| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Konacno sam uhvatila nekoliko minuta "slobodnog" vremena, pa samo na kratko da vam se javim. Hvala vam svima na cestitkama i lijepim zeljama, tako sam se sva bila raznjezila dok sam citala komentare da su mi suze krenule. Porod je prosao bez problema, cak sam dva sata trudova prespavala i sve sto mogu reci je Epidural rules! Sve je proslo i bolje nego sto sam ikada mogla zamisliti, ali o svemu tome cu nekada kasnije napraviti jedan detaljan post. Mali Edo (Edin) je savrsen. Najljepsa mala beba na svijetu (nije sto je nas  ). Sav je na tatu, ima njegov nos, usta, bradu, usi, od mene je samo pokupio oci i dugacke tanke nozice. Ima preko 2 cm kose koju mu ja pravim u mohawk frizuru i zezam ga da ce biti moj mali hipi :) Tezak je 3685 grama i dugacak 21.5 inca (ovo samo pretvorite u cm). Tako je sladak da bi ga mi stalno mogli gledati. Eno ga budi se, evo samo na briznu nekoliko slika, bice jos puno kasnije (dragi je uslikao preko 200).     |
|
Dragi prijatelji i svi vi znani i neznani koji ste nam davali podrsku i raspitivali se za nas cijelo ovo vrijeme, zelim da vam presretan javim da je moja predivna supruga donijela na svijet maloga Edu u cetvrtak 27-oga u 3:50PM EST. Sve je proslo u najboljem redu bez ikakvih komplikacija, oboje se osjecaju dobro. Mali je gladez, mama ga pazi (vec vidim da ce ga razmaziti) a ja sam presretan da neznam sta bih od srece. Kuci smo svi zajedno u Subotu popodne. Hvala vam jos jedanputa svima na podrsci. Budete se culi sa mamom kad dodje kuci, ovo je samo emergency broadcast (ona trazila da vam svima javim). Budite mi svi sretni i veseli kao nas dvoje + Edo + Monty. |
|
Bebolino - you're time is up! Sutra te tjeramo vani. Znam da ti je fino u mom belly-ju, a i meni je ovo druzenje s tobom bilo tako super - nisi mi zadavao nikakve probleme (osim malo povracanja u pocetku i malo zgaravice pri kraju), cesto smo isli u setnje, ti si igrao fudbal, boksao se i izvodio razne akrobatike, a ja sam uzivala u svakom tvom pokretu i talsanju stomaka. Sutra cemo se (nadam se) konacno vidjeti, i bice nam jos ljepse i bolje. Tata se vise nece zaliti kako te monopoliziram samo za sebe, sad ce i on moci da se igra s tobom. Jedva cekamo da dodes, da te poljubimo i zagrlimo. Sve je spremno za tebe i nadamo da se ti se svidjeti s nama. U bolnicu idemo sutra (cetvrtak) u 6:30 ujutro, javicu vam se opet kad budem mogla. Ostajte mi sretni i veseli. |
|
UPDATE #3: Ponedeljak, 24. Dec - 2:20 PM (ET) Bebi je toliko fino kod mene u stomaku da se od petka ništa pomaklo nije. Još uvijek sam na 2-3 cm, malo više od 50% i to je sve. U bolnici nam je zakazano u petak u 6:30 ujutro ako se do tad ništa ne desi, a sve mi se čini da se ništa desiti neće. Najnovija anegdota - upravo smo se vratili iz video store (prva dva diska House sezone 2 i Nanny Diaries) i kad nam je djevojka rekla da su disks due on Saturday before midnight mi smo se nasmjali i rekli da očekujemo bebu on Friday before midnight. Ona nas je čudno pogledala i rekla "bebu?", na što sam ja odgovorila da sam dva dana past my due date i da smo scheduled to be induced on Friday. Njen odgovor bio je "You are pregnant????" pa sam morala otvoriti jaknu da joj pokažem belly dok je ona još uvijek zbunjeno buljila u mene. Onda je samo rekla "that jacket is awesome!". Moram priznati da mi je uljepšala dan  Nadam se da se svi fino provodite za praznike, da uživate sa vama dragim ljudima... Želim vam svima sve najbolje, predivan Božić sa puno ljubavi, veselja i sreće! |
