Green Suzy

14.07.2016., četvrtak

Moj život je prekrasan!

Moj život nije bio bajka, odrasla sam u velikoj obitelji,
okružena različitim karakterima.Roditelji su nas odgajali
da su stariji uvijek u pravu, da prema nadređenima moramo imati
veliko strahopoštovanje, da i kada znaš da nisi kriv, pogneš glavu i
pustiš da te gaze! Jer oni su gazde!!!



I tako su prošle mnoge godine,bila sam dobra,
vrijedna i poslušna, za tuđu dobrobit ja sam bila nesretna!

A zašto tako? Dokle tako?



Moj dragi i ja smo se preselili u veći grad! Zaposlila sam se !
Bila sam sretna , no ta sreća je kratko trajala,
opet sve po starome, opet za nečiju dobrobit!
Radila sam i pohvale su stizale, nije ni to loše, od pohvala
raste samopouzdanje , no ta HVALA nažalost ne plaća račune!
I sve svjesnija da neću napredovati na tome poslu,
radim i dajem cijelu sebe u posao!

Oduvijek nešto želim svoje, želim raditi ono što volim.Ideja je mnogo,no
sve su tako daleke i teške...
I što sada? Ostajem raditi godinu za godinom... Vrijeme sve brže prolazi...
Moje zdravlje se narušava brzinom svjetlosti, tonem,
nestajem, mene više nema...
Moja obitelj pati skupa sa mnom!
I tada, kad sam se najmanje nadala moje tijelo je reklo : STOP!!!
Oduzelo mi se tlo pod nogama, nemogu dalje...
Što ću , kako ću, panika me sve više hvata!!!
Ljudi oko mene mi govore: " to je samo prolazno, budi sretna da radiš"
Muka me hvata od te rečenice! Kako da budem sretna kada me zdravlje napušta!
Lomim se i borim sama sa sobom, stanje je sve teže i gore...
Shvatih u jednom trenutku kako imam izbor:
1.ostati raditi i postati invalid
2. maknuti se , izlječiti i krenuti dalje!

Koliko je god u početku bilo teško donijeti odluku, kad ju ovako postaviš
sasvim je jednostavno!
Nakon puno razgovora sa ljubavi svoga života , odluka je pala, odlučila sam
da odlazim! Želim se oporaviti i krenuti dalje!
Kako je vrijeme prolazilo i meni je sve bolje, moj um bistrije razmišlja!

Cijeli život ljude oko sebe "mazim" i masiram, volim to i zašto nebih uložila u sebe!
Svjesna da bez papira nemogu ništa, pregledavam na netu učilišta, raznorazne škole, ustanove....
I tako jedan dan skupim hrabrosti pozovem broj, kada sa druge strane " žice"javi se ugodan,
razigran glas : ARIMED UČILIŠTE IZVOLITE!
Hvata me panika ali ipak odlučih odgovoriti!
Već idući dan počinjem sa edukacijom!



Upoznajem prekrasne ljude, ljude koji vole svoj posao,
vječno nasmijane edukatore, prostor ispunjen pozitivnom energijom...
Kako vrijeme prolazi, učim svakim danom sve više i osjećam se sve bolje!
Ekipa je sve opuštenija, edukacija je prekrasna...Ali kako se bliži kraj
sve je teže otići od njih tako veselih, nasmijanih!
Svaki dan dobiješ novi dobri savijet! Moje samopouzdanje iz dana u dan
uz ARIMED učilište sve više raste!



I nije to samo učilište gdje dobiješ certifikat koji si zaslužio,
dobiješ puno više! Dobiješ nove prijatelje, nove poznanike,
dobiješ samopouzdanje, energiju da ideš i radiš ono najbolje što znaš,
dobiješ jedan sasvim novi život pun izazova!

Moj život je krenuo u potpuno novom smjeru! Radim što volim, ideje za napretkom
sve više i više dolaze same, otvaraju se sasvim drugačije vizije života!

Volim svoj novi život! Radujem se svome novome životu sve više i više!!!

Oznake: ARIMED učilište, masaže, edukacija, obitelj, Zdravlje, ljubav, samopouzdanje, prijatelji, poznanici, cjeloživotno učenje


08.12.2015., utorak

Priča o lazanjama

I tako ja jako volim lazanje,
ponekad se osjećam kao da sam Garfild,
ali imam problem kako mi ne odgovara mljeveno meso...

I što sad, kako napraviti fine i ukusne lazanje a da nisu
original lazanje?!

Odlučih se poigrati i napraviti lazanje sa tunom i sirom.

Kad sam ih prvi put napravila bile su fine, no nekako mi se nije
sviđalo što kore ( kupovne ) nekako postanu tvrde i žilave,
osuše se i nisu baš ukusne, i još uz sve to kako su male kore,
uvijek ih treba krojiti i prekrojavati zavisno o tepsiji koju imam.

Odlučih se na avanturu i napravim svoje kore;
vrlo jednostavno i svježe i netreba ih se kuhati prije slaganja lazanja.

Tijesto za lazanje:

50 dkg brašna - tip 850
2 jaja
himalajska sol
3 žlice ulja
vode po potrebi

zamijesti u lijepo tijesto i napraviti 5 kuglica.
Neka tijesto stoji na podlozi dok ne pripremite smjesu za punjenje!




Recept za lazanje:

400 gr tune u konzervi ( iscjedite ulje iz ribe)
400 gr svježeg sira
5 žlica kiselog vrhnja
jaje
40 dkg sira edamera ili goude
peršin sitno narezan
papar,sol

svježi sir pomiješati sa 25 dkg ribanog sira, dodati jaje , kiselo vrhnje,peršin, sol i papar.

Tepsiju namazati uljem , tijesto razvaljati na veličinu tepsije, staviti tijesto i slagati na njega
malo sira -malo tune, druga kora: mrvicu ulja, malo sira - malo tune i tako do kraja.

Na zadnju koru staviti bešamel umak i ostatak ribanog sira!

Bešamel umak recept:

U tavu na 50 gr maslaca zagrijanog dodati 50 gr oštrog brašna.
Brašno kratko popeći na laganoj vatri.
Ugrijati 7 dcl mlijeka ,dodati malo soli, bijelog papra, muškatnog orašćića.
U kipuće mlijeko dodati popečeno brašno i kuhati još 5 minuta uz stalno miješanje,
dok se ne dobije fini gusti i glatki umak!

Kad sve posložite lazanje peći na 180 stupnjeva 30 minuta!

Ove lazanje su moje omiljeno jelo i tko god ih proba oduševi se njima!
Tako da kad želim nekoga iznenaditi i uljepšati dan poslužim mu ove
fantastične lazanje!



Oznake: lazanje, hrana, obitelj, družnje, ideja za post, okusi, arome, klopa, prijatelji


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.