Velika nam je čast obznaniti da je znanstveno opisana nepoznata i egzotična zmija s Madagaskara otkrivena od strane hrvatskih istraživača. Unatoč naporima, nepoznata vrsta zmije potom nije bila nađena devet godina sve dok ju ove godine nisu našli znanstvenici s Tehničkog sveučilišta u Braunschweigu. U znanstvenom svijetu potrebno je objaviti rad s opisom vrste i tek tada vrsta dobiva ime i mjesto u klasifikaciji.

Zmiju je otkrio biolog Goran Šafarek, član ekspedicije Hrvatskog istraživačkog kluba na Madagaskaru (druga dva člana bili su Želimir Černelić i Mario Belić). Bio je to sretan slučaj jer je Šafarek tražio zagubljeni poklopac objektiva na stazi Nacionalnog parka Masoala na sjeveroistoku zemlje. Nepoznata zmija bila je duga oko 1 m, uzdužnih crvenih, žutih i crnih pruga na glavi i prednjoj polovini tijela.

Po povratku kući, fotografije nepoznate zmije poslane su Miguelu Vencesu tada sa Zoološkog muzeja Sveučilišta u Amsterdamu, autoru priručnika za prepoznavanje vodozemaca i gmazova Madagaskara i jednom od najvećih stručnjaka za zmije tog otoka koji je tada izjavio: “To je spektakularna nova vrsta sa sjeveroistoka, još uvijek nema imena, čak nisam siguran koji je rod.” Izuzetnu vrijednost nalaza potvrdio je i Frank Glaw iz Bavarske zoološke zbirke iz Minhena, koautor priručnika za vodozemce i gmazove jer do sada tu vrstu zmije nitko nije znanstveno opisao. Fotografiju zmije ekskluzivno je objavio National Geographic Hrvatska.

U pokušaju znanstvenog opisa, Hrvatski istraživački klub je 2004. Otišao na drugu ekspediciju, no bezuspješno. I tek je 2009. potpuno slučajno zmija nađena, ali nekoliko stotina kilometara dalje. Našao ju je upravo Miguel Vences sa svojim timom za vrijeme redovitih terenskih istraživanja. S uzorcima DNK mladom znanstveniku s ogromnim iskustvom u opisivanju već sada nekoliko desetaka vrsta nije bilo teško odrediti taksonomski status. Rad je objavljen u znanstvenom časopisu Salamandra, na popisu current content. Zmija je tada i dobila služben naziv: Liophidium pattoni.

Madagaskar je meka za biologe  Noina arka koja je sačuvala staru afričku floru i faunu. Kao rezultat 160 milijuna godina izolacije, na Madagaskaru žive mnoge endemske biljne i životinjske vrste kojih nema nigdje drugdje. Prirodno blago Madagaskara je, međutim, na putu izumiranja, jer prirodna staništa nestaju pred rižinim poljima stanovništva koje je među najsiromašnijima. Nada ipak postoji, a to je sustav Nacionalnih parkova koji podržavaju međunarodne institucije.

U četvrtak 07.10.2010. u 15:40 na HTV 1 pogledajte dokumentarni film o našoj ekspediciji na Andamansko otočje.
Gdje se nalazi i kako izgleda ovaj otočni raj, te što smo tamo istraživali, saznat ćete uskoro na Vašim malim ekranima.

na linku možete pogledati trailer http://www.youtube.com/watch?v=H4RAgoViz60

Poplave su 'Božje djelo', ali su štete od poplava uvelike djelo čovjeka.
LEGENDARNI AMERIČKI HIDROGEOLOG GILBERT F. WHITE NAKON KATASTROFALNOG STRADANJA NEW ORLEANSA

Poplave u Europi često su direktna posljedica ljudske aktivnosti. Koliko god to nelogično zvuči, upravo je zastarjela obrana od poplava glavni uzrok velikih ekonomskih šteta od poplava danas u Europi. Zastarjelo reguliranje rijeka svelo je rijeke na uzak kanal s malim kapacitetom vode. Rijeka je još više ubrzana sječom meandara i pretvorena u bujicu za svake visoke (sasvim prirodne) povećane razine voda u proljeće i manje u jesen. Ponajviše, uništavana su prirodna poplavna područja – primaoci suvišnih voda, odnosno prirodna obrana od poplava. Takvo kanaliziranje rijeka stvorilo je bujicu odnosno vremensku bombu koje će negdje, prije ili kasnije eksplodirati – odnosno izliti se bez obzira i na najjači nasip ili zaštitu.

