Udruga za istraživanje i popularizaciju znanosti "Baobab", Arheološki muzej Osijek i Javna ustanova agencija za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Osječko-baranjske županije

POZIVAJU VAS
na otvorenje izložbe fotografija autora Gorana Šafareka

REGIONALNI PARK MURA DRAVA – SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE


U srijedu, 30. studenog 2011. u 12 h
U Osijeku, Arheološki muzej Osijek, Trg Sv. Trojstva 2

Regionalni park Mura Drava je prvi takav park u Hrvatskoj, a proglašen je početkom godine. Nakon desetljeća borbe za zaštitu Mure i Drave, proglašenje regionalnim parkom je velika potvrda izuzetnog značaja ovih dvaju rijeka. Konačan dokaz vrijednosti bit će skoro proglašenje rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav (kategorije UNESCO-a) koja će Hrvatsku svrstati među najpoznatija prirodna područja na svijetu poput Denalia u Aljaski, poznatih safari parkova u Africi, Australiji, Aziji i Latinskoj Americi…

Projekt „REGIONALNI PARK MURA DRAVA – SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE“ provodi Udruga Baobab u suradnji s javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području pet županija uz rijeku Dravu. Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva kulture.

Na Internet portalu www.koprivnica.net objavljen je sljedeći intervju na temu regulacija naših rijeka:

Najpoznatiji koprivnički biolog, Goran Šafarek, nedavno je dobio Medalju grada Koprivnice za sveukupni doprinos promicanju vrijednosti prirode u svrhu održivog razvoja. Autor je triju knjiga ( Drava, Ušće Mure-hrvatska Amazona, Rijeke Hrvatske), a poznat je i po svojim nastojanjima da spriječi reguliranje rijeka, zbog čega često kritizira politiku Hrvatskih voda.

Zašto si se prije određenog vremena zalagao za proglašenje ušća Mure u Dravu regionalnim parkom? Što se dešavalo tamo?
Ne samo ušće Mure već i cijela Mura i Drava su sada proglašeni regionalnim parkom. Već tri godine borimo se za očuvanje ušća Mure u Dravu od nepotrebne regulacije. Izgovor je, dakako, mađarska pruga, ali sada su Mađari utvrdili svoju obalu. I to je bilo nepotrebno, jer u stvarnosti pruga izgrađena krajem 19. stoljeća nikad nije bila ugrožena, iako je Drava promijenila ušće nekoliko puta. To bi bio samo početak – jer planovi Hrvatskih voda su kompletna regulacija Drave od Donje Dubrave do Legrada u jednolični kanal kamenih obala širine 160 metara.

Često smo mogli čuti da je Drava jedna od rijetkih rijeka u Europi koje nisu pretvorene kanal, je li to zaista tako? Koja je razlika između prirodne i regulirane rijeke?
Razlika je jasna: regulirana rijeka je mrtav kanal, što sam već djelomično opisao. S druge strane, živa, neregulirana rijeka ima sprudove, rukavce, mrtvice, pojas poplavne šume, a sve to omogućuje izuzetan život, ogromno biološko bogatstvo. Rijeka bez tih navedenih dijelova nema ni ribe koje se nemaju gdje mrijestiti. Zovu me ribiči s Bednje koji se žale da poslije regulacija nema riba. Međutim, nisu u pitanju samo ribe. Očuvana rijeka s ovim dijelovima je i prirodna obrana od poplava jer se u njima pohranjuje suvišna voda i ublažuje vodeni val. Prošlo proljeće sam radio u Kopačkom ritu, kada je bujao ogromni Dunav. Međutim, sva se suvišna voda bezazleno prelila u Kopački rit. Ta poplava ne da smeta ritu već ga održava na životu, a Kopački rit danas nije samo ponos Hrvatske već i turistički resurs. S druge strane, u vrtove i podrume se prelila mala Karašica. Dovoljno je reći ovo: Dunav je nereguliran (s rukavcima, poplavnom šumom…), a Karašica je jednoličan kanal.

