Avanture u kuhinji i šire https://blog.dnevnik.hr/gurwoman
utorak, 27.11.2007.
Isprika naciji, rusizacija kuhinje i arahnofobija
Prvo moram priznati nešto. Osjećam se krivo i imam potrebu ispričati se naciji.
Svaki put sam dosad glasala. Makar mi se svi gadili, izlazim na izbore. Čak sam i tri puta sjedila u školi u onom odboru, provjeravala osobne i zaokruživala ljude u popisu birača. Čekala da naiđe netko iz bivšeg mog ili susjednog razreda pa da se smijem kako je oćelavio ili da očijukam ako se proljepšao (niš od toga).
Ove godine sam prvi put trebala glasati na novoj adresi. Nije to više Sloboština gdje se svi sjate u školu ko ovce u tor, ovdje je kompliciranije. Prvo smo bili na Sljemenu i dosta se zadržali jer nam se nije dalo i silaziti pješke (da, sramota, znam), ali smo propustili prvi bus, koji vozi umjesto žičare, zbog krave s recepcije hotela Tomislavov doma koja ne zna dati precizne upute, duga priča, bla. Rekli smo da ćemo stati glasati na povratku doma. Frend koji živi u zgradi pokraj rekao nam je gdje je on glasao. Odemo tamo, ali ne! Tamo je moja ulica samo do broja 77. Ostali brojevi su skroz na drugom mjestu, u nekoj školi. Odlučili smo prvo ići doma pa onda glasati na putu prema kazalištu, koje nam je počinjalo u 8 (hvala na pitanju, ZKM, "S druge strane", odlično). Isto tako smo čvrsto odlučili prvo ispeći bundevu koja nam dugo stoji i inače bi propala. Nemam iskustva s pečenjem bundeve. Mislila sam da će brzo, ali to se oteglo i dok kažeš Popocatepetl, već je bilo 18.45, a trebalo se još obući i urediti za van. Tako da jednostavno nismo stigli na glasanje. Prvo se nisam time zamarala, iako mi je bilo malo žao. Ali sad se grizem. Da smo glasali, možda se ovo ne bi dogodilo! Možda su baš ta dva glasa bili glasovi koji izbore znače! Avaj! Kako je rekla Mifi: "Što ćeš idući put peći, Milanovića?"
I što je najgore, bundeva je bila loša.
No, prijeđimo na vedrije teme. Nedavno smo nakon veličanstvene pobjede svjedočili izljevu ljubavi i zahvalnosti našeslavenske braće Rusa (Šupci, umjesto Mercedesima, mogli ste zahvaliti Kadijevićem!). U skladu s razdobljem intenzivnog hrvastko-ruskog prijateljstva, radila sam boršč. Ma serem, nije zbog toga, radila sam ga već 1-2 puta u životu. Već sama zabava izgovaranjem riječi "boršč" dovoljan mi je poticaj za kuhanje istog. A i fini je i paše zimi. Jedinstveno crven. Originalan. Nadam se da će izazvati visok stupanj zavisti među mužjakovim kolegama i kolegicama kad sutra uzme porciju za gablec na poslu (jedna od mojih životnih satisfakcija je slušati o tome kako je neko moje jelo koje on ponese na posao izazvalo zavist i divljenje među ostalima. Prizemno i blesavo, ali ispunjavajuće).
Elem, ovaj put sam ubacila i meso i koristila malko složeniju recepturu, koja je uključivala istodobno baratanje trima loncima! Oni sa slabim motoričkim sposobnostima neka to ne pokušavaju kod kuće.
Finije je nego što izgleda, vjerujte.
Nasjeckala pol kile junetine. Stavila kuhati u litru vode. Kasnije malo posolila, popaprila i dodala kocku (ja koristim vegetarijansku iz Bija-bija). Tu i tamo maknuti pjenicu. Kad se meso skuha, izvadi ga se iz lonca i stavi sa strane. Tekućina ostane u loncu. Oguliti i naribati krupno pol kile cikle. Da, ruke budu crvene i teško se peru. Stavit je kuhati s malo vode i octa, nekih 20 min. Narezati pol kile krumpira na kockice, a majušnu glavicu kupusa na sitno. To ubaciti u lonac s tekućinom od mesa i kuhati. Na žlici-dvije u najvećem loncu putra zdinstati pol kile naribane mrkve i dva luka. Onda dodati žlicu koncentrata paradajza, tzv. koncendajza. U to dodati ciklu, krumpir&kupus, lovorov list, malo šećera, sol, papar, sjeckan češnjak i lagano kuhati. Pred kraj dodati meso, još kuhkati. A na kraju limunov sok i peršin. Kad se servira, u tanjur se stavi i žlica kiselog vrhnja. Zdravstvujte!
