gurwoman

srijeda, 10.10.2007.

Grad

Bili za produženi vikend u Dubrovniku. Autom. Je li to bila dobra odluka? Hm, hm. Prvo nas kod Krnića lokalni Rade Pendrek kaznio zbog prekoračenja brzine. Onda nam u Dubrovniku kod hostela pauk digo auto. Ali ipak, preferiram mobilnost koju pruža auto.

Prvo prespavali u Zadru, u YH. Izbjegavati ga u širokom luku! Al bar sam se vratila u atmosferu dječjih ljetnih kampova i raspadajućih kreveta na kat te urezotina u drvu tipa "Mile, '82." Nove spoznaje? Grad je u četvrtak navečer polumrtav, Arsenal je najbolji klupski prostor koji vidjeh u Hrvata, a one Morske orgulje su genijalna ideja.

Petak i beskonačna vožnja do Grada. Čak se i okupali putem, negdje ispod Tučepa. Mašala, praznih plaža, uživancija! Inače, vrlo sam bila ustreptala od uzbuđenja što ću napokon vidjeti sveti grad svake male kroatistice. Hodati putevima Džoreta, Šiška, Vidre i Mačice. Da me na ispitu iz starije hrvatske kod Fališevke nije spopala iznenadna blokada, dobila bih 5, a ne 4, i s ostalim štreberima s peticama išla na nagradni kroatistički izlet u Dubrovnik. Rana još nije zacijelila.

Možda sam subjektivna, ali mene je grad oduševio. Iako je, naravno, dva dana kišilo, nakon 4-mjesečne suše. Na stranu kontaminiranost tupavim bogatunskim turistima, najezda kruzera od kojih se ježim, skupoća, prometni kaos, nepostojanje noćnog života. Ja sam uživala u svojoj slici Dubrovnika i molim da mi se to ne kvari. A i hostel, pompozno predstavljen kao jedan od najljepših u Europi, samo je bezlična spavaonica bez sadržaja, apgrejdana verzija onog zadarskog.

Od Cavtata sam očekivala više, moram priznati. Otišli i do najjužnije točke domovine nam, samo što se u park Prevlaka taj dan nije moglo ući. Granica s Crnom Gorom pak izgleda kao improvizirani crta razgraničenja između dva zavađena sela u južnoj Gvatemali.

Zadnji dan jezdili po dolini Neretve, kroz Metković, polja mandarina, u susret Ivančetu i odličnom brudetu od jegulja i žaba kod Đuđe u Vidu. Dovoljno da propustim željeni obilazak Narone.
I opet se okupali. U stanovitom Gradacu. Kojem usred sezone ne bih ni primirisala.
Pala je odluka da ubuduće godišnji upražnjavamo u 6. i 9. mjesecu.

Uspomene iz posjeta akvariju. Danas iza stakla, sutra na vašem tanjuru:

Jel se netko sjetio S. Kranjčec-Škrge? Ja da. Odvratna sam i grom će me spaliti...

Novi gastrodoživljaji:

- Lokanda peskarija - najjeftinije, najjednostavnije, najfriškije, fino, uvijek krcato. Za male pare pojeli girice, jako dobro stolno crno i rozatu. Bez ž.
- Taj Mahal - tzv. izvorni bosanski restoran. Teže za naći i malen, što jamči kolko-tolku nenapućenost turistima. Simpatična i, moram primijetiti, izrazito zgodna konobarica. Odlična begova čorba. Dobra šopska. Za glavno naručih šiš-ćevap. Konobarica me pita znam li da oni to rade drukčije, izvorno i da neću dobiti očekivani velik čevap na štapu? Nemam pojma, ali daj, zvuči zanimljivo. I fakat. Kad Prvo sam mislila da je pogriješila i donijela mi gulaš. Nema veze s ičime što bih zamislila pod pojmom šiš-ćevap, ali odlično. Mmm, saft od puno povrća, malo đuvečast, pa krumpir pečen u kori s kajmakom...
- konoba Kod Monkovića u Konavlima - svaka čast! Odličan orhan (brijem da je to običan gofoid, ali morali su mu nadjenuti neko gundulićevsko ime zbog turisata) na žaru.
- bajkerska birtija Roxy kod hostela u Dubrovniku - mjesto s dušom i 13 kn jeftinijim Erdingerom nego u Gradu.

Primijetila sam 3 kvaziirska puba u Starom gradu. Što je najgore, u njima smo i visjeli jer imaju najbolju atmosferu. Iako kad uđeš, da te netko mlatne kriglom pa doživiš amneziju, ne možeš znati jesi li u Londonu, Dublinu, Budimpešti, Pragu ili Dubovniku. I svi po cijele dane od prijepodneva okidaju na utakmice engleske lige i ragbi. U jednom smo čak gledali velebni derbi Dinamo-Hajduk, što doma ne bih radila, ali ajde-de. Sve bi bilo u redu, osim skupog piva, da nismo morali trpjeti domaće frustrirane sirovine koje nisu prestajale sipati žuč i izjave tipa "jebem ti mater", "udri ga", "gađaj ga upaljačem", "njega treba sjekirom" i sl. Čemu to? Koliki kreten moraš biti? Navijaj ti za kog hoćeš, ali budi normalno ljudsko biće. Što bi reko George Costanza: "We live in a SOCIETY!"

Arboretum u Trstenom je jako lijep i antistresan, prvo mjesto gdje bih rasprostrla dekicu i čitala danima. Jeksi, reci svojima u HAZU da je karta ipak malo preskupa. A i zanima me, u sklopu kampanje koju provodi Transparency International, gdje završavaju silni plodovi mnogobrojnih stabala limuna i naranči? Žene akademika rade pekmeze?

Bilo se na Museu. Sramota poluprazne dvorane. Mate Mišo bi toliko grla okupio samo da ga dođu gledati kako grglja kamilicu. Koncert je bio savršenstvo, ni više ni manje. Tehnički besprijekorno, energično do ibera, a s dušom. Za naježiti se. I hvala nebesima što sam propustila predgrupu.