tehnički besprijekorno, energično do ibera, a s dušom. Za naježiti se. I hvala nebesima što sam propustila predgrupu.
ponedjeljak, 01.10.2007.
Esencija
Vraćam se korijenima, današnji post sadrži esenciju ovog bloga - žderanje, lokanje, kuhanje.
Što se kuhalo?
Svašta, ali spomenimo samo ono što sam uspjela slikopisno ovjekovječiti.
U punom je jeku sezona vrganja! Volim vrganje. I dalje mi nije jasno zašto njihov poluilegalni, ili polulegalni, status na tržnicama pa ih kumica ne može staviti na počasno mjesto na štandu nego u neki mračni zakutak. Možda mi je netko i objašnjavao, ali ne sjećam se. Dobro, barem ne treba doći do kumice s karanfilom u zapečku i svježim primjerkom Frankfurter Allgemeine Zeitunga pod rukom, triput posvrbiti lijevo uho, reći joj "Vrane danas nisko lete" i čekati da ona na to kaže "Vrapci još niže" pa tek nakon uspjele identikacije poći s njom u tajni štand pod zemljom i pristupiti kupnji vrganja.
Prvo ih složila s jajima - luk, vrganji, rikula, jaja, sol, papar. Smljac.
Onda ostatak u rižoto. Daljni eksperimetni nakon sljedeće nabavke (moram ći do Trešnjevke po njih).
Jadranske lignje u pećnici s krumpirom i paradajzom. Nikakva mudrost. Ali sad sam spoznala važnost dobrog mariniranja liganja. Prije ih obavezno stavit u dublju posudu s maslinovim uljem, ružmarinom, peršinom i češnjakom i onda rukama promiješati. Ostaviti pol sata. Dotle ribati miris češnjaka s ruku. A dalje lako. U protvan red krumpira, lignje, tu i tamo četvrt paradajza, sol, papar, začini, ulje. Uslijed pečenja sam zalila s malo bijelog vina. Lignje Jadranke ne trančirati, ostaviti više-manje cijele.
Što se pilo?
Malvazija Benvenuti. Vjerojatno najhvaljenija ove sezone, napokon je dočekah. Ispunila je očekivanja. Taman kako treba biti. Zaokružena i mineralna. Nema onaj višak slatkastosti, vanilije i cvjetnosti. Vidite kako moje enološko izražavanje napreduje iz posta u post? Inače, košta između 60 i 70 kn, nije je lako naći. Mislim da sam je kupila u Boćarskom, ali mislim, drek znam.
Gdje se jelo?
OBJEKT: Špiček, Zaprešić (bivša Bašča)
KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Ciljano, htjeli Špičeka, planirali Špičeka, obavili Špičeka. Kad sam zvala radi rezervacije, on mi se javio. Ima najsmireniji i najumirujućiji glas. Da HRT radi prijenos Sudnjeg dana, njega bi stavila za spikera.
Da, znam da ova recenzija ide odmah nakon Butkijeve u novinama, ali nismo se slijepo poveli za njim.
POJELI TE POPILI: Ja rakiju od višnje, on medovaču (obje Perković, kralj među rakijama), juha od vrganja, pačja prsa u prefinom umaku, s policama, miješana salata, voda, sladoled s bučinim sjemenkama.
PONUDA: Eto, Tomek je napokon otvorio svoj restoran (iako čovjek nema više od 35, mislim) i kuha po svom guštu. Znači, kontinentalno-zagorsko, ali da to na nešto sliči. Već sam kuver je simboličan i baca u trans. Malo sira i vrhnja estetski posloženog na tanjurić, ali tako hebeno dobrog i domaćeg da se ne može mjeriti ni s jednim s placa. Juha dobra, puno friških, čvrstih vrganja. Patka fenomenalna. A desert, kuglica sladoleda od vanilije s prženim sjemenkama buče, sezama i listićima badema (toliko sam bar prepoznala) s malo bučinog ulja je jedan od 5 najboljih deserata u mom životu. Da nije drugih ljudi, lizala bih okolo zdjelice. Sveukupna ponuda nije ogromna i uglavnom je mesno-gljivno orijentirana, ništa previše egzotično, ali ako je na vrhunskoj razini kao pojedeno, u tome je i cilj. 5
AMBIJENT: Zanemariti. Iz zahvalnosti i ljubavi prema Tomeku, neću komentirati. Usredotočiti se na hranu. Čak mi je i muzika - zagorski šlageri kao iz nedjeljnog popodneva lokalnog krapinskog radija - do deserta već počela biti zabavna.
POSLUGA: Mladići koji se trude, ljubazni su i korektni, ali malo zbunjeni i ništa posebno. Tomek je tek krenuo, vidim na netu da je postavio oglase za konobare.
CIJENA: Poštena. Ni premalo, ni previše.
POSLJEDNJI SUD: Napokon! Živio!
Ako ste mislili da nema više Poetskog kutka, nemate pojma... Evo nove serije stihovlja, pod motom "bolje 125.000 stihova nego 125.000 kuna".
Sjetimo se, stali smo tamo gdje me ona žica da rano ujutro dođem po nju na autobusni kolodvor...
JA:
harpijo moja rosna
što ljubav ti je posna!
za te sa zorom ću rudit,
svojim likom te ponudit
kad otvoriš svoje zjene,
iziđes iz busa sjene,
klicat ćeš mi «moki mila!»
zabit u me svoja rila
3.3.02
ONA:
lernejska hidro devetoglava,
kaži mi gdje je srca ti brava?
Da u nju metnem ljubavi ključ
Što užgan strašću plamti mi vruć!
Ali kažeš li mi ne,
Razvalit ću brave sve!
Pasti lokota će devet,
Na krevet
5.3.2002.
