Priroda je nepredvidiva, tako i potresi koji se čini da su vrlo u modi zadnjih godina. Tako je jedan potres, iako nismo osjetili ni treptaj lista, poremetio naše planove i usmjerio našu iglu sa kompasa na zapad, ne na istok. Tako smo umjesto na Indoneziji, zavrsili na Sri Lanki. Naime, 50-ak km od otocja gdje smo trebali ici na Sumatri se oko Bozica desio jaki potres, te smo nas put morali odgoditi (unatoc kupljenim vizama i kartama)...S Andamana smo se na kontinent vracali brodom, sto je pomalo podsjecalo na malo krstarenje...u kojemu kao da se ona cijela natrpana indijska ulica samo preselila na brod. WC je nakon prvog sata postao nevjerojatno mirisan, a nakon dana postao i neupotrebljiv. U Indiji smo za Sri Lanku letjeli iz Trichya gdje smo posjetili dva ogromna hinduistička hrama. Dva dana smo se odmorili i napunili baterije na plazi u Hikkadowi. To je malo turisticko naselje gdje je Arthur C. Clark imao ronilacki centar. Osim toga, ovo mjestasce je danas postalo glavno odrediste backpackera, a poznato je po svojim velikim valovima kojima brojni surferi ne mogu odoljeti.
Nakon mora smo se ponovo zaputili u dzunglu, iako ovaj puta drugaciju od ostalih. Naime, ovdje je do prije 5 godina bila plantaza kaucuka koju je gospodja Nalini odlucila ponovo vratiti u prvobitno stanje. Zasadili su preko 10 000 autohtonih stabala koje jos uvijek nije dovoljno veliko da bude prava dzungla, ali je toliko uznapredovalo, da posjed prekriva vec prava suma. Šri Lanka je tipična tropska zemlja gdje su šume ustuknule pred plantažama, posebice čaja. Ova zemlja poznata je po čaju kojeg i izvozi, ali pod cijenu da je značajan dio zemlje pretvoren u plantaže. Cijela su brda „presvučena“ u zeleni ogrtač od čijeg se lišća pravi crni, zeleni ili bijeli topli napitak. Slično se desilo i s plantažama kaučuka. Dok u svijetu sve više nestaje kišnih šuma, sve su veća i nastojanja da se barem dio njih vrati. Razvoj znanosti pokazao je sve koristi kišnih šuma, ne samo kao riznica biološke raznolikost već i za ljude. Posebno je to izraženo sada, kad se klima globalno mijenja. Zato su mnoge vladine i nevladine organizacije krenule u restauraciju šuma, ali i pojedinci. U Šri Lanki je tako prije pet godina pokrenut projekt Mahausakande u kojem i mi sada sudjelujemo.
Nas zadatak je bio utvrditi koji vodozemci zive na ovom posumljenom podrucju odnosno ustvrditi njihovu rekolonizaciju. Naime, na brdu iza posjeda se nalazi zasticeno podrucje koje omogucuje brojnim vrstama da se prosire i na ovu mladu sumu. Dakle provjeravali smo svaki list, stijenu i grančicu da bi vidjeli koliko vrsta vodozemaca ima. Vec prvo vece na terenu smo se ugodno iznenadili te smo u svega 2-3 sata pronasli cak 11 vrsta zaba, od cega neke iznimno rijetke i kriticno ugrozene. Nasa potraga se nije svodila samo na setnju sumama, vec smo se verali i po potocima. A da bi nas posao obavili u potpunosti, odnosno da bi pokrili gotovo sva potencijalna stanista zaba, penjali smo se i na drvece. Naime, u dzungli se jedan cijeli odvojeni ekosustav nalazi visoko iznad zemlje, u krosnjama drveca. Ceste su zivotinje koje cijeli svoj zivot provedu na granama i nikad se ne spuste na tlo. Tako i neke vrste zaba lokvice za razmnozavanje nalaze u pazuscima listova gdje se nakuplja kisnica.
Posto su se nasi preci jos davno prilagodili zivotu na tlu, penjanje nam vise nije „u krvi“ pogotovo nama zapadnjacima koji cijeli zivot provodimo s obje noge cvrsto na zemlji. Da bi ipak savladali evolucijski problem, penjali smo se uz pomoc alpinisticke opreme. To ukljucuje sigurnosno uze kojim smo vezani, pojaseve, kacige, napravice „penjacice“...
Ukupno smo nasli 18 vrsta zaba. Posao nam je olaksala gospodja Nalini svime sto je mogla. Spavali smo u modernoj istrazivacko-edukativnoj stanici. Prvi susjed nam je bila kobra i opasna zmija krait cije su rupe bile u zidovima stanice. Debljala nas je kuharica Punci Nona, koja nas je bas razmazila ranolikoscu i kvalitetom hrane. Na meniju su bile manioka, kruhovac, kokos, i jos mnogo toga sto nikad nije prije nije uslo u moja usta. Mljac. Mnogo povrca i voca s tu i tamo mesa, raj za vegetarijance i one koji paze na prehranu.
Toliko za sada, krecemo u planine, trazeci neke od najrjedjih zivotinja na planeti.