Također, sva ta staništa i biljke u i oko očuvane rijeke iznimno efektivno pročišćuju vodu, koja se potom cijedi u podzemlje, nastaje pitka voda. To može zvučati banalno, ali primjer iz SAD to jako dobro potvrđuje: umjesto da izgrade industrijski pročistač voda za nekoliko milijardi dolara, metropolis New York je kupio brda, šume i rijeke u zaleđu za svega pedesetak milijuna dolara. Učinak je isti – očuvana priroda mnogo jeftinije čisti vodu! Svi znamo što će u skoroj budućnosti biti pitka voda – ono što je danas Arapima nafta. Nijedna zemlja nema tako raznolike, a očuvane rijeke, ali smo na putu da ih izgubimo. Ljudi ni za Plitvička jezera nisu znali nekad, a sada su nam one ne samo svjetski ponos već i ogroman turistički resurs.


Ali što je s erozijom? Zar ona ne uništava šumu, polja…?
Često je erozija izgovor za masovnu regulaciju, ali ako već postoji pojas poplavne šume, nema potrebe za regulacijom. Ta šuma topola i vrba (primjerice kod Legrada) je prilagođena na eroziju, šuma se regenerira za desetak godina. Rijeka meandriranjem samo premješta šumu s jedne na drugu stranu rijeke. Također je ukorijenjeno mišljenje da rijeka stalno uništava obalu. Da, ali koliko s jedne strane erodira, s druge strane istaloži (sprud). Inače bi Drava bila već kilometrima široka. Zato treba sačuvati zaštitni erozivno- poplavni pojas da ga rijeka erodira i plavi do mile volje (šumi ne smeta, a kao što prije rekoh, to je prirodna retencija za visoke vode, a i voda donosi plodni mulj). To ne trebaju biti hektari i hektari kao u Kopačkom ritu, dovoljno je nekoliko stotina metara s obje strane. Na Dravi je to većinom i slučaj i zato nema potrebe za regulacijom!

Naravno, kada su polja odmah do rijeke, to je već drukčiji slučaj. Ponavljam, treba ostaviti taj zaštitni pojas, to je najbolja obrana. Jednom kad se regulira rijeka, to je prva domino kockica koja za sobom povlači mnoge nevolje, nove i nove regulacije. To je začaran krug. Ali da se vratimo na obranu polja od erozije. Jedna mnogo bogatija i pametnija Njemačka radije otkupi privatno polje i za deseterostruku cijenu, ali opet uštedi i sto puta više nego da krene u skupo utvrđivanje obale koje će tek stvoriti nove nevolje.

REGULACIJA OGROMAN TROŠAK GRAĐANIMA

Zašto se rijeke uopće reguliraju i kakve štete nastaju tom regulacijom? Postoje li rijeke ili mjesta na rijekama na kojima je regulacija potrebna?
Naravno, negdje su regulacije potrebne – u gradovima, selima, industriji, intenzivnoj poljoprivredi, da se zaštite mostovi, ali većina je potpunom neopravdana. Primjerice, masovno se reguliraju potoci i rijeke u šumama.


PDF za print se može skinuti na ovom linku: https://rapidshare.com/files/144702066/prirodnarijeka_regulirana_rijeka.pdf

Regulacijom rijeka nastaju ogromne štete. Osim što potpuno nestaje ogromna prirodna vrijednost, tu je i jasna gospodarska šteta. Izravnata rijeka bez meandara, rukavaca i prirodnih retencija samo je uzak kanal u kojem se skuplja voda u proljeće ili jesen. Samo je pitanje vremena kada će pasti malo jače kiše i kada će se takva rijeka preliti u naselja ili industriju. Slovenci su priznali prošle jeseni da je regulacija Save odgovorna za velike štete od poplava. Potom, rijeka kojoj su učvršćene obale ne može energiju prenositi na obale već se ukopava. Ukopavanjem padaju podzemne vode,a svi znamo što to znači u poljoprivrednom kraju – ovisni smo o milosti kiše. Suše se polja i šume. Voda se ne pročišćuje jer nema nikakvog kontakta s vegetacijom. Gubimo ribolov, rekreaciju, turizam (ekoturizam je ove godine jedan od top kriterija za dodjelu predpristupnih fondova iz EU). Konačno, troše se stotine milijuna kuna na nepotrebne regulacije rijeka. Taj se novac može investirati u pametne stvari poput obrazovanja, zdravstva, poduzetništvo, na plaće i mirovine… Sadašnje gospodarenje rijekama i potocima je ogroman trošak gospodarstvu, građanima i državi!