Evo kad već imam, nekoliko sličica tek toliko da iskaže moju raznostranost i svu raskoš našeg stola. Detalji na upit.
Hazenfefer, odnosno kunić na toskanski. Slikati sam se sjetila kad smo već pola pojeli, a mutno je jer mi je hrana zavrtila umom.
Evo i još jednog wok-bućkuriša. Egzotična mješavina povrća s grožđicama (Ines, strepi!) i indijskim oraščićem. Baš je če-če tak šareno.
Evo i slike nečega što sam mislila da ću viđati samo dok radim na dokumentarcima National Geographica, a ne u svom domu. Ovo sam neki dan zatekla u sobici. Čak sam i vrisnula u prvi tren. Onda sam ga teškom mukom usisala. Naravno, uvjerena sam da sad živi u vrećici u usisivaču, hrani se prašinom, mutira, radi sklekove i planira osvetu. Neka mi se netko javi ako je doma imao većeg pauka. Tarantule kućni ljubimci se ne računaju. Molim, usporedite s ovom rupom na štoku, u koju dođe onaj mali dio koji iskoči kad se stisne kvaka (zašto imam osjećaj da Englezi imaju bar 3 riječi za to, plus arhaizam i sleng?).
P. S. Pjesmice sljedeći put. U laptopu su mi, a on je daleko.
petak, 16.11.2007.
HDZ zaoštrio kampanju!
Od spotova dr. Ive među razdraganim narodom dobijem osip, od debila sportaša još mi se bljuje, a danas sam vidjela i spot gdje raznorazne Angele Merkel i drugi bjelosvjetski političari veličaju HDZ i svršavaju na spomen dr. Ive. Kampanja je prešla granice Hrvatske. Tko je sljedeći? Koga od svjetskih moćnika i međunarodnih zvijezda HDZ još nije vrbovao? Nemojmo se čuditi ako sljedeći tjedan ovako nešto osvane u medijima...
nedjelja, 11.11.2007.
Njokatastrofa
I Gurwoman je od krvi i mesa te griješi! Ako je netko možda stekao suprotan dojam...
Išla sam raditi njoke. Zapravo, išla sam raditi pureći odrezak "Djed" (nije li sam naziv dovoljno intrigantan?), jer mi je to baš guba i drukčiji recept, idealan za jesenje dane.
A ima li boljeg priloga za to od njoka? Ne. Pa sam ih prvi put išla raditi. Već je u startu zajeb bio bijeli krumpir koji nije bio ni približno brašnast (to je kad na plac šalješ neuko muško koje onda kupi krumpir od drugog muškog, i to mrzovoljnog). Brašna je zato trebalo previše. Premalo posolila. Zaboravila ubaciti malo muškatnog. Zatim dvojba: ako njoke želim jesti tek sutra, mogu li ih držat u friđu preko noći ili moraju u frizer? Život me naučio vrijednu lekciju da se svježi njoki ne drže u frižideru. Bar ne ovi moji. A oni smrznuti su se toliko združili da ih ni agresivnim napadima vilicom dok su se kuhali nisam uspjela fino razdvojiti. Tako da smo žvakali amorfne brašnaste nakupine oblika napuhnutih i nakostriješenih ameba. Glavić kuće nije se žalio, srećom. Bar je Djed bio dobar. A njoki su neko vrijeme tabu. Savjeti su dobrodošli, ali pravit ću se da ih nisam vidjela.
A sad nešto vedro i pozitivno - Gustafi i tradicionalno Martinje u Tvornici. Bila u petak. Ne znam kak je bilo u subotu (Mifi?), ali gustoća posjećenosti je u petak bila idealna, ni previše ni premalo. Čak smo stvari, boce i čaše držali u sredini na podu, i nije bilo materijalne štete. Izbor vina je pao na Pilatovu malvaziju, u nedostatku mojih favorita (Coronica, Terzolo, Benvenuti). Pohvala organizatorima koji su prvi put uveli i staklene vinske čaše. Zovite me snobom, ali fina malvazija iz bijele plastične čaše nije to. Ali zašto više nema sirno-pršutnih sendviča koji baš fino sjednu kad se mora krenuti doma??? Svirka vesela i prpošna kao i uvijek, postava Gustafa malo pomlađena, atmosfera dobra, mada pamtim i veće bakanalije, provod sve u svemu jako dobar, bez nekih prijašnjih incidenata i inkriminirajućih epizoda. Srećom, nije bilo Ane U., jer već se vidim kako joj prilazim s buteljom u ruci, drugom rukom je grlim i govorim nešto poput "Obožavam one tvoje bakrene lonce, daš mi jedan?" ili "E, ajde da ti ja idem na plac i čistim grašak, a ti me ugostiš u emisiji!"
