Goran Šafarek dobio priznanje za visokokvalitetnu filmsku produkciju na Međunarodnom festivalu ekološkog filma u Sava centru u Beogradu!
21.11.2010.Mladi hrvatski biolog, ali i publicist, redatelj i scenarist Goran Šafarek iz Koprivnice dobio je “Special mention” priznanje za visokokvalitetnu filmsku produkciju za filmove HTV-a “Džungla u oceanu” i “Povratak zelenog raja” na Međunarodnom festivalu ekološkog filma u Sava centru u Beogradu. Filmovi Gorana Šafareka uvršteni su u program tri međunarodna festivala, TV festivala u Baru, Green Screen Festa u Beogradu te Festivala turističkog i ekološkog filma Jahorinafest na Jahorini u Bosni i Hercegovini.
Inače, sva tri dokumentarna filma Gorana Šafareka (Tajna šarene evolucije, Džungla u oceanu i Povratak zelenog raja) prikazani su i u programu HTV-a.
Sva tri filma nastala su tijekom znanstveno-istraživačkih ekspedicija na području Južne Amerike i Azije. Osim prikaza samih znanstvenih istraživanja u tropskim kišnim šumama, filmovi ukazuju i na sve veće probleme koji ugrožavaju ove jedinstvene ekosustave (kao što je sječa šuma), a dugoročno i samog čovjeka.
Više informacija o festivalima možete naći na web stranicama:
http://www.greenscreenfest.org/index.php?option=com_content&view=article&id=76:adodeljenenagrade&catid=47:cobavestenja
http://www.jahorinafest.org/
http://www.tvfestbar.com/Katalog2010.html
komentiraj (0) * ispiši * #
Civilizacijska sramota ministra Popijača i Vlade RH
03.11.2010.Ministar gospodarstva Popijač nakon što je blokirao proglašenje Regionalnog parka Mura-Drava, te ukidanje statusa ekološke mreže (buduće Natura 2000- obaveza za ulazak u EU), sad blokira i proglašenje i bisfernog rezervata (BR), pod UNESCO-om u koja su upisana i Plitvička jezera i Grad Dubrovnik, najveći takav rezervat u Europi, uz bok najpoznatijim parkovima u svijetu poput Denalija na Aljasci i safari parka Serengetija u Africi. Rezervat biosfere zapravo je više turistički brand nego stvaran oblik zaštite. Zašto ministar gospodarstva sprečava promociju ovakve iznimne civilizacijske tekovine? Vjerojatno zato što se zalaže za gradnju hidroelektrana (HE) na Dravi.
Apsolutno je jasno da Hrvatska treba investicije i oživljavanje građevinskog sektora, odnosno oživljavanje gospodarstva u globalu. Također, Hrvatskoj nasušno treba energija, ali isto tako energetski sektor nam daje nepotpune, a nerijetko i lažne informacije. Koristeći se potrebom za energijom i posebice krizom, guraju se davno napušteni projekti, iznimno štetni kako za prirodu i običnog čovjeka, ali i za gospodarstvo. Ako su već potrebne investicije, zašto novci moraju ići baš HEP-u, tvrtki ogrezloj u skandale i korupciju, stranačkoj blagajni pojedinih stranaka? Posljednji primjer sa trafostanice sa Srđa pokazuje kako HEP troši novce građana za grupice bogatih moćnika, a ne za dobrobit svih nas!
Da Vlada RH zaista želi razvoj podravskog kraja, odavno bi izgradila najavljenu i toliko željenu autocestu do Koprivnice, kako je pred izbore žarko obećavala. Ceste bi stvarno podigle gospodarstvo i izvoz, a ne devastirajuća hidroelektrana!
Ministarstvo opetovano ignorira ogromne štete u okolišu, što i nije toliko čudno, ali to što ignorira ekonomske štete je neoprostivo. U prilogu možete pronaći popis dijela šteta koje stvaraju hidroelektrane. Time se ministar pokazuje nekompetentnim, jer bi baš on kao ministar gospodarstva trebao dobro znati sve troškove i pravu cijenu HE, a ne samo profite od prodane struje. Ili ministar gospodarstva namjerno skriva pravu cijenu izgradnje HE? Možda bi se USKOK trebao upitati otkud mu takav interes.
Vlada RH ucjenjuje javnost „investicijama“ i „radnim mjestima“, dobro znajući što će građani u ovo doba krize automatski odabrati. Također, stvari se postavljaju na „ili čovjek ili priroda“, odnosno „ili želite gospodarski napredak ili očuvanu prirodu“, znajući unaprijed da će građani uvijek odabrati svoj komoditet. Upravo vlada koja je na sve moguće načine ugnjetavala prava radnika, dok je pogodovala tajkunima, sada u ime tih radnika i radnih mjesta pogoduje moćnicima iz HEP-a na megalomanskim i destruktivnim projektima.
Nakon što je pokazana sva besmislenost lažnog marketinga HEP-a (poput nepostojećih radnih mjesta na najnovijoj HE Lešće), sada Vlada RH kreće na možda najveće licemjerje – proglašava HE kao održivi razvoj. Podsjetimo, održivi razvoj je razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije, ne ugrožavajući pritom budućnost sljedećih generacija.
Međutim, HE potpuno uništavaju jednu od te dvije komponente – okoliš, a sa stanovišta čovjeka, omogućuju samo proizvodnju struje, ali onemogućuju skoro sve ostale djelatnosti – turizam, poljoprivredu, šumarstvo… Da ne govorimo o kvaliteti života građana Podravine, nečeg što se ne može izraziti u novcima!