Zar regulaciju rijeka ne projektira struka? Kako je moguće da pristaju na tako štetne projekte?
Izgovaranje strukom je česta pojava. Nizozemski i njemački stručnjaci pokušavali su u sklopu projekta Twinning dvije godine pomoći modernizirati gospodarenje vodama u skladu s novim znanstvenim spoznajama. Nisu uspjeli. Završni izvještaj projekta Twinning zaključuje da je sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka:

„U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.„

Također, Hrvatske vode su planirale kompletnu regulaciju donjeg toka Drave. Naravno, ponavljala se stara priča o neophodnim i neodgodivim radovima, poplavama, eroziji ,iako ondje postoji vrlo širok poplavno-erozivni zaštitni pojas, a naselja su prilično udaljena. Europska komisija je unajmila neovisan tim znanstvenika koji su rekli da je projekt besmislen.

Moj je zaključak da je „struka“ samo izgovor za vrlo unosne poslove koje plaćamo mi građani. Ali ima još jedna stvar; vodama gospodari hidrograđevinska struka. Kod izgradnje naselja imamo urbane planere, arhitekte i ostale koji projektiraju, a građevinci samo izvode radove. Ovdje su hidrograđevinci oni koji i planiraju i koji izvode radove. To je neka vrsta sukoba interesa jer naravno da je njima stalo da se što više kopa po rijekama. A još kada kažem da su neki od direktora Hrvatskih voda (po pisanju Večernjeg lista) ujedno i vlasnici (ili njihove obitelji, dođe na isto) privatnih hidrotehničkih firmi koje izvode radove za Hrvatske vode, mnogo je toga jasnije.

EU MODERNO GOSPODARI VODAMA

Postoji li uopće alternativa? Kakva je praksa u naprednijim europskim zemljama?
Naravno da postoji alternativa, ali ju vodno gospodarstvo skriva od građana. To je moderno gospodarenje vodama – jeftino i s malim utjecajem na okoliš. Nakon stoljeća zloupotrebe svojih rijeka, Europska Unija je 2000. godine uvela novu direktivu u zemljama članicama: Okvirnu direktivu o vodama, središnji dio suvremenog i ekološki prihvatljivog upravljanja ovim neobnovljivim resursom u Europi. Okvirna direktiva o vodama je smjernica za upravljanje vodotocima nastala novim shvaćanjem rijeka kao vrlo važnim dijelom ljudskog krajolika. Direktivu su radili najbolji znanstveni umovi Europe koji su shvatili svu korist očuvanih rijeka i svu štetu neprimjerenih regulacija. Dakle moderna znanost je ustvrdila, a EU upisao u zakone.
Glavna misao direktive je da se rijekama da prostora, a ne da ih se tiska u kanale! Drugim riječima, cilj ove direktive je zadržati prirodni tok voda ili ih vratiti u prvobitno stanje. I tako, Danci, Nizozemci,Nijemci, Austrijanci oživljavaju rijeke u stotinama projekata. Primjerice, u Austriji su vratili u život jedan odsječak Drave, a naziv projekta nije bio „povratak biološke raznolikosti“ već „održiva obrana od poplava“!

Kakva je trenutna situacija što se tiče cijele priče oko regulacije rijeka?
I zašto onda dalje regulacije, ako su jasne štete, ako znanost kaže „Dajmo rijekama prostora“ ? Mnogi tvrde da je u pitanju novac. Naime, svi mi plaćamo naknade Hrvatskim vodama, a mnogi tvrde da se izmišljaju nepotrebni regulacijski radovi da bi se kanalizirali novci građana u privatne hidrotehničke kompanije. Radovi su često i izgovor za kopanje šljunka iz korita.

