Sjetit će se neki jedne od olujâ u čaši vode što se svako toliko dignu u našem svračjem zakutku, naime, slučaja otpuštanja prevoditeljice za gluhe iz redakcije religijskog programa HTV-a zbog poradi rastave braka. Negdje u isto vrijeme, ako se ne varam, na prijelazu zime u proljeće ljeta Gospodnjega 2006., isto je – otkaz – i iz istog razloga – rastava – zadesilo i vjeroučiteljicu iz jedne škole na Krku. Oba događaja konsternirala (lat. consternare – poplašiti, uzrujati) su dio javnosti, ponajprije one tzv. lijevo-liberalne, jer da je to, riječima jedne zastupnice SDP-a, „nešto nezamislivo i ne smije se ponoviti“.
Da „nezamislivo“!
A što bi tek cijenjena zastupnica rekla na zapt (tur. stega, disciplina, „uzda“) pod kakvim su kolege i kolegice vjeroučitelji bili u doba Habsburške monarhije, preciznije, 1858.? Podsjetimo se, neki s nostalgijom, neki sa zgražanjem!
U Zemaljsko-vladinom listu br. 26, od 28. studenoga 1858. objavljena je sljedeća Naredba c.kr. hrvatsko-slavonskoga namjesničtva:
Podučitelji na katoličkih pučkih učionah, ako se oženili bi, jedino onda mogu nadalje upotrebljavat se na javnih učionah, ako su prethodno u školske oblasti tražili i dobili dozvolu ženiti se.
A-ha!
Rastava? Kakva RASTAVA!?
Ali, eto, nije prošlo ni stoipedeset godina, i uljudba u Hrvata se toliko srozala da se danas čak i vjeroučitelji žene/udaju kad im se sprdne, a i oni i javnost su zaprepašteni kad Crkvene vlasti (koje vrijeme i znakove vremena percipiraju bitno drugačije od javnosti) žele očistiti svoje redove od petokolonaša. U ono crno-žuto doba isprepletenost prosvjetnih (dakle, državnih) i Crkvenih vlasti bila je takva da je ovo danas mačji kašalj. Je, ali nije sve crno-žuto. Možda se baš nisi (i to valjda samo kao vjeroučitelj) moga oženiti kad si htio, ali si zato imao status u društvu (Klanjam se, gospon profesor!, Ljubim ruke, gospođo vjeroučiteljice!), a o bezplatnim stanovima već sam pisao… Sloboda ima svoju cijenu, kolege ;)
Nu, da završimo u vedrom tonu, evo jedne, napose za mlađe kolege, poticajne vijesti iz časopisa Škola br. 9, od 12. rujna 1908.
Gdjica Danica Jerandova, učiteljica u Zagrebu, izumila je novu pernicu, koja odgovara higijenskim i pedagoškim potrebama. Gdjica pak Jelka Šimunovićeva iz Bjelovara – novu pločicu s računaljkom! Izumiteljice dobile već i patent na svoje izume. Bilo sretno!
Čestitke kolegicama!
P.S. Jeste li zapazili da su obje – neudane?
| < | studeni, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Eksperimentalna
autobiografska fikcija.
Dobro je imati na umu
moguću razliku
između blogera
gospona profesora
i autora kao privatne osobe.
Škola je zjenica svih društvenih ustanova,
a učitelj je zjenica te zjenice.
Sartre
Prvo podignemo prašinu,
a zatim se tužimo da ne vidimo.
Berkeley
Put van vodi kroz vrata.
Zašto nitko neće upotrijebiti taj izlaz?
Konfucije
Cilj mi je naučiti vas da od prikrivene besmislice
napredujete do nečega što je očito besmisleno.
Wittgenstein
Ma koliko bilo izazovno istraživati nepoznato,
još je izazovnije propitivati poznato.
Kaspar
Neuroza je zamjena za legitimnu patnju.
Jung
Ni budućnost više nije što je nekad bila
Valery