Udruga Mlada pera


Postanite član Kluba podupiratelja mladih literata. Svaka donacija je dobrodošla. Time se i Vi pridružujete našim naporima za unapređenje literarnog izražavanja i obrazovanja djece. Svima HVALA!







Spomenuli su knjigu:



Dnevnik.hr - Naš bloger izdaje knjigu

E-medjimurje - U "Mamici" promocija knjige "Konobari, kurve i političari"



Tko o kome, ja po svome

17.08.2015., ponedjeljak

Ljeto, a toliko ozbiljnih stvari


Završio je godišnji, nekako u stilu "Prohujalo s vihorom".
Ništa se posebno meni osobno nije desilo ove godine na godišnjem, reklo bi se čista rutina u manjem omjeru budući da sam zbog vrućina većinu vremena proveo zatvoren u sobi.
Ali nijedan dan dok sam bio na moru nisam upalio TV. Čitale se knjige, vodili dokoni razgovori.
No jedan detalj će ipak obilježiti ovaj godišnji.
Stigao sam u Priznu u 6 sati ujutro, trajekt je kretao u 6,30. I kad smo se svi utovarili, počeli su izlasci iz automobila za jutarnje razgledavanje mora dok traje vožnja.
I onda sam se ja počeo smijati, prvo potiho, no već za sekundu na sav glas. I dok su me ostali putnici zbunjeno promatrali, posada trajekta, koju većinu poznajem, mi se pridružila tihim smješkom, jer su znali čemu se smijem.
Doslovce iz svakog automobila, osim mog, barem jedna osoba je izašla se selfie štapom. I svi su počeli razvlačiti taj čudesni štap, i ja se nikako nisam mogao odlučiti asociraju li me na čarobnjake iz Hogwartsa koji mašu svojim čarobnim štapićima ili na NLO lovce koji svojim antenama hvataju signale iz svemira.
Toliko sam se smijao da nisam mogao poslikati tu scenu sa mobitelom niti bez selfie štapa.
Valjda histerija što je putovanju na odredište došao kraj!
I onda su započele seanse selfija, štapovi su se ukrštavali, smetali su jedni drugima, jedan mobitel je umalo pao i u more, no sad su se već svi sa mnom cerekali jer im je odmor konačno dobio smisao, slikanje selfija!
Čuo sam da je izmišljen i novi glagol za to: kolindirati se, što znači umjesto da radiš svoj posao, fotkaš se kao da nešto radiš.
No uglavnom, i u kolotečini, godišnji je brzo prošao, valjda zbog ljetnog računanja vremena.
Vrativši se na kopno, uvidiš da nisi bogzna što propustio.
Lipe su ocvale, i sve je isto ko i lani.
Osim cijene krastavaca za kiseljenje. Dok sam ih prošle godine kupio po 6 kn za kilogram, i to one lijepe, malecke, sad traže 10 do 12 kn za kilogram. Uspio sam ih nabaviti po 8 kn, a papriku po istoj cijeni ko i prošle godine, 4,50 kn.
Kad smo već kod poljoprivrede, poljoprivredna emisija prikazana u nedjelju privukla mi je pažnju.
Zašto?
Zato jer se valjda prvi put od postojanja te emisije nije cijela sastojala od kukanja seljaka.
Reportaža iz Zagore, poljoprivrednici zadovoljni, reportaža iz Istre, poljoprivrednici zadovoljni, jedino u Slavoniji standardno nezadovoljni. Eno kuka jedan voćar, tuča mu uništila jabuke, nije imao mrežu. Zapravo, ispravka, imao je mrežu, ali negdje u garaži, nije je stavio u voćnjak da zaštiti jabuke. Valjda još nije sezona za zaštitne mreže.
Kako sam došao na kopno, upalio sam i TV, što ste već shvatili, pa sam pogledao prilog o hrvatskim specijalcima.
I odmah shvatio da su u tim specijalcima samo prave Rvatine.
Jer očito je neizbježan uvjet da budeš specijalac i to da budeš katolik. Ne možeš biti niti druge vjere, niti ateist, a niti agnostik. Jer u zakletvi se zaklinješ i Bogu i Majci Božjoj i svim svecima, i kad završiš obuku dobiješ i diplomu, ali i krunicu.
No glavno da smo svi po Ustavu ravnopravni!

No ljeto još uvijek traje, mejte se radi,
pozdravlja vas vaš gtaradi!



Oznake: ljeto, godišnji odmor, sezona krastavaca, selfie, specijalci


- 10:47 - Ajd sad ti po svome (5) - Isprintaj - #


08.08.2014., petak

Jedna ribička


Godišnji je završio!
Nisam tužan zbog toga, proveo sam ga onako kako volim, usprkos, ili možda baš zahvaljujući vremenskim (ne)prilikama u srpnju.
Kad sam kretao na put (subota večer, sredina srpnja), upozorava me žena da su rekli gužvu na ulazu/izlazu s autoputa. Ma kakva gužva, kao da putujem zimi, a ne usred ljeta. Cesta skoro prazna, uživancija za voziti.
Trajekt mi, po običaju, odlazi pred nosom, treba sat vremena čekati drugi, no nije bitno, osjećaj zadovoljstva zbog dolaska na cilj se pojačava.
I odmor prolazi uglavnom u ribolovu.
http://paralelni-blog.blogspot.com/2014/08/jedna-ribicka.html#links

Oznake: godišnji odmor


- 08:46 - Ajd sad ti po svome (0) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Rujan 2017 (2)
Svibanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (4)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (2)
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (19)
Listopad 2015 (19)
Rujan 2015 (12)
Kolovoz 2015 (8)
Srpanj 2015 (11)
Lipanj 2015 (12)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (10)
Ožujak 2015 (14)
Veljača 2015 (12)
Siječanj 2015 (15)
Prosinac 2014 (13)
Studeni 2014 (9)
Listopad 2014 (6)
Rujan 2014 (12)
Kolovoz 2014 (8)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (2)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (9)
Kolovoz 2013 (8)
Srpanj 2013 (1)
Kolumne by Gorkić Taradi