Unatoč tome se dosta nepotrebnih regulacija na Dravi zaustavilo, što zbog pritiska iz EU, što zbog pritiska javnosti (npr. ušće Mure), što jer su i drugi stručnjaci shvatili koje su grozne posljedice regulacija. I onda se u zadnji čas, na zadnjoj sjednici Sabora misteriozno mijenja Zakon o vodama koji omogućuje vodopravnom inspektoru da samo svojim mišljenjem hitno naredi regulacijske radove? Dopušta se na preporuku Vlade i kopanje šljunka iako je ta ista Vlada samo par mjeseci prije preporučila da se ne dopusti kopanje jer više nema donosa šljunka zbog uzvodnih brana. Zar to nije čudno?

ŠODERICE SU ALTERNATIVA

Zašto se protiviš kopanju šljunka iz rijeka, nije li nam potreban za građevinu?
Kao i regulacije, kopanje šljunka ima izrazito štetne posljedice – ukopavanje rijeke i padanje podzemnih voda su najočitije. Samo kod Terezinog polja je rijeka pala za 4 metra! Evo, konkretan primjer: kod Botova je iskopana manja količina šljunka, međutim nestalo je „otpora“ vodi na tom sprudu te je rijeka energiju preusmjerila na desnu obalu koju je gadno oderala. Gdje je nekad bio sprud i obala, sada je matica. Presječena je bijela cesta! Još gori primjer iz Pitomače. Križnica se isušuje zbog ukopavanja rijeke, a sanacija bi koštala preko 50 milijuna kuna!

Sasvim je jasno da nam treba šljunak i nitko se tome ne protivi. Postoji alternativa kopanju šljunka iz korita: šoderice. Utjecaj na okoliš je manji (gube se manje vrijedna staništa, a ne visoko vrijedna kao na rijeci), osim toga nastaju popularna kupališta, ali i močvare – središta biološke raznolikosti s puno riba za ribiče.

Zašto onda stalno inzistiranje za kopanjem iz rijeke? Zato što je ono potpuno nekontrolirano, nitko ne zna stvarne količine šljunka. Također, dok za šoderice trebate cijeli niz dozvola, studija i ostalog, za kopanje iz korita treba vam samo bio koji regulacijski razlog. Dovoljno je primjerice reći da treba popraviti obaloutvrdu (npr. kao kod Jelkuša) i dolaze strojevi koji kopaju sprud i to s druge strane rijeke. Za ekstrakciju mineralnog blaga na šodericama je nadležan rudarski inspektor, ali za iskapanje iz korita vodopravni. Podsjetimo se, vodopravni inspektor je dopustio sve one štetne regulacije za koje su neovisni stručnjaci rekli da su ne samo nepotrebne već i štetne.

Hoće li eventualna smjena vlasti što promijeniti? Hoćeš li izaći na izbore?
Ja se nadam da će se neke stvari promijeniti, ali neće ostati sam na nadama. Tražit ćemo od nove Vlade potpunu reformu Hrvatskih voda – da se Hrvatske vode stave u budžet pa će tada država jako dobro paziti kako i na što se troše novci građana, a ne da potpuno samovoljno troše novce od naknada. Tražit ćemo od DORH-a i USKOK-a da istraži sve sumnjive ugovore za izvedbu regulacijskih radova. I naravno da ću izaći na izbore!

Čim se trenutno baviš, na kojim projektima radiš, koji su planovi za budućnost?
Imam mnogo planova, od stručnih do popularnih. Upravo dovršavam dva nova filma za HTV, radim na nekoliko novih knjiga, započinjem doktorat u Beču (tematika voda), nastavljam kartiranje i monitoring staništa na rijeci Dravi…

http://www.koprivnica.net/life-style-fun/11796-Goran-%C5%A0afarek-veliki-intervju

Poštovani prijatelji i kolege

Predstavljamo Vam novi poster iz radionice projekta Rijeke Hrvatske



Slobodno podijelite ovaj poster s vašim kolegama i prijateljima te na vašim internetskim stranicama ili tiskanim publikacijama.