Učvršćivanje obala je potrebno u naseljima ili uz industriju. Tradicionalna zaštita od poplava, štetnog djelovanja voda i sličnih djelatnosti iznimno je skupa, ali neučinkovita (daje lažnu sigurnost) i u konačnici stvara još više šteta, koje i sami osjećamo na svojoj koži.

EU je uvidjela ovaj problem i Okvirnom direktivom o vodama nastoji promijeniti praksu. Obnavljaju se meandri koji usporavaju bujicu, rukavci, poplavne livade i šume koje primaju suvišnu vodu (dok naši političari npr. govore o štetama od poplava na šumama). Mnogo jeftinijim metodama dobiva se bolja i efikasnija zaštita od poplava. Strategija što bržeg prolaska vodenog valova i slanje bujice nizvodnim susjedima je sramotna i pitanje je vremena kada ćemo mi biti ti nizvodni susjedi i trpjeti poplave koje sada prijete području Save. Npr. znanstvenici su nakon katastrofalnih poplava 1998. u Poljskoj predlagali moderan pristup obranama od poplavama u toj zemlji, no pobijedio je skupi građevinski lobi pa su uslijedile katastrofalne poplave 2002. i ove godine.

Postojeća prirodna područja Lonjsko polje i Kopački rit dobar su pokazatelj kako prirodna močvarna područja bezopasno primaju visoke vode, a ne ugrožava se ljudska imovina. Pri tome je sačuvana izuzetna prirodna baština (dapače poplavna područja služe kao najvažnije mrjestilište čitave regije), razvijen turizam te zdrava poljoprivredna proizvodnja bez mnogo umjetnih gnojiva i pesticida kao u konvencionalnoj poljoprivredi (npr. ekstenzivno stočarstvo u Lonjskom polju).

U Hrvatskoj nažalost vlada zastarjeli način gospodarenja voda – kanaliziranjem rijeka. To je jasno pokazao izvještaj Twinning – misije EU koja je neuspješno pokušavala pomoći implementaciju modernog gospodarenja vodama u RH.

„U pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija je i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zemljama članicama.“
JEDNA OD TVRDNJI MISIJE EU – TWINNING

U Hrvatskoj je kanalizirano 20 000 kilometara vodotokova, a planira se i daljnje kanaliziranje. Nažalost, ove će poplave biti izgovor (i to loš) za daljnju regulaciju rijeka i daljnje rasipanje novaca na zastarjele tehničke objekte koji će u konačnici prouzrokovati još više problema. Pozivamo ovim putem Vladu RH da krene u efikasno i jeftino gospodarenje vodama, vođeni načelima napredne Europe te da ne podlegne zahtjevima Hrvatskih voda za novim regulacijama i financijskim opterećenjima građana koji se potenciraju na nesreći pogođenih u poplavama.

HIDROELEKTRANE NISU NI JEFTINE NI „ZELENE“

Prošli tjedan premijerka je svečano otvorila HE Lešće na rijeci Dobri. Nažalost, Vlada je opet podlegla građevinskom i energetskom lobiju bez obzira na stvarnu korist (štetu) za same građane. Premijerka je zaboravila spomenuti da su nedugo nakon puštanja u probni pogon, turbine morali isključiti zbog loše izvedbe turbina te da HE Lešće trenutno ne proizvodi ništa, a kamoli struju! (iz Obzora Večernjeg lista)

Čitajući izvještaje o otvaranju nove HE koja je najavljivala da će riješiti problem struje u RH, upadaju u oči mnoge neistine i poluistine HEP-a koji BESPLATNO preko medija reklamira svoje izuzetno skupe projekte. Time prikriva činjenicu, kada se CIJELA RAČUNICA uzme u obzir, da su velike HE vrlo skup izvor energije, upravo suprotno od „jeftinog i zelenog izvora energije“ kako javnost još uvijek percipira ove energetske objekte.

Naravno, HEP spominje samo megavate, no oni su samo dio cijele priče i to manji.

Sve velike brane u u svijetu prekoračuju prvobitne planirane troškove. U prosjeku, prekoračenje troškova iznosi 56%!!! Tako je najavljivana cijena HE Lešće 2005. g. bila 65 milijuna eura. Trenutna cijena 2010. g. iznosi oko 100 milijuna eura. No to nisu svi troškovi- tu je i izgrdanja elektromreže pa se troškovi penju već na samom početku na kojih 150 milijuna eura. Nadalje, održavanje brana je vrlo skupo, pogotovo na krškom terenu koji stalno “curi”.

Od gradnje ovakvih hidrocentrala zarađuju samo HEP i građevinske kompanije, a plaćamo mi, građani Hrvatske. Kada se uzmu SVI TROŠKOVI hidrocentrala je za građane samo trošak, bez prave koristi.

