| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Crtica prva Mjesto dešavanja: Linens’n’Things Prolazimo kroz prodavnicu i razgledamo – tamo inače imaju puno zgodnih stvarčica. Ugledamo neki poprilično veliki coffee maker i kaže meni dragi “wow, vidi što je ovo cool”. Pogledam ga malo bolje, stvarno izgelda fino. Pogledam cijenu, ma i ona fina, samo $280 (sarkastično pomislim u sebi). To je jedan od onih za koje su potrebne posebne kutijice za kafu. - Hm, French press – komentira dragi – mislim da mi ovako nešto imamo na poslu. - Pa, je li dobar? – pitam ga ja. - Znaš, čitao sam negdje da je French press kafa najbolja kafa… - A-haaa… - Tako da ako bi slučajno planirala nešto da mi kupiš….. kupi mi Xbox 360. I onda se, naravno, oboje počnemo valjati od smijeha  Crtica druga Mjesto dešavanja: kineski restran Upravo smo završili ručak i konobarica nam donosi račun i dva fortune cookies na maloj tacni. Dragi pruža ruku prema cookies i kaže mi, naravno u šali: - Eh, da vidim sad šta mi cookie kaže, hoću li te konačno ostaviti. Oboje se smijemo. On otvara cookie, čita fortune i pada od smijeha. Pruža mi papirić da i ja pročitam, kad tamo imam šta i vidjeti. Na listiću mu piše: Do your best to make it happen. A sa druge strane: Learn Chinese – pa nešto na kineskom – i prijevod: single, not married. Trebam li reći da smo jedva došli sebi od smijeha. Pogotovo kad samo vidjeli da na mom listiću piše kineska riječ za “No”.  Crtica treća Mjesto dešavanja: naša dnevna soba Sjedimo na kauču i pričamo. - Je li tebe strah da mi ništa nećemo znati šta da radimo sa bebom? – pitam ga ja. - Ma nije uopšte – odgovara on – pa, ti ceš dobiti sindrom. - Kakav sindrom ću dobiti? – zbunjeno ga pitam. - Ma, znaš onaj… maternji. - Misliš na materinski instinkt? - Sindrom, instinkt – isto ti je to. Dobiceš nešto! I onda ćeš znati šta treba raditi sa bebom. Sad se tako nadamo da ću dobiti sindrom  |
Danas nam je pao prvi pravi snijeg - neka je bas.... |
|
Jutros smo imali još jednu posjetu teti-sonogramki i čika-doktoru. Vidjeli smo našeg malog bebca koji baš za vrijeme sonograma nije bio raspoložen da me boksuje kao inače, pa mu od ruku koju su bile blizu glave nismo mogli vidjeti cijelo lice. Ali zato ono što jesmo vidjeli nas je tako obradovalo da smo i dragi i ja ostatak dana proveli uglavnom gledajući bebine slike. Dragi me nazvao dva sata poslije posjete doktoru da mi kaže “hej, znaš, ja samo gledam one slike, ništa mi se drugo ne radi”. Tako mi je simpatično vidjeti ga kako se raduje bebi i kako već sad planira šta će sve raditi sa njim kad mali poraste. Pregled, tj. rezulati pregleda su super – beba je okrenuta sa glavom prema dole (baš kako treba da bude), leda i guza su mu sa moje lijeve strane, a lice, ruke i noge sa moje desne strane. Zato na desnoj strani stalno osjetim mala stopala i šake kako me bockaju, a nekad mi se popne i na donji desni dio rebara, pa ga moram gurati da se vrati malo dole. Rekli su nam da je baba od prošlog sonograma poprilično narasla – sad mu je oko 6 lbs (nešto manje od 3 kg). No, doktor kaže da iako je to malo iznad prosjeka, on nije zabrinut i ne misli da će beba biti ogromna kad dođe vrijeme poroda. Ragovarali smo s doktorom o porodu, o epiduralu (ne znam kako se to tamo zove, ali to je ona inekcija koja se daje u epiduralno tkivo oko kičme i umrtvi čitav donji dio tijela) i ostalim sredstvima protiv bolova. Razgovarali smo o odlasku na porodiljsko i složili se da ću raditi još do 14. decembra ako sve ostane super kao do sada. Dragi i ja se polako spremamo, soba za bebu je još malo pa gotova. U stvari, ako bi se beba i sutra pojavila imamo sve što nam treba, samo što ja želim da tu sobu jos malo uljepšam. Znam, znam da bebi neći biti bitno da li imaju neke slatke slike na zidu, ali ja želim da ih stavim. Ostale su neke tako malo sitnice koje su valjda više za mene nego za bebu. Biće i slike na blogu kad sve završimo. Spremamo i ostatak kuće, polako sve sređujemo i čistimo. Čak smo i zavjese prali preko vikenda, a sad ovaj vikend peremo prozore i radimo generalno čiščenje svega. Sva sreća pa je vikend od 4 dana jer u četvrtak je Thanksgiving. Ja se još uvijek super osjećam, ljudi koji me ne znaju ne mogu da vjeruju da sam u 35oj sedmici (a i mnogi koji me znaju se čude kako sam jos uvijek tako mršava). Ali drago mi je što je tako, drago mi je što nisam ogromna i što mi još uvijek nije teško potrčati i s Montyjem ganjati vjeverice. Istina, nekad mi se bude teško namjestiti dok spavam ili se beba toliko mrda da dosta dugo ne mogu zaspati, ali to se desi možda 1-2 sedmično tako da ni to nije grozno. Sve u svemu, svi smo super – i beba i ja i dragi i Monty  A ovo je slika našeg malog slatkice  |