Ovdje se nalazi link za skidanje postera u PDF-u:
https://rapidshare.com/files/2442372523/Croatia_Land_of_Rivers.pdf

Udruga za istraživanje i popularizaciju znanosti "Baobab", Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Varaždinske županije i Gradski muzej Varaždin pozivaju Vas na otovrenje izložbe fotografija Gorana Šafareka:

REGIONALNI PARK MURA DRAVA - SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE

Gradski muzej Varaždina, Salon palače Sermage, Trg M. Stančića 3, Varaždin

Regionalni park Mura Drava je prvi takav park u Hrvatskoj, a proglašen je početkom godine. Nakon desetljeća borbe za zaštitu Mure i Drave, proglašenje regionalnim parkom je velika potvrda izuzetnog značaja ovih dvaju rijeka. Konačan dokaz vrijednosti bit će skoro proglašenje rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav (kategorije UNESCO-a) koja će Hrvatsku svrstati među najpoznatija prirodna područja na svijetu poput Denalia u Aljaski, poznatih safari parkova u Africi, Australiji, Aziji i Latinskoj Americi…

Projekt „REGIONALNI PARK MURA DRAVA – SKLADAN SUŽIVOT ČOVJEKA I PRIRODE“ provodi Udruga Baobab u suradnji s javnim ustanovama za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području pet županija uz rijeku Dravu. Projekt je sufinanciran od strane Ministarstva kulture.

Vodeni lobi u Hrvatskoj neprestano nastoji diskreditirati protivnike nepotrebnih, skupih i štetnih radova na rijekama širom Hrvatske (a čiju štetnost su potvrdili i brojni stručnjaci iz Europe s vrhunskih sveučilišta i instituta). Kad se god ukaže tamna strana nekog sumnjivog projekta, krenu iste priče o „zelenima“, „ekolozima“…

Konstanto je intenzivno ocrnjivanje znanstvenika i stručnjaka za zaštitu okoliša. Nastoji ih se prikazati kao „zelene“, računajući na negativnu sliku nasilnog Greenpeacea, besposličara i onih koji žive na teret državnog budžeta. Ne prikazuje se da su ti „zeleni“ zapravo znanstvenici koji surađuju s brojnim institucijama kako u Hrvatskoj tako i u Europi. Od UNDP-a, UNEP-a, WWF-a, EU-a, EK-a… do različitih fakulteta, ministarstava, agencija, zavoda i ostalih institucija u Hrvatskoj. Šuti se da su ti „zeleni“ diplomirani inženjeri, magistri i doktori znanosti s domaćih i stranih sveučilišta, da ih pozivaju širom Europe i svijeta na znanstvene i stručne konferencije.

Stručnjake i znanstvenike koji su dokazali svu štetnost zastarjelih regulacija na rijekama (a što su potvrdili brojni istinski europski stručnjaci), optužuje se da koče napredak Hrvatske. U stvari koče besmislene projekte, trošenje ogromne količine novaca na nepotrebne radove, koče projekte koji imaju štetne posljedice poput padanja razina podzemnih voda, sušenja šuma, gubitka turističkih resursa. Time su građanima u Hrvatskoj uštedjeli na milijune kuna od vodnih naknada koji bi inače završili u rukama nekoliko vlasnika firmi za izvođenje regulacijskih radova.

Stalno se gura lažna i lako oboriva teza kako stručnjaci za zaštitu okoliša rade za Austrijance koji sprečavaju izgradnju hidroelektrana u Hrvatskoj kako bi mogli prodavati struju is svojih vlastitih hidroelektrana. Također, u slučaju kopanja šljunka iz korita rijeka, nastoji se prikazati kako su „zeleni“ plaćenici velikih firmi za iskapanje mineralnog blaga van korita rijeka ili onih čak uvoznih. Time se posredno nastoji oštetiti te firme koja sasvim legalno posluju, sa svim dozvolama i studijama.

Prešućuje se da su ti znanstvenici i ostali „zeleni“ često nosioci razvitka turizma. Danas je ekološki turizam top kriterij za dodjelu predpristupnih fondova EU. Zlatna greda u Baranji već danas vodi turiste iz cijelog svijeta, a posebno ju je preporučio Lonely Planet i stavio na svjetsku turističku kartu. Zeleni Osijek koji upravlja Zlatnom gredom je oživio i obnovio jedan zamrli dio Hrvatske, svojim znanjem i radom donio 400 000 eura iz predpristupnih fondova EU. Tu je zatim cvatuća grana birdwatching turizma ili turizma promatranja ptica koji razvijaju i znanstvenici koje se optužuje da su gospodarski teret. Radi se o konkretnom proširenju turističke ponude u proljeće, zimi i na jesen, dakle van glavne sezone i to uključujući i kontinentalni dio Hrvatske. Kada se zna da samo u Velikoj Britaniji Kraljevsko društvo za promatranje ptica broji preko milijun članova, jasan je potencijal ovog vida turizma.