Osim ovih vidljivih troškova investicije, postoji cijeli niz tzv. „skrivenih“ troškova koji nastaju potpunim poremećajem sustava rijeke i cijelog sliva. Svjetska komisija o branama (osnovana od strane Svjetske banke) jasno je pokazala sve te „skrivene“ troškove koje u konačnici značajno premašuju njenu jedinu korist - proizvedenu struju. http://www.unep.org/DAMS/WCD/ . Izgradnja hidroelektrana na gornjem toku Neretve smanjuje dotok vode kod ušća i pojačani ulazak mora u deltu. Time se zaslanjuju izvori pitke vode i plodno tlo mukom meliorirano, te ugrožava cjelokupna poljoprivreda ovog kraja. Ekstreman je slučaj iz Kine: znanstvenici vjeruju da je brana Zipingpu u Sichuanu uzrokovala potres 2008. godine i smrt 80 000 ljudi te neprocjenjivu materijalnu štetu! Također, još su opasniji dugotrajni poremećaji manjeg intenziteta čije posljedice trpimo godinama prije nego ih otkrijemo. Najočitiji od tih poremećaja ravnoteže je ukopavanje rijeke i snižavanje nivoa podzemnih voda. Planirana (u međuvremenu ipak odbačena) hidroelektrana Novo Virje na Dravi uzrokovala bi sušenje šume Repaš čija je vrijednost procijenjena na stotine milijuna eura. Od izgradnje brane HE Donja Dubrava povećao se broj oboljelih na dišne puteve, od astme, pa i raka što je veliki trošak i građana, i zdravstva. Bez dugotrajnog temeljitog istraživanja nije moguće ni otkriti sve dok se poremećaj jasno ne ispolji u nekom od troškova. Čak i uz mnogo vremena i truda ne možemo sve otkriti. To će naravno platiti sami građani ili lokalne vlasti, dok će nam HEP samo isporučivati račune za struju.

Usto, da HEP zaista želi više struje, već bi davno obnovio energetsku mrežu i smanjio gubitke u mreži koji su daleko iznad europskog prosjeka, no to im nije isplativo. Isplativa je gradnja i okretanje stotina milijuna kuna pa se pod izlikom ekonomske krize sada guraju davno propali projekti. Da li je HEP servis građana ili profitabilna kompanija kojoj nije stalo do uštede energije, nego samo do prodaje što više struje građanima i tako zarađuje?

U naprednoj EU rast BDP-a i životnog standarda više ne znači i nužni rast potrošnje energije - upravo suprotno. No, za HEP je u interesu samo potrošnja i prodaja struje građanima. Upravo to stvara
prenapuhanu energetsku strategiju i potrebu za novim branama! S druge strane, istinski alternativni izvori energije poput sunca ili vjetra nikako da u Hrvatskoj puste korijenje. Podsjećamo da je HEP prisvojiio 200 milijuna kuna, odnosno naknadu za obnovljive izvore koju nisu prosljeđivali agenciji Hrvatski operator tržišta energije.

Razvoj turizma jedan je od najviše eksponiranih marketinških trikova HEP-a. Međutim, Institut za turizam javno se oglasio na lažni marketing HEP-a i tvrdi da “HE nisu turistički resurs što dokazuju i brojni primjeri u svijetu i kod nas.” Upravo HE uništavaju turizam, pogotovo u unutrašnjem dijelu RH gdje ima i ogromni potencijal. Rijeka Dobra je bila najbolja rijeka za rafting u RH, no sada je zauvijek uništena. Kao vrhunac licemjerja i obmana o rekreaciji na novom jezeru treba spomenuti najavljivane kupače, koji bi se trebali kupati u vodi od 18ÚC.

HEP manipulira javnost da će povećati zaposlenost, a dotična HE Lešće će biti POTPUNO AUTOMATIZIRANA!

Europska Unija je prepoznala rijeke, ne samo kao dio zdravog okoliša, nego i kao ekonomski izrazito važne. Daje im se prostora, primjerice u Danskoj i Nizozemskoj se pod vrlo visoku cijenu obnavljaju rijeke u preko 200 projekata. Postoji velika opasnost da Hrvatska, zemlja predivne prirode i kulturne baštine, zemlja turizma i zdravog života, postane „ružna betonjara“.

http://www.youtube.com/watch?v=dWOC2j4YADk&feature=related

Pogledajte trailer za istoimeni dokumentarni film Gorana Šafareka.

http://www.youtube.com/watch?v=uP5PtJQm6ws

pogledajte najavu za projekt i fotomonografiju Gorana Šafareka "Močvare Hrvatske"