Sjetit će se neki jedne od olujâ u čaši vode što se svako toliko dignu u našem svračjem zakutku, naime, slučaja otpuštanja prevoditeljice za gluhe iz redakcije religijskog programa HTV-a zbog poradi rastave braka. Negdje u isto vrijeme, ako se ne varam, na prijelazu zime u proljeće ljeta Gospodnjega 2006., isto je – otkaz – i iz istog razloga – rastava – zadesilo i vjeroučiteljicu iz jedne škole na Krku. Oba događaja konsternirala (lat. consternare – poplašiti, uzrujati) su dio javnosti, ponajprije one tzv. lijevo-liberalne, jer da je to, riječima jedne zastupnice SDP-a, „nešto nezamislivo i ne smije se ponoviti“.
Da „nezamislivo“!
A što bi tek cijenjena zastupnica rekla na zapt (tur. stega, disciplina, „uzda“) pod kakvim su kolege i kolegice vjeroučitelji bili u doba Habsburške monarhije, preciznije, 1858.? Podsjetimo se, neki s nostalgijom, neki sa zgražanjem!
U Zemaljsko-vladinom listu br. 26, od 28. studenoga 1858. objavljena je sljedeća Naredba c.kr. hrvatsko-slavonskoga namjesničtva:
Podučitelji na katoličkih pučkih učionah, ako se oženili bi, jedino onda mogu nadalje upotrebljavat se na javnih učionah, ako su prethodno u školske oblasti tražili i dobili dozvolu ženiti se.
A-ha!
Rastava? Kakva RASTAVA!?
Ali, eto, nije prošlo ni stoipedeset godina, i uljudba u Hrvata se toliko srozala da se danas čak i vjeroučitelji žene/udaju kad im se sprdne, a i oni i javnost su zaprepašteni kad Crkvene vlasti (koje vrijeme i znakove vremena percipiraju bitno drugačije od javnosti) žele očistiti svoje redove od petokolonaša. U ono crno-žuto doba isprepletenost prosvjetnih (dakle, državnih) i Crkvenih vlasti bila je takva da je ovo danas mačji kašalj. Je, ali nije sve crno-žuto. Možda se baš nisi (i to valjda samo kao vjeroučitelj) moga oženiti kad si htio, ali si zato imao status u društvu (Klanjam se, gospon profesor!, Ljubim ruke, gospođo vjeroučiteljice!), a o bezplatnim stanovima već sam pisao… Sloboda ima svoju cijenu, kolege ;)
Nu, da završimo u vedrom tonu, evo jedne, napose za mlađe kolege, poticajne vijesti iz časopisa Škola br. 9, od 12. rujna 1908.
Gdjica Danica Jerandova, učiteljica u Zagrebu, izumila je novu pernicu, koja odgovara higijenskim i pedagoškim potrebama. Gdjica pak Jelka Šimunovićeva iz Bjelovara – novu pločicu s računaljkom! Izumiteljice dobile već i patent na svoje izume. Bilo sretno!
Čestitke kolegicama!
P.S. Jeste li zapazili da su obje – neudane?
Post je objavljen 19.11.2008. u 23:53 sati.