gurwoman

ponedjeljak, 01.10.2007.

Esencija

Vraćam se korijenima, današnji post sadrži esenciju ovog bloga - žderanje, lokanje, kuhanje.

Što se kuhalo?
Svašta, ali spomenimo samo ono što sam uspjela slikopisno ovjekovječiti.

U punom je jeku sezona vrganja! Volim vrganje. I dalje mi nije jasno zašto njihov poluilegalni, ili polulegalni, status na tržnicama pa ih kumica ne može staviti na počasno mjesto na štandu nego u neki mračni zakutak. Možda mi je netko i objašnjavao, ali ne sjećam se. Dobro, barem ne treba doći do kumice s karanfilom u zapečku i svježim primjerkom Frankfurter Allgemeine Zeitunga pod rukom, triput posvrbiti lijevo uho, reći joj "Vrane danas nisko lete" i čekati da ona na to kaže "Vrapci još niže" pa tek nakon uspjele identikacije poći s njom u tajni štand pod zemljom i pristupiti kupnji vrganja.
Prvo ih složila s jajima - luk, vrganji, rikula, jaja, sol, papar. Smljac.
Onda ostatak u rižoto. Daljni eksperimetni nakon sljedeće nabavke (moram ći do Trešnjevke po njih).

Jadranske lignje u pećnici s krumpirom i paradajzom. Nikakva mudrost. Ali sad sam spoznala važnost dobrog mariniranja liganja. Prije ih obavezno stavit u dublju posudu s maslinovim uljem, ružmarinom, peršinom i češnjakom i onda rukama promiješati. Ostaviti pol sata. Dotle ribati miris češnjaka s ruku. A dalje lako. U protvan red krumpira, lignje, tu i tamo četvrt paradajza, sol, papar, začini, ulje. Uslijed pečenja sam zalila s malo bijelog vina. Lignje Jadranke ne trančirati, ostaviti više-manje cijele.

Što se pilo?

Malvazija Benvenuti. Vjerojatno najhvaljenija ove sezone, napokon je dočekah. Ispunila je očekivanja. Taman kako treba biti. Zaokružena i mineralna. Nema onaj višak slatkastosti, vanilije i cvjetnosti. Vidite kako moje enološko izražavanje napreduje iz posta u post? Inače, košta između 60 i 70 kn, nije je lako naći. Mislim da sam je kupila u Boćarskom, ali mislim, drek znam.

Gdje se jelo?

OBJEKT: Špiček, Zaprešić (bivša Bašča)

KAKO SMO SE ONDJE OBRELI: Ciljano, htjeli Špičeka, planirali Špičeka, obavili Špičeka. Kad sam zvala radi rezervacije, on mi se javio. Ima najsmireniji i najumirujućiji glas. Da HRT radi prijenos Sudnjeg dana, njega bi stavila za spikera.
Da, znam da ova recenzija ide odmah nakon Butkijeve u novinama, ali nismo se slijepo poveli za njim.

POJELI TE POPILI: Ja rakiju od višnje, on medovaču (obje Perković, kralj među rakijama), juha od vrganja, pačja prsa u prefinom umaku, s policama, miješana salata, voda, sladoled s bučinim sjemenkama.

PONUDA: Eto, Tomek je napokon otvorio svoj restoran (iako čovjek nema više od 35, mislim) i kuha po svom guštu. Znači, kontinentalno-zagorsko, ali da to na nešto sliči. Već sam kuver je simboličan i baca u trans. Malo sira i vrhnja estetski posloženog na tanjurić, ali tako hebeno dobrog i domaćeg da se ne može mjeriti ni s jednim s placa. Juha dobra, puno friških, čvrstih vrganja. Patka fenomenalna. A desert, kuglica sladoleda od vanilije s prženim sjemenkama buče, sezama i listićima badema (toliko sam bar prepoznala) s malo bučinog ulja je jedan od 5 najboljih deserata u mom životu. Da nije drugih ljudi, lizala bih okolo zdjelice. Sveukupna ponuda nije ogromna i uglavnom je mesno-gljivno orijentirana, ništa previše egzotično, ali ako je na vrhunskoj razini kao pojedeno, u tome je i cilj. 5

AMBIJENT: Zanemariti. Iz zahvalnosti i ljubavi prema Tomeku, neću komentirati. Usredotočiti se na hranu. Čak mi je i muzika - zagorski šlageri kao iz nedjeljnog popodneva lokalnog krapinskog radija - do deserta već počela biti zabavna.

POSLUGA: Mladići koji se trude, ljubazni su i korektni, ali malo zbunjeni i ništa posebno. Tomek je tek krenuo, vidim na netu da je postavio oglase za konobare.

CIJENA: Poštena. Ni premalo, ni previše.

POSLJEDNJI SUD: Napokon! Živio!

Ako ste mislili da nema više Poetskog kutka, nemate pojma... Evo nove serije stihovlja, pod motom "bolje 125.000 stihova nego 125.000 kuna".

Sjetimo se, stali smo tamo gdje me ona žica da rano ujutro dođem po nju na autobusni kolodvor...

JA:

harpijo moja rosna
što ljubav ti je posna!
za te sa zorom ću rudit,
svojim likom te ponudit
kad otvoriš svoje zjene,
iziđes iz busa sjene,
klicat ćeš mi «moki mila!»
zabit u me svoja rila

3.3.02

ONA:

lernejska hidro devetoglava,
kaži mi gdje je srca ti brava?
Da u nju metnem ljubavi ključ
Što užgan strašću plamti mi vruć!
Ali kažeš li mi ne,
Razvalit ću brave sve!
Pasti lokota će devet,
Na krevet

5.3.2002.