|
Upravo sam se vratila od doktora - stanje je ovako: 2 cm dilated 50% effaced excited a little bit scared, too Sad samo čekamo ili da voda pukne ili da počnu trudovi jer ni jedno se još desilo nije. A moglo bi uskoro.... mali bebac ipak želi vani UPDATE: Subota, 22. Dec - 11:42 AM (ET) Na zapadu ništa novo! Nema još ni bebe, ni trudova. Čekamo, sve je spremno.... Dragi kaže da će biti za Božić, a ja mislim da neće biti do četvrtka. Najnovija šala nam je da sam toliko smotana da se ni porodit ne mogu  Hvala vam svima što mislite na mene, javljaću vam šta se dešava. UPDTAE #2: Nedelja, 23. Dec - 2:00 PM (ET) Još uvijek sve isto kao i juče, nit ima trudova, nit ima bebe. Počinjem (znam da je ludo) da se nadam brzom porodu - jedan trud, jedan push i eto bebe  Sutra u 11 idemo na pregled pa ćemo vidjeti dokle smo došli. |
 D-day, odnosno due date je sve bliže i bliže, a bebac uošpte nama najmeru da izađe. U pondeljak sam bila na pregledu, cervix mi je na 25%, a kad sam doktora pitala šta to znači, on je rekao “It means that nothing will happen until next week”. Ni jednog jedinog truda još nisam imala, čak se i ne osjećam kao da bi uskoro trebala da se porodim. Čitala sam o znakovima pred-porođaja i porođaja, ali se ni u jednom nisam našla. Najbolji mi je onaj koji kaže “osjetićeš da opet možeš disati normalno jer se beba spusti niže” – kod mene je beba izgleda nisko od samog početka jer nikad nisam imala problema sa disanjem. Onda ima drugi znak “dobiješ energiju da čistiš i sređujes po kući” – a meni nikad energije nije falilo, pa kako da ja sad znam da mi je ponovo došla energija?! Uglavnom, na pregled idem opet u petak, pa onda opet u ponedeljak, pa ćemo vidjeti šta će biti. Doktor je rekao da ako se do tada ništa ne desi vjerovatno će u srijedu ili četvttak izazvati porod. I o tome sam čitala, pa nisam baš sigurna da li mi se ta opcija sviđa. Neke žene pišu da se sve desi veoma brzo, a neke druge da su se porodile tek 4 dana kasnije. Pitaću doktora u petak da mi u detalje objasni tu proceduru, šta da očekujem i kako se sve to odvija. Ne znam da li je možda bolje odmah tražiti carski rez…. Znam da je oporavak duži, i znam koji su rizici, ali ni ovo izazivanje mi nije baš najdraže. No, vidjećemo. Bebi je fino, stalno se mrda i izvodi akrobatiku u stomaku. A meni je fino takođe – ništa me ne boli, na porodiljskom sam od ponedeljka pa uživam u tome da ništa ne radim po čitav dan. Nije mi teško ni hodati, ni sjediti, ni spavati. Ma kao i da nisam 3 dana pred termin! A sinoć sam zahvaljujuci veoma upornoj Makedo našla navu zanimaciju – Facebook. Što je to čudo addictive!!! Svako malo odem tamo, pa se igram House trivia da dobijem što više bodova  Uglavnom, za bebin dolazak je sve spremno. Sad još samo da se on pojavi! |
|
Muči me dilema, nisam sigurna šta da radim i da li da uopšte išta uradim…. Sinoć su nam u posjetu došli prijatelji - bračni par, oko 8-10 godina stariji od nas, imaju dvije kćerke, jednu od 18 i drugu od 13 godina. Mala od 13 godina je sinoć tu bila s njima. Oni su veoma fini ljudi i iako su dosta drugačiji od nas uvijek nam bude lijepo kad se na nekoliko sati svakih mjesec-dva nađemo s njima. Kad su otišli kući, ja sam otišla u kupatilo i primjetila da je moj neseser sa šminkom okrenut na drugu stranu, kako ga