Članica Ekološkog društva Koprivnica, Helena Hećimović primila je nekoliko domaćih i međunardonih nagrada za volonterski rad u Savezu udruga Dravska liga i Gradu Koprivnici. Uz Nagradu Panda 2006 za doprinos očuvanju rijeke Drave koju joj je dodijelio Svjetski fond za zaštitu prirode WWF, doprinijela je osvajanju Nagrade Europskog tjedna kretanja od strane Grada Koprivnice 2007., kao i ovogodišnjoj nominaciji Grada Koprivnice među gradove s najboljom praksom u području održivosti gradskog prometa. Dodijeljena joj je Medalja Grada Koprivnice za zasluge na području održivog razvoja 2008. Godine.

Jedan od posljednjih pokušaja diskreditacije znanstvenika je teza kako zeleni „žive od državnog proračuna“, a putuju po egzotičnim destinacijama poput Madagaskara, Šri Lanke i ostalih, konkretno u slučaju Gorana Šafareka. Što se tiče tih „luksuznih putovanja“, ne navodi se da se radi o znanstvenim ekspedicijama, kako su boravili u najjeftinijim hotelskim sobama, džungli i savani. Ne spominju da se za tromjesečan boravak u džungli potroši manje novaca nego drugi za tjedni boravak u nekom od skijališta po Alpama. Za razliku od šefova Hrvatskih voda, ne radi se o luksuznim safarijima (kako piše po novinama) već o znanstvenom radu. I konačno, na Madagaskaru je istraživanje i sve ostale troškove financiralo njemačko Sveučilište u Braunschweigu (koje ga je i pozvalo), također i Nacionalna agencija za zaštićena područja Madagaskara. Goran Šafarek otišao je u Šri Lanku kao suradnik na projektu revitalizacije tropskih kišnih šuma koji je također pokrio sve troškove. Slično je bilo na Andamanima s organizacijom ANET, u Ekvadoru sa Sveučilištu Catolica, nacionalnom projektu istraživanja gmazova Južne Afrike… Pri tome je otkriveno desetak novih vrsta životinja što je veliki znanstveni pothvat. Konačno, dobio je ove godine nagradu Grada Koprivnice za sveukupni doprinos promicanju vrijednosti prirode u svrhu održivog razvoja.

S druge strane, neki od onih koji nastoje diskreditirati znanstvenike i stručnjake iz zaštite okoliša, su pod istragama za kriminal, a ostali su školski primjer zaostale prakse gospodarenja vodama pred cijelom Europom. Dok napredna Europa obnavlja rijeke na modernim spoznajama o vodama i rijekama, u Hrvatskoj se na primitivan i brutalan način reguliraju rijeke. Samo je jedan primjer dovoljan. Europska komisija je unajmila nezavisan tim europskih stručnjaka koji su analizirali „neodgodive i neophodne“ radove na donjem toku Drave. Rezultat analize stručnjaka svjetskog glasa bio je jasan: NE IZVRŠITI PROJEKT, SKUP JE, ŠTETAN ZA OKOLIŠ I GOSPODARSTVO, VAN JE DOBRE PRAKSE GOSPODARENJA VODAMA!

Jasan je motiv svih tih koji nastoje diskreditirati znanstvenike – da nastave svoje visoko profitabilne aktivnosti na štetnim regulacijama rijeka na štetu svih ostalih građana Hrvatske!

Baobab se pridružio ostalom udrugama u zahtjevu Europskoj Banki za obnovu i razvoj (EBRD) da ne financira Izgradnju hidroelektrane na Ombli. Ovim putem pozivamo buduću Vladu da krene s modernom energetskom strategijom, a ne da pušta vodu na mlin energetskom i graditeljskom lobiju na štetu građana Hrvatske.