Mislim da puno propušta svatko tko bar jednom Martinje nije doživio gustafirajući.
U sklopu akcije "skoro svaki dan po čaša crnog vina za zdravo srce i vitalan duh", evo dosadašnje top-liste vina donekle jeftinih, a kvalitetnijih od Ribara:
1. Merlot - Plantaže, Podgorica.
Da, crnogorsko otkriće. Cijena, nekih 30-35, u Metrou. Najbolji velju for mani.
2 Sv. Jakov, Mendek
Dobar plavac, volim ga, ali preskupo za često (50 kn).
3. Plavac Kiridžija, Pelješac
Vodenkasto, bez tijela, ali pitko i dobro za po doma.
4. Plavac Matuško, Pelješac
Mami cijenom od 30 kn, ali još veća vodica, eventualno bih razmislila jel bi ga koristila za kuhanje.
Istraživanje se nastavlja...
nedjelja, 04.11.2007.
Bolje pune lignje nego pun kufer
Rekla sam, kud puklo da puklo, bobu bob, a popu pop, kocka je pala, trla baba lan! Sad il' nikad. Bilo je tu treme, priznajem, ali i uzbuđenja pred novim. Već poznatim, da, ali samo izdaleka. Nikad tako blizu. Nikad JA to nisam radila. Leptirići i žmarci, drhtaji i sve ostale popratne pojave kad TO radiš prvi put. Ali i sigurnost, samopouzdanje i odlučnost!
Jučer sam prvi put punila lignje!
Prvi uvjet, vrlo kvalitetna i svježa jadranska lignja - zadovoljen. Malo sam bacila oko na nekoliko recepata, ali nijedan mi se nije svidio u cjelini. Malo eklekticizma, malo improvizacije i lignje su zadovoljile očekivanja, i više od toga.
Odrezala krakove i nasjeckala. Pomiješala ih s maslinovim uljem, peršinom, prezlama, ružmarinom, češnjakom, malo soli. Time napunila lignje i zatvorila ih. Ne čačkalicom, prekasno sam konstatirala da ih više nemamo (domaćinstvo bez čačkalica? nečuveno!). Našla sam štapiće za ražnjiće i lomila ih na manje komadiće. To je ovo što na slici izgleda kao mali kolci. U plitkoj tavolikoj rajngli na maslinovo ulje bacila lignje i popržila s obje strane. Smanjila vatru i nabacala po njima nasjeckani paradajz, bijelo vino, malo začina, malo ulja. Poklopljeno krčkala nekih 20-30 min. U slast!
Jedina greška je bila previše prezli, odnosno prenapunjenost jer nisam imala osjećaj koliko ih nafilati pa sam bila široke ruke. Zato su malo napuhnute i izgledaju kao Pervanovi prsti natekli nakon uboda radioaktivne pčele. Dakako, drugi put dodajem fili i malo pršuta.
Ako mogu ja, možete i vi. Punimo lignje svi!
A ovo želim za Božić, da mi pravi društvo u duge zimske večeri dok se muž potuca po šahovskim turnirima:
Moj priležnik i ja odlučili smo unaprijediti zdravlje akcijom "čaša crnog vina na dan", ali tu se nameće problem izbora dovoljno dobra, a jeftina vina koje neće preopteretiti kućni proračun. Planiram top-listu i kratke opise uzoraka kad akcija malo uznapreduje. Danas otvaramo Kiridžijin plavac. Živi bili pa popili!
KUTAK ZA SMS POEZIJU
JA:
(ako dobro pamtim, razlog uporabe romskih motiva bješe neka zajebancija na njezinu selidbu u dubravu?)
esmeraldom tvojom cu biti,
u svoju te cergu namamiti,
kisobrane prodavat danju,
nocu ispunit svaku ti sanju.
al zacujem li cilik ciganskih struna,
zadrzat ne's me ni s deset kuna!
21.3.02.
ONA:
moje je srce napeta struna,
zbog tebe osjećam siću s uma
no otkrit što osjećaš sad moja kuma
ravno je nabavci zlatnoga runa!
Dal cilik to čujem violine
Il šuštanje crne krinoline?
22.3.2002.