 U subotu je Monty, naš mali, super dobri cuko, slavio 10. rodendan. Nekako mi ta brojka sasvim nestvarno zvuči i ne mogu da vjerujem da je stvarno 10 godina prošlo od kako sam išla u Zagreb po studentsku vizu da dodem ovamo u Ameriku. Ni slutila tad nisam, dok sam se u 5 ujutro smrzavala ispred američke ambasade, da ću kroz 10 godina imati ovakav super život. Da ću taj život djeliti sa osobom koju toliko volim, da će nam život biti ispunjen sa tako puno ljubavi i sreće, da ćemo imati malog blesavog cuku poput Montice i da će nam se uskoro pridružiti i mala bebica. Nikad ni u najludim snovima ne bih mogla pogoditi sve divne stvari koje mi je život donjeo u ovih 10 godina. note: slika je svježa, od prije dvije sedmice |
|
Danas sam po prvi put ozbiljno posumnjala u to da ću biti sposobna briniti se o bebi. Sve sam mislila kad su mogle tolike žene prije mene, pa moći ću i ja. Doće mi, valjda, taj neki instinkt i znat ću šta da radim. Poslije onoga što nam se desilo danas nisam više tako sigurna – još se nadam (ipak sam vječni optimista), ali djelić mene malčice paniči. Naime, jutros smo se dragi i ja zaputili u Syracuse u Babies’r’Us u prvi shopping baby odjeće. O, da, bila sam ja spremena. Imala sam listu svih najosnovnijih stavri koju sam sasvatila uz pomoć lista iz dvije veoma dobre knjige koje su mi do sad dosta pomogle sa raznim savjetima. Na listi je čak i pistalo koliko mi čega treba, i mislila sam da će ovo biti najjednostavniji shopping do sad. Oh, was I wrong! To say that we were overwhelmed would be un understatement! Pocelo je sve fino – zgrabili smo countered changing pad (za pola stavri ne znam kako se kažu na nasem, please bear with me) i ubacili je u korpu. E onda su nam trebali pad covers i sve je polako, sasvim polako, krenulo nizbrzo. Pad covers je bilo raznih cijena, materijala i kvaliteta, a mi pojma nismo imali u čemu je stavrna razlika, pa onda uzeli one najskuplje pod motom “kad ne znaš šta je dobro, znaš šta je skupo”. Sa bumper pad i matters sheets smo prošli malo bolje jer ipak smo znali kako se to koristi, pa nam se raspoloženje malo popravilo. Hooded towels i wash cloths su takođe bili jednostavni. Tu smo zgrabili i neku pumpicu za nos (čitala sam da bebe ne znaju puhati nos, pa im se nos onda tako čisti), a kad smo došli do toplomjera skroz smo se zbunili. Bili su tu i neki koji idu u uši, koji se prislone bebi na čelo (?), koji idu ispod pazuha, oni za usta i oni za guzu. Na mojoj listi je posalo “rectal thermometer”! No mi si nismo mogli zamisliti da na takav način mjerimo bebinu temperaturu pa smo iz tog odjela pobjegli. Odlučili smo da se bacimo na odjeću. Ni sanjali nismo kakav nas tamo belaj čeka. Čitam ja njemu listu: “4 side snap undershirts, 8 snap crotch undershirts, u zagradi piše onesies), 2 gowns with elasticized bottom, 6 strechies…” Što više čitam sve je zbunjeniji pogled i na mom i na njegovom licu. “O-key, šta su ti onesies?”, pita me dragi, a ja panično odgovaram “pojma nemam! Piše li na čemu šta je šta?” Počeli smo gledati i tražiti i bilo smo još vise zbunjeni. Prvo smo pronašli side snap undershirts, ni onesies nisu bile tako teške za naći (kad smo skontali šta je to), čak sam ugledala i gowns with elasticized bottom, ali strechies… what the heck are strechies? Morali smo zvati prodavačicu u pomoć da nam to pronađe. Uglavnom, završili smo shopping, bili smo malo izgubljeni i sad u baby sobi stoji nas plijen. E, rekli bi neki, pa šta se žalim, kupila sam sve sto mi je trebalo. Al’ tek sad moje prave muke počinju. Šta da ja radim sa svim tim stvarima? Kad se bebi obuče onesie, kad mu se obuče side snap undershirt, kad stretchie, and kad gown with elasticized bottom? Zašto ta odjeća ne dolazi za upustvima za rukovanje? Zašto ne postoji neka knjiga baby oblačenje for dummies sa slikama odjeće i opisom za šta i kako se sve to koristi? Zašto mi trebaju receiving blankets? Imam ih 5, svi su veoma slatki, ali za šta se oni koriste? Imam hiljadu baby zašto, a ni jedno zato!!! Treba mi pomoć, moje drage blog prijateljice i mame, u vas se uzdam – pomagajete! Please! |