ja nikad ne ostavljam (oko nekih sam stvari veoma anal i dosta toga u kupatilu ima svoje mjesto na policama i ne treba da bude nigdje drugdje). E sad taj neseser – on je vaoma mali jer ja i ne koristim tako puno šminke, u njemu ima nekoliko karmina, mascara, dva sjenila, malo ogledalo i dva sticks of foundation/concealer (Maybelline 3 in 1 koji se vise i ne može kupiti). Uzela sam neseser da ga okrenem na drugu stranu i primjetila da na vrhu ne stoji karmin koji sam korsitila prije nego što su gosti došli. Prvo sam pomislila da je pao na dno među ostale, ali kad sam sve istrestala pokraj umivaonika vidjela sam da ne samo da nema karmina nego je falio i jedan foundation stick. Pogledala sam u korpicama koje stoje na okolnim policama, naravno nisam ih našla. Prijatelji su bili kod nas oko 2 i po – 3 sata. U tom vremenu, mala je najmanje 5 puta išla u kupatilo. Ja sam takođe išla nekoliko puta (no za mene je to razumljivo jer trudnice stalno piške). Mama od male je takođe išla jednom. E, šta sad ja tu mogu zaključiti nego da je mala uzela ta dva komada šminke. Naravno, dokaza nemam, ali što je logično je logično. Ne treba puno naprezati male sive ćelije da bi se došlo do takvog zaključka. I sad ne znam šta da radim – da li da ćutim ili da nešto kažem? Mislila sam ih nazvati i tražiti malu na telefon, pitati je je li uzela nešto što nije njeno i da li želi da sama prizna mami šta je uradila ili da ja kažem njenoj mami šta je uradila. Dragi kaže da time neću ništa postići jer mala će negirati da je uzela šminku, vjerovatno je već negdje sakrila, a kao što rekoh ja dokaza nemam. Ali šta ako ja ništa ne kažem, a mala idući put kod nekog drugog “uzme” neku mnogo skuplju stvar ili “uzme” nešto iz prodavnice i kući je dovede policija? Ne znam da li je moje mjesto da se uplićem u to. Da je u pitanju moje dijete, ja bih definitivno šelila da znam, ali kao što dragi kaže nisi svi kao mi. On mi je predložio da ako odlučim da išta kažem da to ne radim preko telefona, nego da odem njima kući i nasamo popričam sa mamom od male, da sa malom uopšte ne komuniciram. Danas nas je zatrpa snijeg tako da nigdje nisam mogla ići, ali još nisam ni odlučila da li da išta uradim, da li da išta kažem….. Zanima me šta bi ste vi uradili u mojoj situaciji. U ostalim vijestima – bebe još uvijek nama, a kad će ne zna se. Mislim da mu je previše lijepo in my belly da bi se uopšte potrudio da izađe. Još ni jedan jedini trud nisam imala, morala sam čak čitati i raspitati se kakav je to osjećaj imati trudove jer sam mislila da su se možda desili, a ja nisam znala. No, nisu se desili… bebi fino unutra. A mi ga svaki dan čekamo da se pojavi… biće o ovome malo više u idućem postu. (napisano juče, ali kako bog nije radio objavljeno tek danas) UPDATE: Hvala vam svima na savjetima - dragi i ja smo pročitali sve komentare, popričaili i odlučili da je bolje da ništa ne govorim. Da je mene neko pitao za savjet u vezi ovakve situacije, moj odgovor bi bio "reci mami", ali mislim da je bolje da ćutim. U pitanju su bile sitnice, a kao što dragi kaze "nije naše da mi odgajamo njihovu djecu". Da su neke stvari drugačije, vjerovatno bi otišla do njihove kuće i rekla šta se desilo (vjerovatno onako kao što je Orbica predložila, ne optužujući nikoga, nego bi samo iznjela činjenice i pitala da li znaju išta o tome). Ali mi se sedmicu dana pred porod ne ide nigdje po snijegom zatrpanim ulicama i ne želim da ni sebi ni bebi stvaram neporebni stres. Neću zaboraviti, ali ću oprostiti i idući put sve skloniti. |