Postavlja se i pitanje da li Hrvatska nema drugog izlaza iz krize nego de facto prodajom hrvatskih rijeka Rusima, kako se iščitava u vijestima o najavama ruskog investiranja u HE na Dravi i da li je razlog novim megalomanskim gradnjama privid o gospodarskom razvoju? Da li je novo zaduživanje i nova prodaja Hrvatske izlaz iz krize?
Ovi potezi Vlade podsjećaju na Maocetungov poduhvat s čelikom – Kina je u najcrnje doba komunizma zbog imidža postala svjetski lider u proizvodnji čelika (i to nekvalitetnog i neupotrebljivog), ali je potom uslijedila velika glad i upropaštena gotovo sva ostala privreda. Zašto ucjenjivanje BDP-om u slučaju izgradnje brana: da li je uopće BDP pokazatelj kvalitete života svih stanovnika? Prisjetimo se arapskih zemalja s visokim BDP-om u kojima većina je bogatstva raspodjeljena na nekoliko šeika dok stanovnici žive gotovo poput robova, te skandinavske zemlje gdje je bogatstvo ravnomjerno raspodijeljeno.
Da li bi ministar HEP-u prodao i Plitvička jezera, samo pod izgovorom „investicija“ i „radnih mjesta“, da bi energetski lobi gradio i dalje trošio novce na skandale i afere? Tko je ministar Popijač da blokira civilizacijske tekovine poput nacionalnih parkova, opravdavajući se uvijek otrcanim frazama poput „razvoja zemlje“? Da li ministar gospodarstva zna da sprečava hrvatsko područje da stane uz bok s najpoznatijim nacionalnim parkovima širom svijeta? Da li ministar gospodarstva tako uništava sve grane gospodarstva samo da bi energetski lobi mogao zarađivati na nama? Da li zna da blokiranjem proglašenja zaštićenim područjima i izgradnjom HE na Dravi zauvijek onemogućava razvoj turizma na ovim rijekama?
Ministre Popijač, kad već imate stotine milijuna eura za gradnju, izgradite nam toliko željenu PODRAVSKU BRZU CESTU, a ne pogubne hidroelektrane na Dravi! Time ćete uistinu potaknuti investicijske cikluse i razvoj gospodarstva!
Dodatak:
Prava cijena HE na Dravi – HE nisu ni zelene niti jeftine!
Cijena izgradnje je uvijek mnogo veća od najavljene, a održavanje HE također. U svjetskom prosjeku je izgradnja HE uvijek na kraju skuplja za 56% od planirane cijene! Proizvodnja struje nikad nije kao što je predviđana. U prosjeku ona iznosi svega 40% od instalirane snage.
HEP je uložio do sada mnogo napora da HE prikaže kao velikim napretkom. Spominjana je zaposlenost, no podsjećamo, današnje su HE u potpunosti automatizirane, najbolji slučaj je HE Lešće bez IJEDNOG zaposlenog. Jedan od najjačih argumenata bio je razvoj turizma, no Institut za turizam je kod izgradnje najnovije HE izjavio da HE nisu turistički potencijal nigdje u svijetu pa tako ni u Hrvatskoj. Ta je propaganda išla tako daleko da je utjecaj na okoliš prikazivan pozitivnim, iako HE potpuno brišu prirodnu rijeku.
Osim toga, HE potpuno poremećuju sustav rijeke. Štete se ispoljavaju kroz drastične promjene u razini podzemnih voda. To ima velik utjecaj na sušenje šuma i nastanaka višemilijunskih šteta. Sušenje šuma hrasta lužnjaka u velikoj šumi Repaš zbog promjena razine podzemnih voda uzrokovala bi štete od stotina milijuna eura! Poremećene podzemne vode imaju utjecaj i na poljoprivredu. HE zaustavljaju protok sedimenta te uzrokuju pojačanu eroziju rijeka. Osim šteta od erozije, novci građana odlaze na skupe radove Hrvatskih voda od ispravljanja posljedica izgradnje tih istih HE. Radovi bi koštali na stotine milijuna kuna!
HE sprečavaju male poplave, ali upravo one najblagotvornije koje donose plodno tlo, pročišćavaju vodu u rukavcima, mrtvicama i poplavnim šumama. HE međutim ne samo da ne sprečavaju velike poplave, nego ih pojačavaju. Dokaz za to su posljednje poplave u pakistanu u čijem su uzroku značajnu ulogu odigrale upravo velike brane. Klima postaje sve ekstremnija, nepredvidljiva te će prijetnja od velikih poplava biti sve veća. Izgradnja HE u Hercegovini smanjila bi dotok rijeke u plodnu dolinu Neretve te bi more jače ulazilo u Neretvu. Time bi se zasolilo mukom stvarano plodno tlo i nastale bi ogromne štete, neizmjerno veće štete od profita prodane struje iz spomenutih HE!
Svjesni smo da promocija štednje, obnavljanje energetske mreže te ulaganje u istinski obnovljive izvore (npr. vjetar, sunce) neće u potpunosti riješiti problem opskrbe, ali će ga u značajnoj mjeri smanjiti. Provođenjem tih mjera, HEP ne bi imao potrebu za izgradnjom novih HE čiji je planirani doprinos ionako premali, naspram njihove ogromne cijene!
Dr. sc. Olga Jovanović
Goran Šafarek, dipl. ing.
komentiraj (3) * ispiši * #