| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
|
Jutros smo imali još jednu posjetu teti-sonogramki i čika-doktoru. Vidjeli smo našeg malog bebca koji baš za vrijeme sonograma nije bio raspoložen da me boksuje kao inače, pa mu od ruku koju su bile blizu glave nismo mogli vidjeti cijelo lice. Ali zato ono što jesmo vidjeli nas je tako obradovalo da smo i dragi i ja ostatak dana proveli uglavnom gledajući bebine slike. Dragi me nazvao dva sata poslije posjete doktoru da mi kaže “hej, znaš, ja samo gledam one slike, ništa mi se drugo ne radi”. Tako mi je simpatično vidjeti ga kako se raduje bebi i kako već sad planira šta će sve raditi sa njim kad mali poraste. Pregled, tj. rezulati pregleda su super – beba je okrenuta sa glavom prema dole (baš kako treba da bude), leda i guza su mu sa moje lijeve strane, a lice, ruke i noge sa moje desne strane. Zato na desnoj strani stalno osjetim mala stopala i šake kako me bockaju, a nekad mi se popne i na donji desni dio rebara, pa ga moram gurati da se vrati malo dole. Rekli su nam da je baba od prošlog sonograma poprilično narasla – sad mu je oko 6 lbs (nešto manje od 3 kg). No, doktor kaže da iako je to malo iznad prosjeka, on nije zabrinut i ne misli da će beba biti ogromna kad dođe vrijeme poroda. Ragovarali smo s doktorom o porodu, o epiduralu (ne znam kako se to tamo zove, ali to je ona inekcija koja se daje u epiduralno tkivo oko kičme i umrtvi čitav donji dio tijela) i ostalim sredstvima protiv bolova. Razgovarali smo o odlasku na porodiljsko i složili se da ću raditi još do 14. decembra ako sve ostane super kao do sada. Dragi i ja se polako spremamo, soba za bebu je još malo pa gotova. U stvari, ako bi se beba i sutra pojavila imamo sve što nam treba, samo što ja želim da tu sobu jos malo uljepšam. Znam, znam da bebi neći biti bitno da li imaju neke slatke slike na zidu, ali ja želim da ih stavim. Ostale su neke tako malo sitnice koje su valjda više za mene nego za bebu. Biće i slike na blogu kad sve završimo. Spremamo i ostatak kuće, polako sve sređujemo i čistimo. Čak smo i zavjese prali preko vikenda, a sad ovaj vikend peremo prozore i radimo generalno čiščenje svega. Sva sreća pa je vikend od 4 dana jer u četvrtak je Thanksgiving. Ja se još uvijek super osjećam, ljudi koji me ne znaju ne mogu da vjeruju da sam u 35oj sedmici (a i mnogi koji me znaju se čude kako sam jos uvijek tako mršava). Ali drago mi je što je tako, drago mi je što nisam ogromna i što mi još uvijek nije teško potrčati i s Montyjem ganjati vjeverice. Istina, nekad mi se bude teško namjestiti dok spavam ili se beba toliko mrda da dosta dugo ne mogu zaspati, ali to se desi možda 1-2 sedmično tako da ni to nije grozno. Sve u svemu, svi smo super – i beba i ja i dragi i Monty  A ovo je slika našeg malog slatkice  |