Vlada Republike Hrvatske je početkom travnja 2010. donijela Zaključak o utvrđivanju prioriteta izgradnje elektroenergetskih građevina, među kojima su se našli već odavno planirani projekti kao HE Kosinj, a i neki naoko novi, HE Molve 1 i 2.


HEP ima ogromne gubitke u mreži, no ne otklanja ih (EU: 7-8%, RH: 23,5% )! Da HEP zaista želi više struje najprije bi obnovio električnu mrežu i na taj način, za manje našeg novca dobio više struje nego što sve najavljene elektrane mogu proizvesti zajedno! Zato je svaka nova gradnja elektrana, bez prethodne obnove mreže, samo dokaz da se ne gradi zbog struje već radi same gradnje i okretanja stotina milijuna kuna.
Da bi gurao projekte, HEP se služi vrlo agresivnim i neutemeljenim marketingom.
Jedan od argumenata koji se koriste za promoviranje novih HE je otvaranje novih radnih mjesta. Danas je u trendu da se sva proizvodnja automatizira pa će tako primjerice i nova HE Lešće na rijeci Dobri biti BEZ IJEDNOG zaposlenog.

Iako se za HE govori da su jeftin, čist i obnovljiv izvor energije, istina je da su HE vrlo skup, neodrživ i najmanje ekološki izvor energije te da je utjecaj HE na okoliš golem.

Izgradnjom HE narušava se prirodni sustav rijeke koji je od izrazite ekonomske važnosti, kao što je to obrana od poplava i pročišćavanje otpadnih voda iz poljoprivrede i domaćinstava. Također, na području nakon HE pada razina podzemnih voda te se na taj način ugrožava poljoprivreda koja je glavna gospodarska djelatnost ljudi uz Dravu, te opstanak šuma.
Jedna od najčešćih teza HEP-a kod izgradnje HE je razvoj turizma. Institut za turizam se javno oglasio na lažni marketing HEP-a i tvrdi da “HE nisu turistički resurs što dokazuju i brojni primjeri u svijetu i kod nas.”
Sve navedeno je potvrdila i Svjetska komisija o branama osnovana od strane Svjetske banke.
Prekoračenje planiranih troškova kod izgradnje HE je pravilo, te je na primjer najavljena cijena izgradnje HE Lešće iznosila 65 milijuna kuna, dok se danas spominje cijena od 95 milijuna kuna.
Danas su HE vrlo riskantan posao pa ih privatni investitori zaobilaze. Svjetska banka nekad je obilno financirala brane, no sada ih promatra kao neisplative.
Stvarna proizvodnja struje često je napuhana. Također, brane s vremenom gube efikasnost.
Kako su HE vrlo skupe, a produktivnost od strane građevinskog lobija napuhana, mnoge se zemlje zadužuju i potom te dugove ne mogu vratiti.
Također, održavanje brana je jako skupo.
Brane u svijetu danas se grade uglavnom zemlje u razvoju – zemlje bez zakona o okolišu, znanja o modernim izvorima energije, sklonosti korupciji i zapostavljanju blagodati stanovništva. Napredne zemlje se oslanjaju na modernije izvore energije, kao što su vjetar i sunce te će se i Hrvatska prije ili kasnije morati preorijentirati.

Osvrt na upravljanje Vodama
Nedavno je objavljen završni izvještaj Twinnings projekta Europske Unije koji je u Hrvatskoj dvije godine pokušavao sprovesti Okvirnu direktiva o vodama. Završni izvještaj Twinnings projekta zaključuje da je: sadašnje upravljanje vodama u Hrvatskoj zastarjelo, šteti okolišu, preskupo je, stvara mnogo štetnih posljedica, uništava mnogobrojne korisne funkcije rijeka.
Nakon stoljeća zloupotrebe svojih rijeka, Europska Unija je 2000. godine uvela novu direktivu u zemljama članicama: Okvirnu direktivu o vodama (ODV), središnji dio suvremenog i ekološki prihvatljivog upravljanja u Europi. Okvirna direktiva o vodama je smjernica za upravljanje vodotocima nastala novim shvaćanjem rijeka kao vrlo važnim dijelom ljudskog krajolika, kako po kvalitetu života, ali je jasno pokazala i ekonomsku korist od očuvanih rijeka. Direktivu su radili najbolji znanstveni umovi Europe koji su shvatili svu korist od očuvanih rijeka i svu štetu neprimjerenih regulacija. Dakle moderna znanost je ustvrdila, a EU upisalo u zakone.
(European Union Twinning Project - Implementing the Water Framework Directive in the Republic of Croatia, Rezultati projekta, http://www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/Activity%20reports%20final/Rezultati_projekta_HRV.pdf,