Danas slavim….. 31. rođendanDanas slavim….. 38. sedmicu trudnoće Obje su mi se brojeke nekako prišunjale, došle ne nenadano, ali dosta brzo. Imam osjećaj da vrijeme sve brže prolazi, da se ti neki datumi i dani sve brže redaju jedan za drugim. A možda se zato i kaže time flies when you’re having fun. Čitala sam moje postove od prošla dva rođendana koja sam dočekala ovdje na blogu (evo ako i vi želite jedan je tu, a drugi tu) – zanimljivo kako se puno toga promijelo, a kako je i puno toga ostalo isto. Osjećam se malo više odraslo nego prošle godine, no to je uglavnom zato što ću uskoro postati mama. Do bebinog dolaska su ostale još samo dvije sedmice (ili najviše tri ako mali odluči da kasni, a ako bude kao ja onda će da kasni. Mama je baš jutros rekla da sam ja kasnila 10 dana i da i tada ne bi izašla da joj nisu izazvali porod), a meni je jos uvijek čudno da zamislim sebe kao nečiju mamu. Ali jedva čekam da nas mali sin dođe… evo i sad dok pišem on se vrti po stomaku, premješta s jedne strane na drugu. Jedva čekam da ugledam, da ga zagrlim, da ga razmazim…. On je sve o čemu razmišljam u posljednje vrijeme. Čak se ni rođendanu ni poklonima (koji su stigli prije nekoliko sedmica) ne radujem nešto posebno. Radujem se njemu i njegovom dolasku – nema boljeg poklona od toga. |
|
Dolazak bebe se sve više približava. Brojanje je davno prestalo biti u mjesecima, a sad je prestalo biti i u sedmicama. Ostalo nam je još samo 20 dana! Ma, dobro, 20 dana do termina koji su nam doktori rekli, ali niko 100% ne zna kad će beba odlučiti da nam se pridruži. No, kad god on poželi da izađe, mi smo tu, spremni smo i jedva ga čekamo. Ali ako bude odugovlačio, pa ga ne bude sedmicu dana poslije termina.... e, onda ćemo ga malo pogurati, pa natjerati da izađe. Jer mi ga želimo ove godine! Sinoć smo pola sata gledati u moj stomak i smijali se svim oblicima koje je beba pravila. Sad nesto iskoči s jedne strane, sad sa druge, pa se onda čitav stomak talasa, pa skoči... prava razonoda. A prije nekoliko dana je mali čak i stucavicu dobio. E, koji je to čudan osjecaj - stomak skače svake 3 sekunde kao da ja stucam, a ne stucam ja nego beba. Sad ga već skoro stalno osjetim kako se pomjera, valjda kako je veliki pa i nema tako puno mjesta. Osjetim i kako mi je koža na stomaku dosta zategnuta. A i ove posljednje sedmice sam počela da se osjećam pravo trudnički (krajnje je vrijeme, zar ne?) - brzo se umorim i treba mi vječnost čitava da ustanem sa kauča. A tek kad čučnem (ako uspijem čučnuti), onda je dizanje stvarno naporno. Ali zato se ne silim ni našta, sve polako i sve moze čekati. Dragi je stvarno super i još mi vise pomaže u svemu. Prošle sedmice smo konačno sredili bebinu sobu i sad nam je to omiljena soba u kući. (slike su od jutros)       Ovdje malo privikavamo Montyja na bebu - ovu sam lutku morala kupiti jer mi je trebala za časove dojenja na koje sam juče išla. Organizuje ih bolnica u kojoj ću se poroditi svake prve subote u mjesecu. Stvarno su super organizovani što se toga tiče, sve su nam objasnili i pokazali kako drzati bebu u raznim pozama i kako je pravilno namjestiti. Medicinske sestre koje su specijalisti za dojenje su tu da pomognu majci odmah poslije poroda, ali i poslije kad mama i beba odu kući. Prezadovoljna sam sa svime sto sam do sad vidjela u bolnici.  |